Nakon što su odradili Aktualni sat, velikogorički gradski vijećnici okrenuli su se Dnevnom redu 16. sjednice Vijeća, na kojem se našlo 14 točaka. Za početak, svečanu prisegu položila je nova vijećnica Valentina Dorotić, koja dolazi iz redova MOST-a, a u toj ulozi je zamijenila Karmen Rak, koji je stavila mandat u mirovanje iz osobnih razloga.

Među nekoliko izvješća koja su podnesena, posebnu pozornost privuklo je Izvješće o radu gradonačelnika za drugu polovicu prošle godine, koje je podnio, naravno, gradonačelnik Krešimir Ačkar.

– Velika Gorica ubrzano raste, doseljava se sve više stanovnika, u toj kategoriji smo prvi u Hrvatskoj, a mi se možemo pohvaliti da isplaćujemo najveće usksnice i božićnice našim najugroženijim sugrađanima. Uskoro ćemo imati doma za starije, sva naša djeca upisana su u vrtiće, a ističemo se i po sigurnosti života u gradu. Ukupno gledajući, Velika Gorica postaje jedan od najpoželjnijih gradova za život. Nikad u povijesti nije bilo toliko ulaganja, kako od strane Grada, tako i od strane Vlade RH i EU fondova, što smo iskoristili za dovođenje u naš grad projekata kao što su Centar za starije, Interpretacijski centar Muzeja Turopolja, kamp HNS-a, zeleni projekti, povećanje plaća… – nabrajao je gradonačelnik.

Vijećnik SDP-a Ivo Jelušić replicirao je primjedbom kako “čestita gradonačelniku na saborskome mandatu, ali se i nada da će u punom kapacitetu raditi za grad, bez obzira na ulogu saborskog zastupnika”. MOST-ov Damir Slojšek poželio je više ulaganja u sportsku infrastrukturu i prometnu sigurnost, kao i konkretnije izvještaje o kaznama za odlaganje otpada i o urbanističkim planovima, a stigle su i kritike kako “u izvješću stoje i stvari koje još nisu realizirane”.

Na glasovanje je išao i izvještaj o izvršenju proračuna za 2024. godinu, pri čemu je pročelnica Žaneta Štefančić istaknula kako je ostvareno 88,6 posto prihoda iz godišnjeg plana, a da su rashodi na razini 93,6 posto, što znači da je proračunska godina završena s manjkom od 372.406 eura.

– S prijenosom iz prethodnih godina, to čini ukupan manjak od sedam milijuna eura. Uz to, od 2020. do 2023. ugovoreno je 24,7 milijuna eura sredstava iz EU fondova, od čega je do kraja prošle godine uplaćeno 11 milijuna – dodala je pročelnica.

Nakon što je prihvaćen godišnji izvještaj, prihvaćena su izvješća o radu VG Čistoće i Savjeta mladih, a donesena je i odluka o osnivanju nove gospodarske zone Kušanec-istok, veličine 51,62 hektara, i to jednoglasno.

Bez ijednoga glasa protiv prihvaćena je i odluka o osnivanju Dana hrvatskih branitelja Grada Velike Gorice, koji će se obilježavati 10. svibnja, a bit će postavljena i bista Jadranku Cumbaju u parku koji nosi njegovo ime.

Kako je počeo aktualni sat, temom Aglomeracije, tako je i završila ova sjednica Vijeća. Direktor VG Vodoopskrbe Krunoslav Višić istaknuo je kako je financijska realizacija projekta na cjelinama A1, A2 i A3 do 30. travnja nešto više od 62 milijuna eura, a u razdoblju pred nama u planu je obavljanje tehničkih pregleda za završene dijelove sustava kako bi se mogla izdati uporabna dozvola.

Posljednjeg utorka u svibnju okupili su se velikogorički gradski vijećnici na 16. sjednici ovog saziva Vijeća. Po dobrom starom običaju, druženje u gradskoj vijećnici počelo je aktualnim satom, na kojem su otvorena brojna pitanja, počevši od aglomeracije, odnosno pitanjem MOST-ova vijećnika Damira Slojšeka o situaciji s pročistačem otpadnih voda, budući da su prošla gotovo četiri mjeseca od otvaranja ponuda iz natječanja za projektiranje i rekonstrukciju istog.

