Već odavno su nogometaši Lukavca zaslužili svoje mjesto u miru i spokoju gornje polovice tablice, daleko od bilo kakvih briga oko borbe za ostanak, o kojoj se ove sezone ni na trenutak nije ni razgovaralo, ali i na značajnoj udaljenosti od samoga vrha. U takvim okolnostima, bez podržaja “borbe za goli život”, pa još i uz povremeni nedostatak sreće, završnica sezone nije nalikovala njezinom najvećem dijelu kad je u pitanju momčad trenera Siniše Idrizija.

U skladu s tim razvila se i posljednja utakmica ove prvenstvene sezone, u kojoj je na Lukavello stiglo Vrapče, treća momčad 3. NL Centar. U ovaj je ogled Lukavec ušao s nizom od 40-ak dana bez pobjede, jer posljednja tri ulovljena boda datiraju još od 20. travnja i pobjede 3-0 protiv HAŠK-a na domaćem terenu. U sljedećih sedam utakmica Lukavec je upisao tri poraza i četiri remija, pa je itekako bilo motiva da se sve skupa završi pozitivno, da se još barem malo ukrasi ova generalno vrlo uspješna sezona.

Međutim, nije se dogodilo…

Vrapče je stiglo u Lukavec kao četvrta momčad lige, s velikim adutom u liku prvog strijelca lige, Brazilca Diega Florentina, koji je debelo prebacio granicu od 30 golova, a na kraju su gosti kući otišli kao treći sastav lige. I to ne zahvaljujući svom efikasnom napadaču, nego Ivanu Pađenu, koji je utakmicu riješio i prije nego što je krenula druga minuta. Prvu pogrešku Lukavčana na utakmici gosti su iskoristili, nakon oduzete lopte na centru kreirali kontranapad kojeg je Pađen realizirao slanjem lopte u malu mrežicu lukavečkoga gola s ruba kaznenog prostora.

Nije se dalo u tim trenucima pretpostaviti da će taj gol biti i jedini kojeg će nešto manje od stotinjak gledatelja na tribinama Lukavella vidjeti ovog subotnjeg poslijepodneva, ali ispalo je upravo tako. Lukavčani su pokušavali vratiti se u egal, više su i aktivnije napadali, ali nisu mogli zabiti ni Ostojić, ni Rašić, ni Banić… Golman Vrapča Josip Šulentić bio je u sjajnom izdanju, zaustavljao je sve domaće pokušaje, promovirao se u prvo ime utakmice i sačuvao bodove za svoju momčad.

Vrapčanci su na trenutke prijetili preko brzih izlazaka iz svoga defenzivnog bloka, no u dobrom je izdanju bila i lukavečka defenziva, kudikamo boljem od napadačkog dijela momčadi trenera Siniše Idrizija. Golova tako do kraja nije bilo ni na jednoj strani terena, semafor je i u trenutku posljednjeg sučeva zvižduka pokazivao tih 0-1 iz samoga uvoda u utakmicu, a to je značilo da će se Lukavec od sezone oprostiti “okruglim” desetim porazom u sezoni.

Dugo su se Lukavčani ponosili činjenicom da su imali najmanji broj poraza u ligi, da ih je bilo izuzetno teško pobijediti, bilo doma, bilo na strani, ali slabije proljeće dovelo ih je do “triple-double” učinka: 12 pobjeda, 12 remija, 10 poraza. Prevedeno u bodove, to će reći da se Lukavec zaustavio na njih 48, pri čemu puno značajniji dio otpada na jesen nego na proljeće. U prvoj polovici prvenstva Lukavec je doživio samo dva poraza, ulovio sjajan 31 bod, a u 17 proljetnih utakmica “Idrizi Boys” ubilježili su četiri pobjede, pet remija i čak osam poraza, odnosno ukupno 17 bodova.

Kad se jednome doda drugo, to je tih ukupno 48 bodova, dovoljno za osmo mjesto, a jedan zgodan detalj puno će reći o tome koliko je dojam pokvaren slabijim proljećem. Naime, u nedjelju od 18 sati kreće posljednja utakmica sezone u 3. NL Centar, naš Kurilovec će na Udarniku dočekati posljednjeplasiranu Savu iz Strmca, a u slučaju pobjede Kurilovčani će doći na 47 bodova, samo jedan manje od Lukavca. A još donedavno Kurilovec je bio u “drami”, u razmišljanjima kako osigurati ostanak u ligi koja se sljedeće sezone smanjuje. Na kraju, uspjeli su u tome i prije samog finiša sezone, a eventualna pobjeda u posljednjih 90 minuta može ih sasvim približiti rivalima i prijateljima iz Lukavca…

Upravo je naš grad ovog vikenda domaćin prvog međunarodnog adapted judo turnira „Get together tour” zahvaljujući našem Judo klubu osoba s invaliditetom „Fuji“. Uz njih, organizatori su Europska judo unija i Hrvatski judo saveza.

