Gradska knjižnica Velika Gorica pripremila je novo izdanje radionice Četrtog četrtka. Ovoga puta tema će biti roditeljstvo. Odnosno zašto je dovoljno dobar roditelj bolji od savršenog i što je potrebno da postanete jedan od.

Sve to imat ćete priliku doznati u četvrtak u Središnjem odjelu, a voditeljica radionice je magistra psihologije Zrinka Zovak Čehobašić, inače praltičar terapije igrom te majka šestero djece.

Sudjelovanje je besplatno i nije potrebna prethodna prijava. Početak je u 18 sati.

Velimir Šandor osvojio je srebrnu medalju u bacanju diska klase F52 na Svjetskom paraatletskom prvenstvu u japanskom Kobeu! Ovo je Velimirov najbolji plasman ikad na svjetskim prvenstvima.

Nakon Dohe 2015. i Londona 2019. gdje je osvojio brončane medalje ovog puta kući donosi srebro. No, uvjeti nisu bili nimalo lagani.

– Dojmovi s nastupa su kišni i mokri. S obzirom na uvjete, rezultatom nisam zadovoljan, no s druge strane jesam jer po ovakvim uvjetima kada ne možeš kontrolirati disk zbog kiše koja pada po tebi cijelo vrijeme. Imam sreću da takvi ekstremni uvjeti, uvijek mi pomažu, odnosno završe u moju korist. Ostvarili smo još jednu kvotu za Pariz. Nije to rezultat koji mene trenutno zadovoljava, ali važan je plasman – komentirao je Šandor dojmove nakon održanog natjecanja.

Osvajanjem srebrne medalje Velimir je osigurao nastup na Paralimpijskim igrama Pariz 2024.

–  Znamo da možemo puno dalje i bolje. Zato ćemo se truditi i još trenirati ova tri mjeseca i borit se da u Parizu bude to daleko dalje i nadam se novoj borbi za medalje – zaključuje Šandor.

Čestitke Velimiru i njegovom treneru Ivanu Čengiću na ostvarenom uspjehu!

Kako je izvijestila gorička policija, za vikend nije bilo vozača pod utjecajem alkohola. Odnosno, policija je u svojoj dvodnevnoj akciji pojačanog nadzora vozila i vozača od 17. do 20. svibnja utvrdila ukupno 18 prometnih prekršaja.

Svakako je pohvalno što zaustavljeni vozači tijekom kontrole nisu bili pod utjecajem alkohola, no ovoga puta do izražaja su došli oni koji su malo jače stisnuli papučicu gasa. Naime, policija je kaznila 11 vozača koji su bili u prekršaju kada je u pitanju brzina. Kažnjeno je još dva vozača koji nisu bili vezani kao i jedan vozač koji je koristio mobitel za vrijeme vožnje.

Dobra je i vijest da se za vikend nije dogodila niti jedna prometna nesreća.

Susreti sa živućim nogometnim legendama Velike Gorice Ivanom Mišerić Pevijem i Nikolom Plepelićem, obično donose i novu ekskluzivnu vijest iz miljea najpopularnijeg sporta pa i u nogometnom Turopolju i lokalnoj metropoli. “Znaš li da nas je zauvijek napustio i naš suigrač Željko Smolković Braco?”- bilo je pitanje. Šok. Smolković je stariji 10 godina od potpisnika ovih redaka koji je također vrlo kratko trenirao pa i igrao s popularnim Bracom. Evo što je o Smolkoviću napisao Mišerić u svojoj bogatoj monografiji o Radniku iz Velike Gorice.

“Željko Smolković Braco rođen je 7. travnja 1940. godine u Velikoj Gorici. Nogomet je počeo igrati u NK Radniku 1954., najprije za juniore, a potom i seniorsku momčad. Igrao je na poziciji centarhalfa, danas stopera. Bio je stasit, oštar i britak inteligentni znalac pa je kod suparnika izazivao strahopoštovanje. Zbog spomenutog branio je i boje tada vrlo cijenjenog Elektrostroja iz Zagreba a bio je i u fokusu zanimanje Dinama Zagreb s kojim je neko vrijeme trenirao. Godine 1961. Smolković se vratio u Radnik u legendarnu Kolarevu za koji je igrao do kraja karijere.