– Sve četiri pristigle ponude premašile su predviđena sredstva i potrebno je omogućiti sufinanciranje projekta. Odluka o odabiru je spremna, čekaju se odobrenja Hrvatskih voda i ministarstva – odgovorio je direktor Vodoopskrbe Krunoslav Višić.

Raspravljalo se i o prometnicama, odnosno o križanju Fabijančićeve i Kovačićeve, o Ulici 153. brigade, o kamerama na prometnicama… Pročelnik Dubravko Katulić kazao je kako će se “i dalje komunicirati s policijom po pitanju nabavke kamera, budući da su dosadašnja iskustva jako pozitivna.

Sljedeća pitanja odnosila su se i na komunalni otpad, na njegovo odvajanje i na spriječavanje nastajanja ilegalnih deponija, što je dijelom spriječeno uređenjem biciklistično-pješačke staze prema Čiču, a SDP-ova vijećnika Ozrena Robića zanimalo je kako će se iskoristiti prostor na kojem je posljednjih desetljeća bila ZET-ova garaža.

– Nismo još razradili ideju što će na toj lokaciji točno biti, ali znamo da ona neće biti na prodaju, nego će ostati u vlasništvu grada. Pozivam sve naše sugrađane da nam predlažu kako najbolje iskoristiti taj prostor – rekao je gradonačelnik Ačkar.

Govorilo se i o Poduzetničkom inkubatoru, o izborima novih ravnatelja u nekim velikogoričkim vrtićima, ali i o najavljenoj dnevnoj bolnici, odnosno o rokovima za njezinu izgradnju. Gradonačelnik je odgovorio kako će se formirati radna skupina, kako će u dnevnoj bolnici biti ambulanta za dijagnostiku i kako će se protezati na 45 tisuća kvadratnih metara, dok je dogradonačelnik Karas govorio o kapitalnim projektima u Kurilovcu, uključujući i završetak radova na novom reciklažnom dvorištu.

– Još treba napraviti ogradu na rampi, a zidovi rampe bit će oslikani edukativnim muralnima. U tijeku je izrada projekta zaštite urbane šume koja dijeli dvorište od kuća u susjedstvu – kazao je Karas.

Škola u Kurilovcu, ponovio je još jedanput, trebala bi započeti s radom tijekom 2026. godine, imat će 24 razredna i četiri manja odjeljenja za oko 800 učenika.

Govora je bilo i o ozelenjivanju Velike Gorice, pri čemu je istaknuto da je ove godine posađeno više od 500 stabala, a raspisivat će se i natječaji za nove gradske vrtove, budući da interesa građana itekako ima.

Turistička zajednica Zagrebačke županije u šest kategorija dodijelila je nagradu „Ruža Zagrebačke županije“, a ove godine za izvrsnost u turizmu nagradu je dobilo čak 18 lauerata. – „Ove nagrade simboliziraju našu posvećenost izvrsnosti i inovaciji u turizmu stavljajući segment održivosti među ključne kriterije. Ponosna sam na sve dobitnike i na sve one koji svojim radom i entuzijazmom kontinuirano podižu standarde naše turističke ponude. Svi nagrađeni dali su izniman doprinos razvoju i promociji Zagrebačke županije kao vrhunske turističke destinacije.“ – naglasila je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović.

Nagrade u kategoriji održivog turizma osvojili su Cantilly Garden Restaurant, prepoznat po svojoj ekološki osviještenoj ponudi  Vina Bedekovich. U kategoriji inovativnih proizvoda i usluga nagrađeni su Santa Domenica Trifecta Weekend 2023 te HoTur obrt za usluge.

Obitelj Ivančić, vlasnici Restorana Ivančić i manifestacija „Štruklijada, štrudlijada i kestenijada“ odnijeli su nagrade u kategoriji eno-gastro turizma. U kategoriji smještajnih objekata, nagrade su dobili Villa Cesarica i Feel Good.

Samoborske ugostiteljske legende Mirko Šintić i Matilda Mihalea Purić pokazali su tradiciju i kvalitetu Samobora kao turističke destinacije. Nagrade za društveno odgovorno poduzetništvo osvojili su Naftalan kozmetika – Ivalan Terme d.o.o. i Hrvatska pošta.