Europska judo unija ove godine, prvi put u povijesti, provodi „Get Together Tour“ koji će obuhvatiti četiri turnira. Prvi u nizu bio je u Velikoj Gorici, a nakon toga slijede turniri u Velikoj Britaniji, Poljskoj te Nizozemskoj. Na ovim turnirima sudjeluju judaši svih razina sposobnosti, a nastupilo je oko 150 natjecatelja iz čak dvanaest zemalja.

– Adapted judo nije nova grana juda, već je projekt raširen diljem Europe zadnjih 30-40 godina. Europska judo unija je tek prošle godine započela sa službenim razvojem adapted juda kada je organizirano test natjecanje u nizozemskom Venrayu, koji je bio jako uspješan i na kojem su usvojena pravila za adapted judo – objasnila je Marina Drašković iz „Fuji-a“.

Turnir se održava pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice.

– Velika Gorica je ponosna što je domaćin ovog izvanrednog događaja, koji nije samo prilika za sportsko nadmetanje, već i za izgradnju prijateljstava, razumijevanja i solidarnosti među sportašima iz različitih zemalja. Judo je sport koji promiče disciplinu, poštovanje i ravnopravnost. Drago mi je da svi natjecatelji, bez obzira na svoje fizičke izazove, mogu uživati u sportu i pokazati svoje vještine – naglasio je gradonačelnik Krešimir Ačkar te dodao kako je ovo za naše hrvatske judaše jedinstvena prilika da se natječu na međunarodnoj razini i odmjere snage s kolegama koji se suočavaju sa sličnim životnim izazovima.

– Znamo da su financijske prepreke često veliki problem za sudjelovanje na natjecanjima u inozemstvu, stoga nam je posebno drago što možemo pružiti podršku i omogućiti im da se natječu na domaćem terenu.

Gradonačelnik je i uručio ugovor o sufinanciranju ovog natjecanja u vrijednosti od 18 tisuća eura.

Dan otvorenih vrata Javne vatrogasne postrojbe Velike Gorice je manifestacija koja privlači i okuplja sve generacije, ali to su i obiteljska druženja. Program je bio raznolik, za svakoga ponešto.

 

 

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Naravno, najozbiljniji dio programa bilo je natjecanje 6.Plamen Turopolja i 3.Memorijal Ivana Galekovića-Gale. Sudjelovale su 22 ekipe u 4 kategorije. Pobjednici u najjačoj kategoriji A bili su Lovro Hajdek i Goran Mikulec (DVD Zlatar Bistrica). Iz istog DVD-a su i pobjednici kategorije B Nikola Jantolek i Dario Hoić.

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjednici u kategorijama C i E su gosti iz Slovenije, iz Prostovoljnog gasilskog društva (PGD) Videž iz Slovenske Bistrice: Damijan Selinšek i Boštjan Vehovar te u konkurenciji vatrogaskinja Katarina Vehovar i Katarina Hašek.

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 01.06.2024. JVPVG-Dan otvorenih vrata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon podjele nagrada i diploma druženje je nastavljeno uz jelo i piće.

Galerija fotografija

6.Plamen Turopolja i 3.Memorijal Ivana Galekovića – Gale

Kategorija A: 1. Taj Team – Lovro Hajdek, Goran Mikulec (DVD Zlatar Bistrica), 2. Ognjena škorpiona – Miha Selinšek i Marcel Selinšek (PGD Videž), 3. Team trn u oku – Siniša Horvat, Andy Barulek (DVD Varaždinbreg). Kategorija B: 1. Cintar Boys – Nikola Jantolek, Dario Hoić (DVD Zlatar Bistrica), 2. JVP Velika Gorica 2 – Robert Radač, Zvonimir Beketić (JVP Velika Gorica). Kategorija C: 1. Videž – Damijan Selinšek, Boštjan Vehovar (PGV Videž), 2. Team nikad skupa – Ivica Balenović, Tomislav Cundeković (DVD Vrapče/DVD Heašće). Kategorija E: 1. Katarina na kvadrat – Katarina Vehovar, Katarina Hašek (PGD Videž), 2. Team iskra – Elena Šestak, Silvija Težački (DVD Varaždinbreg).

Nogometaši Gorice ostavili su iza sebe prvi tjedan ljetnog odmora, a u međuvremenu smo uspjeli doznati kako svoju goričku priču neće nastaviti stranci Blummel, Munksgaard i Matavž, pridružit će im se gotovo sigurno i Ilečić i Debijađi, a klub su napustili i posuđeni dinamovci Soldo i Rukavina, pri čemu bi ovog potonjeg u Gorici voljeli dovesti na novu posudbu.

