Nakon 25 godina vjernici se oprostili od župnika Josipa Ružmana

Kada se 1994. g. ukazala potreba za novim svećenikom u Velikoj Gorici, vjernicima koji se okupljaju u pleškoj kapeli Ranjenog Isusa - izbor je pao na svećenika u Staroj Ploščici.

Na ovome mjestu u to vrijeme ovdje je bila šikara, no u vrlo kratkom vremenu, po njegovu dolasku, pala je prva lopata - izgradio je ovu crkvu građevinu ali još važnije ovu živu Crkvu - zajednicu koja se okuplja oko oltara. To je čovjek koji nikad ne gubi nadu - to je i dio njegova mladomisničkog gesla - to je naš župnik Josip Ružman.

foto: Igor Kolarec/Vg foto

Vjernici su se od njega oprostili nakon 25 godina službe u ovoj župi, a u ime župne zajednice zahvalu je izrekao g. Božo Barun:

-Poštovani i dragi župniče, Josipe,

Na kraju ove zahvalne i svete Misne žrtve u kojoj smo zajedno s vama zahvaljivali dobrom Bogu za vaše svećeništvo, kao župljani, vjernici i vaši prijatelji na poseban se način želimo prisjetiti ovih 25 godina koje ste proveli s nama vršeći svećeničku službu.

Vjerujemo da vas je Božji plan doveo među nas u župu Blaženog Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici. Budući da je Gospodin Isus pred vas stavio one iste zadatke koje je stavio pred svoje učenike kad ih je poslao u svijet, vi ste se hrabro odazvali tom uzvišenom pozivu i dali se na posao.

Poštovani i dragi župniče Josipe, nije jednostavno ni posložiti niti izreći sve ono što se svih ovih godina događalo u našoj župi. Teško je također posložiti i izreći što se sve nakupilo u glavama i u srcima nas vjernika kojima ste bili župnik i duhovnik. A osobito nije jednostavno pronaći prave izraze za misli i osjećaje kad se radi o relativno dugom periodu suživota jednog svećenika i njegovih vjernika, suživota koji je bio prožet brojnim i raznovrsnim zbivanjima.

Stoga, u trenutcima oproštaja, mi vam prije svega želimo izreći iskrenu ljudsku i kršćansku zahvalnost za brojna duhovna i materijalna djela, za vidljive, a posebno nevidljive darove koja ste nam ostavili. A ona su toliko brojna, a neka su tako skrivena u dušama pojedinaca da ih pozna jedino dragi Bog koji će vam znati uzvratiti na svoj način.

foto: Igor Kolarec/Vg foto

Mi vjerujemo da vas je Duh Sveti nadahnuo kad ste se odlučili ovu župu, a kroz nju i sve nas, posvetiti našemu blaženom mučeniku, a nadamo se uskoro i službeno, svetom Alojziju Stepincu. Očito ste predosjećali da će vam njegovo biskupsko geslo: In te, Domine, speravi!/U tebe se, Gospodine, uzdam! itekako trebati u vašoj svećeničkoj službi koja uvijek u sebi sadrži i elemente mučeništva. 

Vaš dugogodišnji i nesebični rad u izgradnji žive i materijalne crkve u našoj mladoj župi bio je i ostaje trajno svjedočanstvo duhovne veličine, žrtvovanja, ali i odgovornosti svećeničke službe.

Budući da bolest nikoga ne pita za godine ili želje, ona vas je na neki način 'primorala' na ovaj premještaj u Svećenički dom na Kaptolu. No, kao vjernici vjerujemo da se ništa ne događa bez Božje volje, odnosno dopuštenja, pa tako ni ovaj oproštaj i premještaj.

Dragi naš župniče Josipe, nema sumnje da se vaša svećenička služba nastavlja na drugom mjestu i na drugi način. Ali isto tako nema sumnje da ćete ostati u našem trajnom sjećanju, zahvalnosti i molitvama kao svećenik/duhovnik, kao čovjek, brat i prijatelj. Molit ćemo da vam Gospodin podari strpljenje i hrabrost u daljnjem nošenju vašega životnog križa. Uvjereni smo također da ćete i vi nas ponijeti u svom svećeničkom srcu i zauzimati se za nas pred Bogom, naročito u svetim Misama.

Neka vas i dalje po zagovoru bl. Alojzija Stepinca čiji ste vjerni štovatelj, Bog prati svojim božanskim mirom i blagoslovom! Još jednom, hvala vam na svemu!- poručio je Barun.

Jozo Barišić, Božo Barun

Oproštaj i u Mraclinu

Svoje posljednje misno slavlje u kapeli sv. Vida u Mraclinu održao je ove nedjelje i kapelan vlč. Marko Čolak. 

foto: Zvonimir Šafar

 Tri godine, ma kako to zvučalo kratko, stvorile su bezbroj veza između župljana i njihovog vikara, i svega se toga Marko Čolak spomenuo u svojoj zahvali, svojevrsnom prisjećanju, vrlo emotivnom kako za njega tako i za sve nazočne vjernike. Podsjetio nas je da sve što život nosi gledamo u svjetlu Božje providnosti kako bismo znali cijeniti darove koje On neprestano stavlja pred nas. Na kraju svoga obraćanja vlč. Čolak toplo je preporučio zajednici novoga kapelana, vlč. Matiju Vragovića poručivši mu ono što smo znali čuti i od ostalih  dosadašnjih kapelana naše župe: da će u župniku Saboleku imati najvrjedniji ovozemaljski oslonac i potporu. 

foto: Zvonimir Šafar

Vlč. Čolak prelazi na novu, zahtjevnu dužnost župnika u zagrebačku župu u Španskom.