Posebna nagrada za doprinos razvoju kontinentalnog turizma te razvoja turizma u smjeru održivosti,  dodijeljena je donedavnoj ministrici turizma i sporta Nikolini Brnjac, koja se zahvalila u ime svih nagrađenih. – „Svjesni smo da nema cjelogodišnjeg turizma bez razvoja kontinentalnog turizma. Kontinentalni turizam ima itekako što za ponuditi i doprinijeti cjelokupnom održivom turizmu Republike Hrvatske i upravo zato smo veliku pažnju i značajna sredstva u mojem mandatu usmjerili u investicije u kontinentalnom dijelu Hrvatske, koji je jednako važan kao i naša obala. Kontinent nudi mir koji je sve više glavni motiv prilikom odabira destinacije za odmor svim ostalim dobitnicima nagrada“ – rekla je Brnjac.

Konjičkom klubu Trajbar Team dodijeljena je posebna nagrada za doprinos aktivnom turizmu, PUB-u Cubismo za jedinstveni ugostiteljski koncept, restoranu Mon Ami za izvrsnu uslugu i inovativnost, te „Green silence vili“ za promicanje održivog turizma i očuvanje okoliša kao i Ivani Belošević, vlasnici Pekare Cipov iz Buševca.

Svečana dodjela nagrada održana je u Centru za posjetitelje u Velikoj Gorici.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Košarkaška sezona koja se bliži kraj, gledajući iz perspektive sporta Zagrebačke županije, imala je ono što već dugo nije – pravo, istinsko rivalstvo!

Godinama su košarkaši Gorice bili za razinu ili dvije iznad svih ostalih klubova u županiji, u pojedinim sezonama odlazili su i do polufinala domaćeg prvenstva, ravnopravno su se nosili s velikim klubovima kao što su Zadar, Cibona i Split, a ostatak košarkaškog društva iz županije sve je to promatrao s ozbiljne distance.

Od prošlog ljeta stvari su se, međutim, promijenile. Gorica je ispala iz Premijer lige, završila u drugom rangu, a tu ju je dočekao – Samobor. S velikim Krunom Simonom u sastavu, sa sve angažiranijim vodstvom kluba, sa sve ozbiljnijim ambicijama. I eto odjedanput Samobora u izravnoj borbi s Goricom za mjesto u doigravanju Prve muške lige. Bila su to dva okršaja istinskih sportskih rivala, oba puta neizvjesna i dramatična, a poslužile su te utakmice i kao dobar povod da u serijalu “Sport Zagrebačke županije” ugostimo Darka Ćopića, već više od dva desetljeća tajnika Košarkaškog saveza Zagrebačke županije.

– Situacija u županijskoj košarci i više ne nego dobra. Naš Savez osnovan je 1997., a predsjednik Igor Mužina i ja vodimo ga već više od 20 godina. Mislim da funkcioniramo jako dobro, svi naši gradovi u Županiji imaju svoje klubove, pritom neki igraju s više, a neki s manje uspjeha, no nama je najvažnije da se što više djece bavi košarkom – kaže Ćopić, Velikogoričanin koji je svoje najljepše dane dao Radniku, a kasnije i Mediji.

Oprostio se baš na vrijeme da se uključi u županijsku košarkašku priču.

– Bio sam i jedan od osnivača saveza. Za prvog predsjednika izabran je nažalost pokojni Ivan Šilc iz Zaprešića, a za tajnika Zvonimir Majić, legenda jaskanske košarke, takođerpokojni… Od 2002. godine došlo je do promjene, ja sam postao tajnik, a gospodin Mužina predsjednik, što traje do danas. Imamo kontinuitet, imamo i financijsku podršku Županije i sportske Zajednice, što nam omogućava da provodimo razne programe, kako na razini županije, tako i u gradovima – priča Ćopić pa pojašnjava čime se savez točno bavi.

– Na sam rad klubova ne možemo utjecati, funkcioniramo tako da klubovi imaju apsolutnu autonomiju, a mi radimo svoje. Uz sve ostale lige, klubovi igraju i županijske lige u mlađim kategorijama, koje mi organiziramo. U periodima bez međužupanijskih natjecanja mi krećemo sa svojim ligama, kadetskom, mlađekadetskom, U-11 i U-13, što je priča koja traje već godinama.

Svake godine već dva desetljeća mladi košarkaši iz županije idu i na more.