Bit će odlazaka još, ta će brojka vrlo vjerojatno uskoro postati dvocifrena, što znači da će u novu sezonu naš prvoligaš ući s bitno izmijenjenim kadrom. A to, posljedično, znači da je pred čelnim ljudima kluba velik i zahtjevan posao. Predsjednik Nenad Črnko, kao glavni i odgovorni, u stalnim je razgovorima, dogovorima i pregovorima, sve skupa toliko je intenzivno da bi se i neki ranije zacrtani planovi mogli mijenjati.

– Kad završi prvenstvo, počinje najteži period za mene. Razmišljam čak i hoću li otkazati neke odlaske na Europsko prvenstvo – rekao je Črnko u razgovoru za Sportske novosti, prvom javnom istupu nakon završetka sezone.

A ona je, netom završena sezona, bila pomalo bipolarna. Čudna, neobična, naporna, a na kraju okončana sedmim mjestom.

– Moglo je biti i bolje od sedmog mjesta, ali kad se sjetim sad već pretprošle sezone, kad smo se jedva spasili, onda je ovo odlično. Do zimske stanke bili smo jako dobri, čak smo i premašili očekivanja, a na proljeće smo potpuno podbacili. Presudila je nedovoljna širina kadra i ozljeda Ndockyta, jer kad nama nedostaju tri ili četiri igrača, to je kao da Dinamu, Hajduku ili Rijeci nedostaju njih desetorica – kazao je predsjednik za SN.

Promjena koja se sasvim sigurno neće dogoditi je ona na klupi. Rajko Vidović trenutačno je u inozemstvu, na odmoru s obitelji, ali plan za blisku budućnost je jasan i nedvojben.

– Rajko Vidović nije ni najmanje upitan! Nastavlja sa svojim poslom i zaslužuje pohvale što je uskočio u vrlo teškom trenutku za nas. Sad neka odradi pripreme po svom, a kadar ćemo selekcionirati zajednički. Već smo produžili ugovore s Mitrovićem, Maločom i Štiglecom, a vjerujem da će s nama ostati i kapetan Mrzljak. Kao klub smo i ranije pružali priliku neafirmiranim trenerima koji su nakon odlaska iz Gorice postali traženi i uspješni, osvajači trofeja. Bili su to i Jakirović, i Dambrauskas, i Rendulić, a ni Sopić nije bio daleko. Zato vjerujemo i u Vidovića – kaže Črnko.

Obrisi momčadi za novu sezonu već se naziru, uz spomenutu četvoricu igrača tu su i Pršir, Krizmanić, Banić, Leš, oporavljeni Ndockyt, Jurić, Majstorović… Iako, pitanje je hoće li svi na kraju doista i ostati ovdje, jer transferi su uvijek mogući, čak se i priželjkuju.

– Teško je reći koliko su transferi realni, budući da se u nogometu stvari mijenjaju, da se traže sve mlađi igrači, koji imaju i kvalitetu i potencijal. U ovom trenutku u tom smislu više su u fokusu naši pioniri, koji su postali prvaci Hrvatske, ili Luka Vrzić, koji je igrao na Euru U-17, nego igrači iz prve momčadi. Međutim, to ne znači da nećemo nikoga prodati, vjerujemo da će biti ponuda, pogotovo za Pršira, Banića, Krizmanića… – optimističan je Črnko, svjestan da samo uz transfere klub može imati financijski mir.

Ne bude li ipak očekivanih transfera, morat će se potražiti i neke alternative.

– Uvijek postoji alternativa, pokazali smo u ovih šest prvoligaških godina da se znamo snaći, ali istina je da tražimo investitora koji bi uložio u Goricu. Koliko se šanse za to? Jednake kao i kad su u pitanju transferi. Može se dogoditi sutra, a ne mora se dogoditi uopće. Kontakti stalno postoje, ali koliko će sve to otići u ozbiljne pregovore, tek ćemo vidjeti. Za nas je važno da smo se profilirali u ozbiljan klub, a velika stvar su i uspjesi mlađih kategorija, koji su i došli kad je Gorica postala stabilan prvoligaš, pa zatim izborila elitni rang u sve četiri najvažnije kategorije – ističe prvi čovjek kluba.

I dalje traje sreća, ponos i zadovoljstvo zbog uspjeha pionirske momčadi, predvođene trenerom Borisom Trivunovom, a sljedeći cilj je sačuvati tu perspektivnu skupinu klinaca na okupu.

