VGdanas je objavio članak o propalom humanitarnom koncertu na kojeg je došlo samo 20 ljudi. Potpuno razumijem razočaranje predsjednice Udruge Hiron koja se ironično "zahvalila" građanima Velike Gorice na "prekrasnom odazivu", ali kad se dogodi ovakvo nešto onda treba prije svega analizirati činjenice i vidjeti zašto se to dogodilo. Ne treba tako prozivati sugrađane jer ako u nečemu građani Velike Gorice i cijele Hrvatske pokazuju zajedništvo onda su to odazivi na humanitarne akcije. Alen Konjević je bio u pravu kad se u komentaru na članak zapitao koliko su današnji mediji relevantni za život grada. Što mislite koliko ljudi zna frekvenciju nekog velikogoričkog radija? Koliko ljudi prati lokalne medije?

Humanitarni koncerti su po meni danas poprilično besmisleni. Još gore ako nema nikakvih zvučnih imena. A kad njih i ima onda su tu sigurno neki dodatni troškovi koji se nekako stvore jer ne možete baš sve dobiti besplatno pa kad se podvuče crta i napravi završni račun onda najvjerojatnije zaključite da bi bilo najjednostavnije da su te zvijezde uplatile neki iznos koji njima ne bi predstavljao problem pa bi sve bilo humanije.

Čak i kad se organizira neki humanitarni koncert on je obično završni čin akcije koja se aktivno promovira i traje neko duže vrijeme. Bilo je poprilično optimistično očekivati da će jedan koncert riješiti problem Udruge Hiron.

Bez obzira koliko je to nepopularno i naporno, ali akcija za donacije svakoj udruzi treba biti cjelogodišnja aktivnost. Treba što više ljudi upoznati s onime što se radi, naročito ako je riječ o korisnoj i plemenitoj aktivnosti. Ne treba optuživati ljude zato što nisu došli na jedan koncert. 

Umjesto toga treba vidjeti kako doći do ljudi. Prošli tjedan u gradu je bilo dosta aktivnosti oko obilježavanja Jurjeva. U parku dr. Franje Tuđmana održavao se Turopoljski festival folklora. Bilo je puno djece s roditeljima, rodbinom, bakama i djedovima. To je profil ljudi koji obično doniraju. Grad bi sigurno besplatno ustupio štand.  Još da je bio prisutan i konj to bi djeci bila dodatna atrakcija, a roditelje bi se moglo upoznati s radom udruge i zatražiti donaciju. U Lukavcu su se mogli vidjeti mali poniji na kojima su djeca jahala. Naravno ne besplatno, plaćalo se 20 kuna za 2-3 minute. Možda je i udruga na taj način mogla tražiti donacije i promovirati se. Krajem mjeseca u Lukavcu je Legendfest, trebalo bi kontaktirati organizatore i pronaći mjesto i za udrugu. Takva događanja ne zahtijevaju organizacijski napor kao humanitarni koncert, a mogu biti puno učinkovitija.

Znam da je članovima udruge to traženje donacija i promoviranje najvjerojatnije pomalo naporno i da bi se radije bavili samo onime za što su i osnovani, ali bez toga će ljudi brzo zaboraviti na njih.