Radnik je imao i malonogometnu momčad za koju je igrao i omiljeni te vrlo popularan Braco.

U klubu je bio i trener od 1969. do 1971. godine. I nakon trenerske karijere ostao je vezan uz Radnik kao član te je redovito bio sudionik svakogodišnjeg okupljanja svih generacija kluba. U medijima je objavio i nekoliko tekstova o Radniku a kao simpatizer pohodio je gotovo sve utakmice HNK Gorice dok mu je snaga to omogućila.”

Sahrana je u ponedjeljak 20. svibnja od 13.30 na Gradskom groblju u Velikoj Gorici.

Poštovani Braco, počivajte u miru, nogometni vršnjaci i oni malo mlađi, neće Vas zaboraviti.

Fotografije:  Iz monografije o NK Radniku 

Ivan Banić, Krešimir Krizmanić, Josip Mitrović, Mateo Leš, Merveil Ndockyt, Ino Novak, Luka Kapulica, Nikola Vujnović, plus Đuro-Giulio Đekić, koji je izašao iz bolnice započeo oporavak od ozljede glave.

Svi ti igrači nedostajali su Gorici na Poljudu kod Hajduka, u posljednjoj gostujućoj utakmici ove duge i preduge sezone. Doda li se tom društvu i Filip Mrzljak, koji je utakmicu odgledao s klupe, dolazimo do brojke od desetorice igrača koji ovom prilikom nisu bili na raspolaganju treneru Rajku Vidovića. I za puno veće i jače klubove, one koji su u puno boljem trenutačnom stanju i formi, bilo bi to previše.

Logično, bilo je previše i za Goricu…

– To je otprilike ono što mi možemo u ovom trenutku. Odigrali smo jednu korektnu utakmicu, dečkima nemam što zamjeriti, ali treba priznati i da je Hajdukova pobjeda zaslužena – rekao je trener Vidović nakon poraza 2-1 u susretu u kojem je Hajduk “okrenuo” Goricu.

Samo minutu nakon što se brojka nedostupnih povećala na 11, nakon što je Alex Munksgaard morao izaći zbog ozljede, Goričani su uspjeli povesti. Bila je to lijepa kombinacija Gabriela Rukavine, koji je prvo propustio loptu, pa je dobio nazad od Dina Štigleca. Udarac nije bio idealne snage ni preciznosti, no bio je dovoljno dobar da prevari mladoga golmana Bornu Buljana.

Lijepo ispunjene poljudske tribine u tom su trenutku na čas zanijemile, ali goričkog vodstvo nije potrajalo dovoljno dugo da bi unijelo dodatnu nervozu u domaće redove. U 30. minuti Moufi je ušao u šesnaesterac s desne strane, vratio u sredinu, a tamo je spreman bio Aleksandar Trajkovski. Božo Radošević nije imao šanse…

I prije i nakon golova pokazala je Gorica se došla u Split nadigravati, pokušati pobijediti, no nešto je opasniji ipak bio domaćin, predvođen Perišićem, Brekalom i Pukštasom, koji je i potpisao konačnu presudu Goričanima. U 64. minuti loptu je do njega dovukao mladi Jurak, a udarac ne puno starijeg Amerikanca putem prema golu je zakačio Štigleca i prevario Radoševića.

Pokušala je Gorica do kraja doći do izjednačenja, kreirao je i domaćin još poneku opasnost, ali rezultat se nije mijenjao sve do posljednjeg sučeva zvižduka.

Ove sezone čut ćemo takvo nešto još samo jedanput. Preostalo je odigrati i protiv Istre sljedećeg vikenda, pa onda zaklopiti knjigu jedne čudnovate sezone. Gorica više ne može biti deveta, Slaven Belupo ostao je na minus pet, a sedma može biti jedino ako pobijedi razigranu Istru na oproštaju od sezone.

Bilo bi lijepo da se to i dogodi, ako je ikako moguće. Ne samo zbog 50-ak tisuća eura više od TV prava, kolika je razlika između sedmoga i osmoga mjesta, nego i zbog kompletnog dojma, koji vapi za kakvim-takvim popravljanjem.

– Učinit ćemo sve da dobijemo tu utakmicu – obećao je trener Rajko.

Hoće li u tome uspjeti, tko će mu uopće do tad biti na raspolaganju, ostaje da vidimo…