– To nam je prioritet i sa svim najvažnijim igračima imamo ugovore po kojima ostaju u Gorici najmanje do 19. godine. Sad je bitno da se nastave pravilno razvijati, da nastave raditi kao i dosad, a talent je neupitan. Velika pohvala ide i našim skautima, odnosno ljudima iz Škole nogometa, koja je uspjela dovesti neke igrače koje su željeli i Dinamo, Hajduk, Lokomotiva… Mi u ovom trenutku imamo petoricu reprezentativaca u selekciji U-15, a najvažniji cilj je da što više njih postanu standardni seniorski igrači. Pokušat ćemo im dati priliku što prije, jer to se veže na onu priču kako klubovi iz najjačih liga traže sve mlađe igrače – završio je Črnko svoje izlaganje na stranicama Sportskih novosti.

Ulazni transferi, odnosno dolasci? O tom potom, jasno je da su u ovom trenutku prioritet neke druge stvari…

 

Naslovna fotografija: Slavko Midžor/PIXSELL

Na Dan državnosti i blagdan Tijelova u Novom Čiču, na igralištu Dinama Hidrela, u organizaciji kluba i obitelji Milanščak odigran je drugi memorijalni nogometni turnir za mlađe pionire, djecu do 13 godina starosti. Sudjelovalo je osam momčadi, pa su u skupinu A smješteni Dinamo Hidrel, Ban Jelačić iz Vukovina, Velika Mlaka 1947 i Mladost Okić iz Klinča Sela, a u skupini B bili su Buna iz Male Bune, Kurilovec, Stupnik i, umjesto Mladosti Obrezina, koja je odustala “pet do dvanaest”, jedna kombinirana selekcija. Mladost je prema propozicijama svoje predviđene utakmice izgubila 0-3.

Rezultati po skupinama bili su sljedeći:

Skupina A
Jelačić – Dinamo Hidrel 2-1
Velika Mlaka 1947 – Mladost Okić 5-1
Velika Mlaka 1947 – Jelačić 1-0
Mladost Okić – Dinamo Hidrel 0-6
Jelačić – Mladost Okić 5-0
Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 0-4

Kurilovec – Stupnik 1-0
Buna – Mladost Obrezina 3-0 b.b.
Buna – Stupnik 0-2
Mladost Obrezina – Kurilovec 0-3 b.b.
Stupnik – Mladost Obrezina 3-0 b.b.
Kurilovec – Buna 3-1

Utakmice je u prosjeku gledalo i više od 200 gledatelja, a u polufinale plasirali su se prvo i drugoplasirani iz svake skupine.

U polufinalu u prvoj utakmici Stupnik je dobio Veliku Mlaku minimalnim rezultatom 1-0.

U drugoj polufinalnoj utakmici Kurilovec je 4-0 svladao Jelačića iz Vukovine, prošlogodišnjeg pobjednika turnira.

U borbi za treće mjesto Velika Mlaka je slavila 2-0 kontra Jelačića.

U finalu Kurilovec je bio bolji od Stupnika 1-0. Za pobjednike su igrali: Petar Kos, Jure Gilja, Antonio Bajlović, Noa Vidak, Marta Rošić, Mark Mikulin, Emanuel Fabečić, Roko Mašnjak, Luka Mikulić, Mihael Bratković, Božidar Hostić, Matej Štach, Jan Zebić i Karlo Benšak. Trener je Leon Grgiæ.

Trofeje su uz dogradonačelnika Nevena Karasa podijelili i članovi obitelji Milanšèak. Za najboljeg igrača proglašena je jedina djevojčica na memorijalu, Marta Rošić iz Kurilovca! Bravo i velika èestitka! Marta je sve utakmice odigrala sjajno. Krasile su je tehnika, kao veznu pregled igre, fini nogometni korak, smirenost u svim situacijama, snažna u duelima, pa su neki deèki ponekad završili i na travi… Vjerojatno je pitanje vremena kad će Marta završiti u nekom prvoligaškom klubu nogometašica.

Najbolji strijelac je Mihael Bratković, također iz Kurilovca, a trofej mu je uručila Marina Milanščak, inače trenutačno ozlijeđena mlada nogometašica HNK Gorice.

Za najboljeg vratara proglašen je Leon Hudolin iz Stupnika, a uz njih troje, u selekciju najboljih jedanaest memorijala još su izabrani Mark Mikulin, Antonio Bajlović (oba iz Udarnika), Petar Jerković, Luka Meglajec (oba Stupnik), Patrik Penić, Jakov Šulentić (oba Jelačić), Mark Šarić, Lukas Korajković (oba Velika Mlaka 1947)

Tijekom memorijalnog turnira delegacija Dinama Hidrel otišla je na obližnje groblje i posjetila grob Franje Milanščaka Gire.