– Već više od 20 godina organiziramo ljetni košarkaški kamp, koji je godinama bio na Velom Lošinju, a posljednjih nekoliko godina je u Crikvenici. Izuzev nacionalnoga kampa, bio je to jedan od najbrojnijih kampova u Hrvatskoj, prošle godine imali smo 97 košarkašica i košarkaša. Povezujemo druženje djece, kupanje na moru i igranje košarke. Gdje ćeš ljepše. Obično to bude krajem ljeta, to su svojevrsne pripreme za sezonu – pojašnjava Ćopić.

U Zagrebačkoj županiji trenutačno djeluje 11 klubova, a jedini grad u kojem se ne igra organizirana košarka je Sv. Ivan Zelina.

– Neki gradovi imaju po dva kluba, kao Velika Gorica, Samobor i Zaprešić, koji ima jedini naš ženski košarkaški klub, ŽKK Jabuku. Uz njih tu su i klubovi iz Jaske, Ivanića, Vrbovca, Sv. Nedelje… Samobor i Gorica su u Prvoj ligi, a ostali u A-2 ligi, izuzev Dugog Sela, koje je u B-1. Jaska i velikogorički Velgor nemaju seniore, ti klubove rade samo s mlađim uzrastima – prezentira tajnik saveza aktualnu situaciju.

Krenuli smo i u kratak pregled po klubovima i sredinama, a krenuti se opet moralo od Velike Gorice.

– Gorica je oduvijek bila perjanica košarke u županiji, iz jednostavnog razloga što klub dugo postoji, a grad ima najveći broj stanovnika. Nažalost, Goričani više nisu u najvišem rangu, no svako zlo za neko dobro. Brojni igrači napustili su klub, priliku su dobili neki mladi, pri čemu moram pohvaliti trenera Mirona Češkića, koji je par dana prije početka prvenstva preuzeo momčad i super iskoristio priliku, odradio je jako dobru sezonu – ističe Ćopić, pa se okreće u smjeru Samobora.

– Samobor je definitivno u usponu. Prije svega su se organizacijski pojačali, grad stoji iza kluba, a s mlađim kategorijama rade jako dobro. Velika je stvar što je Kruno Simon tamo, to je svakako važan detalj, znamo svi tko je i što je Đuks.

Zaprešićki Inter i košarkaši Ivanića također se ističu u radu s mladima, a isto se može reći i za Dugo Selo.

– U Ivaniću i Dugom Selu bivši igrači su jako vezani uz klub, svi su uključeni, a to je posebno važno. Dugo Selo, primjerice, igra u najnižem rangu, ali igra isključivo s domaćim igračima, sa svojim klincima, i vjerujemo da će u godinama pred nama samo rasti – kaže tajnik Ćopić.

Bilo bi sjajno kad bi malo narastao i interes djece za košarku, no to je već neka puno šira priča.

– Nije mi drago gledati uređena igrališta na svakom koraku kako zjape prazna. Nekad nisi mogao doći na red za hakl, a danas djece nema. Nažalost, puno se manje bave sportom, što ne vrijedi za nogomet i borilačke sportove. Oni su puni k’o šipak, a kod svih ostalih je slično. Osim možda u Zadru i Splitu, nigdje nema gužve na košarci… – zaključio je Ćopić.

Na igralištu lukavečkog nogometnog zdanja tih se dana ispisivala povijest. Tri dana nakon što je odigrana prva međunarodna utakmica u povijesti ovog mjesta, ogled U-16 selekcija Švedske i Finske, prvi put je zasvirala i Lijepa naša. Hrvatska U-16 reprezentacija igrala je protiv vršnjaka iz Švedske, a uz rub igrališta okupila su se brojna poznata lica iz svijeta hrvatskog nogometa. Od trenera Dinama Sergeja Jakirovića, koji je došao gledati sina Leona, pa sve do vječnog i neuništivog Zorislava Srebrića.

– Čestitam! – rekao je Zorko pružajući ruku novinaru, što već dugi niz godina izaziva ogromne simpatije.

To je ono nešto njegovo, on čestita uvijek, svakome i svugdje, najčešće bez previše smisla, ali od svog trademarka ne odustaje. Kao što ne odustaje ni od turopoljskog nogometa, u koji je prvi put došao prije više od 40 godina.

