Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

prije 5 godina

30. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

FOTO Pinkyjevci osvojili 14 medalja na turniru u Zagrebu

Nastupili su s 33 natjecatelja u konkurenciji dječaka i djevojčica do 16 godina.

Objavljeno

prije 7 sati

6. svibnja 2024.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Djevojčice i dječaci iz Judo kluba Pinky za vikend su se natjecali u Zagrebu na međunarodnom turniru Kup Dugava i osvojili 14 medalja. Natjecanje je okupilo 480 natjecatelja iz 36 klubova, a Pinky je nastupio s 33 natjecatelja u konkurenciji dječaka i djevojčica do 16 godina.

Kod djevojčica do 10 godina zlato je osvojila Saša Mušinović, a srebro Nina Vuković. Bronače su bile Brigita Medved, Larissa Sanja Zvonar i Kiara Petrac.
Drugo mjesto kod dječaka srebro je osvojio Noel Haramustek i broncu Lovro Brebrić. Ema Kužir osvojila je broncu u kategoriji U12.

Zlato u kategoriji dječaka U14 osvojio je Tin Kovačić, a Damjan Radić drugo mjesto. Četiri medalje osvojili su dječaci u kategoriji U16, a to su Jan Šipušić i Adrian Hren koji su se okitili zlatom, srebrni je bio Matija Petrović, dok je Petar Grbeša osvojio broncu.

Foto: Judo klub Pinky

Foto: Judo klub Pinky

Foto: Judo klub Pinky

Foto: Judo klub Pinky

Nastavite čitati

Sport

Generacija budućnosti: Klinci iz Velgora proslavili titulu nakon pirove pobjede

Velikogorička košarka, ukupno gledajući, nije se proslavila ove sezone s mlađim kategorijama, ali zato je tu generacija U-13, koja igra pod imenom KK Velgor. Klinci su ostali par poena kratki do županijske titule, no imali su što proslaviti…

Objavljeno

prije 8 sati

6. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ljubitelji košarke u Velikoj Gorici, koliko ih ima da ima, godinama su uživali u lijepim rezultatima seniorske momčadi, koja je igrala i polufinala prvenstva, držala se u vrhu hrvatske košarke. Prošle sezone ta se priča urušila, Gorica je ispala iz lige, pa smo utjehu ove sezone pronalazili u dobrim partijama pomlađenih seniora u drugom rangu hrvatske košarke, koje su okončali u polufinalu doigravanja, s dva poraza od Kvarnera.

U svemu tome u drugi su plan pale mlađe kategorije, a jedini iskoraci događali su se kad bi se pogon KK Gorice spajao sa Velgorom, klub specijaliziranim za rad s mladima. Novo spajanje dogodilo se prošloga ljeta, ali spletom raznim okolnosti malo prekasno da se u sezonu krene na pravi način. Pa je ispalo da je jedna perspektivna generacija dječaka rođenih 2011. i 2012. godine propustila kvalifikacije za prvu ligu.

– Nažalost, tako se dogodilo, pa je generacija U-13 morala igrati treći rang natjecanja, u kojoj nije imala ozbiljnu konkurenciju. U tom ligi sve utakmice dobivali smo minimalno 60-70 koševa razlike i uvjerljivo smo osvojili prvo mjesto. Da smo se organizirali na vrijeme, da je sve bilo kako je trebalo biti, siguran sam da bi ova momčad igrala prvu ligu, tako da smo ovakav ishod sezone i očekivali – kaže Hani Istanbuli, glavni i odgovorni u svijetu Velgora, pod čijim imenom ova momčad i nastupa.

I najčešće pobjeđuje. Uz već opisanu ligu, ovi su klinci igrali i županijsku ligu, u kojoj su ostali za nekoliko poena kratki u borbi za prvo mjesto, u puno ozbiljnijoj konkurenciji.

– U toj ligi nastupa i Samobor, koji je ove sezone bio u prvoj ligi, i ostao jednu pobjedu od ulaska među 16 najboljih u Hrvatskoj. U nedjelju smo igrali ključnu utakmicu, pokušavali smo nadoknaditi minus 12 iz prve utakmice protiv njih, ali na kraju smo pobijedili pet razlike, 51-46. Na kraju smo tako osvojili drugo mjesto s jednakim omjerom kao Samoborci – prepričava Istanbuli i nastavlja:

– Moram napomenuti i da je ova selekcija na okupu tek osam mjeseci, budući da je sastavljena od dijela igrača iz Velgora i dijela iz Gorice. Izuzetno smo ponosni na napredak koji su pokazali tijekom ove sezone, u tom vrlo kratkom periodu, pri čemu su od 21 utakmice u sezoni imali 20 pobjeda i jedan poraz, taj od Samobora u prvom dijelu sezone. Sve skupa je velik motiv našim dečkima i dokaz da se rad i trud isplate.

Nakon pobjede u Samoboru proslavljena je i ta trećeligaška titula momčadi koja je iskočila u priči o velikogoričkoj košarkaškoj mladosti. Pod imenom Velgor nastupa i U-12 selekcija, koja je u drugoj zagrebačkoj ligi vodeća sa svih deset pobjeda, dok društvo iz U-11 selekcije uspješno nastupa na županijskim turnirima u mini košarci i trenutačno drže drugo mjesto.

U Velgoru su ponosi i na svoje djevojčice, ističući kako su prvi put imali dvije selekcije u natjecanju.

– Generacija U-13 bori se za drugo mjesto u drugoj ligi, pred njima su još četiri kola, a selekcija U-15 završila je sezonu na šestome mjestu druge lige – ističe Istanbuli.

Što se tiče selekcija koje nastupa kao KK Gorica, pretkadeti su igrali u četvrtom rangu i nisu se proslavili, kadeti su na petome mjestu u drugoj ligi, a juniori su nakon svih turbulencija tijekom sezone ispali iz prve lige, u kojoj neće imati pravo nastupa sljedeće sezone. Ukratko, generacija U-13 djeluje kao prva sljedeća kojoj bi se trebalo maksimalno posvetiti, dati joj odgovarajući program, pa pokušati od tih klinaca napraviti igrače koji će kroz nekoliko godina nositi dres seniorske momčadi.

Što će se događati po tom pitanju, kao i po pitanju funkcioniranja kluba općenito, trebalo bi se znati uskoro. Predsjednik kluba i dalje je Duško Radović, no u najavi je izborna skupština, na kojoj će sigurno doći do nekih promjena. Kakvih točno, ostaje da vidimo, no prilično je logično očekivati da se napravi zaokret prema radu s mladima, možda i nauštrb seniorske momčadi.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica i Polet odigrali neodlučeno u ravnopravnom susretu

Objavljeno

prije 10 sati

6. svibnja 2024.

Objavio/la

David Jolić