– Bilo je to u srpnju 1983. godine. U to vrijeme bio sam u Dinamu, koji je imao razvijenu mrežu suradnje s klubovima iz okruženja, između ostalih i s Radnikom… Kako je Radnik vodio Pevi Mišerić, koji je radio kod u Dinamu u vrijeme dok sam ja bio dio projekta “Mali Ajax”, povezali smo se i stigao sam na igralište u Kolarevu ulicu – prisjetio se vitalni Zorko svog prvog dolaska u velikogorički nogomet.

Iza njega su već 84 proljeća, ljeta, jeseni i zime, ali gospon Srebrić i dalje je aktivan u ulozi višeg savjetnika predsjednika HNS-a Marijana Kustića. Godinama je bio i tajnik HNS-a, obnašao je i brojne druge funkcije, ali sebe i danas smatra trenerom. Baš kao i generacije radnikovaca iz osamdesetih.

– Novi trener uvijek donese neke nove poglede, u ovom slučaju možda i neke inovativne metode, što je i normalno s obzirom da sam došao iz profesionalnoga kluba, iz reprezentacija… U tim situacijama nekako je lakše raditi s mlađim igračima, oni jednostavnije prihvaćaju inovacije u radu i treningu, a mene su u Radniku čekali većinom igrači stariji od 30 godina. Međutim, unatoč tome momčad jako je dobro prihvatila sve što sam tražio i bili smo vrlo uspješni – pamti Srebrić.

Na kraju te prve sezone Radnik je sa Zorkom na klupi bio jedan bod udaljen od kvalifikacija za ulazak u viši rang, igrao se jako dobar nogometa, a u svemu tome rasla su i dva posebna klinca.

– Bili su s nama u to vrijeme i Dubravko Pavličić i Andrej Panadić. Moj vrijedni suradnik Rade Čubrić, trener koji je vodio brigu o mlađim selekcijama, prepoznavao je sve te talentirane mlade igrače, a njih su dvojica došli i do Dinama, do reprezentacija… – ponosan je Zorko, koji enciklopedijskom točnošću pamti i detalje.

– Pamtim tu utakmicu protiv Trešnjevke, primili smo gol u “zoni cesarini”, u samoj završnici, i ostali bez boda koji bi nas odveo u kvalifikacije. Posebna mi je ostala i ona protiv Metalca iz Siska, momčadi koja je igrala i polufinale Kupa Jugoslavije, a mi smo ih uspjeli pobijediti. Sve u svemu, jedno jako lijepo vrijeme i jako dobri ljudi – kaže Zorko, koji se zadržao u Velikoj Gorici dvije godine.

– Veliku bitku vodili smo i za izgradnju stadiona. Uh, kakve su to žestoke rasprave bile… Pogotovo između nas iz nogometa i projektanata. Na kraju je sve dobro završilo, uspjeli smo doći do dogovora, ali i danas se pokazuje da je naš stav bio ispravan. Tvrdili smo da Velikoj Gorici treba atletska staza, ali u nekom drugom prostoru. Ne u okviru nogometnog stadiona. Bez nje, stadion bi bio puno “nogometniji” – govori Zorko, koji je nakon odlaska iz Radnika pet godina radio u Zaprešiću, da bi se 1990. vratio, na završeni novi stadion.

– Reći ću vam samo da je na našim prvim treninzima u prvome mandatu, na legendarnoj Kolarevoj, bilo više gledatelja nego na prvenstvenim utakmicama na novom stadionu. Kolareva je ipak bila nešto posebno, nezaboravno, to se ne zaboravlja.

Od drugog odlaska iz Radnika prošle su cijele 33 godine, ali veze su ostale snažne. Često je tu, na svakoj je utakmici Gorice, pa nije bilo čudno vidjeti ga i u Lukavcu.

– Domaćini su zaslužili sve čestitke za organizaciju turnira. S obzirom na rang u kojem je klub, za pohvaliti je i teren, pa možemo Lukavcu reći “hvala”, a ja moram dodati i ono moje “čestitam”. Ovo će se afirmirati kao važan centar, pogotovo kad bude gotov kamp HNS-a, tad će suradnja biti još čvršća – najavio je Srebrić, dodao i još poneku o kampu u našem gradu.

– Iz kojega god aspekta pogledate, to je sjajna stvar. Za grad, za klub, za ostale amaterske klubove… Bit će u kontaktu s vrhunskim trenerima, moći će se educirati, a sve to će utjecati i na još veću animaciju djece, afirmirat će se i klub i grad. Stvorit će se uvjeti za novi korak naprijed.