Povežite se s nama

Vijesti

‘Nekad smo se bavili stokom, danas kućnim ljubimcima’

Cijeli svoj radni vijek proveo je u Veterinarskoj stanici Velika Gorica, koja je već 70 godina u samom vrhu  hrvatskog veterinarstva

Objavljeno

na

Veterinarska stanica Velika Gorica ove godine slavi veliki jubilej. Već 70 godina pomažu životinjama na području Turopolja, Posavine i Vukomeričkih gorica. Osnovana je davne 1949. godine i imala je šest područnih ambulanti. Ambulanta u Pokupskom pripojena joj je 1962. godine. U to doba ambulantu su imala naselja Mraclin, Vrbovo Posavsko, Šćitarjevo, Dubranec, Pokupsko, Kravarsko i Velika Gorica.

– Turopolje je u to vrijeme bilo poznato kao stočarski kraj. Prvo simentalsko govedo koje je došlo u bivšu Jugoslaviju, došlo je upravo na ovaj teren. Križalo se s našim domaćim autohtonim govedom i tako smo dobili križanog simentalca. S umjetnim osjemenjivanjem stoke počeli smo već 1952. godine. Velika Gorica je tada imala vrlo jak stručni kadar. Vodila se briga o educiranju kadrova različitih profila: farmakologija, peradarstvo, svinjogojstvo…. Ja sam magistar znanosti iz područja higijene tehnologije živežnih namirnica. Mladi ljudi su se tada redovito educirali. Nismo zaostajali u europskim trendovima što se tiče dijagnostike, preventive, kurative, dijagnostike i kirurgije – rekao nam je Josip Kozačinski, umirovljeni veterinar. Većinu svog radnog vijeka proveo je upravo u ovoj veterinarskoj stanici.

Danas se profil pacijenata uvelike promijenio, stoku su zamijenili kućni ljubimci. U goričkoj Veterinarskoj stanici i dalje se trude zadržati kvalitetu usluge pa se tako uložilo u infrastrukturu, a konstantno se potiče educiranje djelatnika.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– U protekle tri godine uložena su velika sredstva u rekonstrukciju zgrade i interijera, a nabavili smo i novu opremu. Pružamo gotovo sve zdravstvene usluge za male i velike životinje. Veterinarska stanica Velika Gorica danas je u samom vrhu veterine u Hrvatskoj. Osim u opremu, ulažemo i edukacije naših djelatnika. Imamo zaposleno 15 doktora veterinarske medicine, od kojih je pet magistara znanosti, šest tehničara i pomoćno osoblje, sve ukupno 31 zaposlenika. Cilj nam je i u idućim godinama zadržati nivo usluga koje pružamo – istaknuo je Marko Morić,  direktor Veterinarske stanice.

NESTALE AMBULANTE U SELIMA

Od nekadašnjih sedam ambulanti opstale su samo četiri: Velika Gorica, Kravarsko, Pokupsko i Vrbovo Posavsko. Ambulanta Dubranec ugašena je 1994. godine, Šćitarjevo 2000., a Mraclin 2008. godine. Sve mu tome kumovalo je snaženje uvoznog lobija, koji je 80-tih godina počeo uzimati maha. Kraj 60-tih, 70-te i do početka osamdesetih godina bilo je zlatno doba stočarstva u Turopolju.

– 1975. godine Veterinarska stanica u vlastitom tovu imala je između 15 i 17 tisuća komada junaca te tri tisuće komada svinja. Vodili smo nadzor o zdravlju junadi i svinja na farmama na našem području. Od 1963. godine nadgledali smo mliječne farme u Vukovini i Petrovini, riječ je bila o farmama s nekoliko stotina komada istočnog frizijskog goveda. U Kušancu, Okujama i Buševcu  uzgajali su svinje. Čitav ovaj teren bio je pokriven s tovom junadi i svinja. Posavina je bila poznata po uzgoju konja. U jesen bi dolazili Talijani s kamionima i otkupljivali ždrjebad i konje. Sve se promijenilo otvaranjem prvih trgovačkih lanaca, to je označilo početak enormnog uvoza junetine, svinjetine, govedine i mlijeka što je osiromašilo ovaj kraj i dovelo do propadanja sela. Mlađi ljudi su odlazili u Veliku Goricu ili Zagreb, stariji ljudi koliko su još mogli raditi radili su. Uglavnom, stoke više nije bilo – objasnio je Kozačinski.

NIŠTA BEZ ŽIGA ILI PLOMBE

Veterinarska stanica nekada je vršila nadzor nad klanjem stoke, prometom mesa i mesnih prerađevina, mlijeka i jaja na području Velike Gorice i susjednih općina. Krajem 80-tih ukinuta je veterinarska inspekcija te se više nije moglo kontrolirati promet mesa u trgovačkim lancima i mesnicama. Sve to bilo je prepušteno sanitarnoj inspekciji ili samim potrošačima, koji su mogli sami odlučiti hoće li prijaviti nepravilnost.

Foto: Anes Šuvalić/cityportal.hr

– Mi smo mjesečno vršili kontrolu jaja, krvi, fecesa i hrane na farmi pilića. Nije se moglo dogoditi da bi jaja iz farme otišla, a da nisu imala veterinarsku potvrdu. Isto tako, nije se moglo dogoditi da meso ili mesne prerađevine iz klaonice otiđu bez veterinarske potvrde. Na svakom komadu mesa morao je biti žig, na kobasicama markica ili plomba, bila je rigorozna kontrola – naglasio je naš sugovornik.

Sve to dovelo je do novog problema. Meso koje se može pronaći na policama trgovačkih lanaca uglavnom je iz uvoza. Često je teško pratiti njegovo porijeklo, a nerijetko meso u frižiderima stoji i više od godine dana. To u konačnici loše utječe kako na njegove nutritivne vrijednosti, tako i na ukus.

– Jednom sam naišao na meso peradi koja je bila uvezena i duboko smrznuta godinu dana. Vjerujem da je ona u trenutku smrzavanja bila bakteriološki ispravna, ali to meso je tijekom stajanja sigurno izgubilo svoje nutritivne vrijednosti. Meso svinjske pasmine pietren zna biti vodenasto. Stavite šnicl peći, a ono vam se digne kao đon. To se događa kada je meso puno vode, a kad ona izađe ono postane tvrdo i suho. Problem je u tome što to meso nije zrelo, a životinje su bile držane u zatvorenom prostoru s minimalno slobode kretanja. To meso zato nema kvalitetu – priča nam Josip, pa objašnjava o kavim se tu razlikama radi.

BEZ MASNOĆE NEMA FINOĆE

– Perad vam se sada kolje s napunjeni 42 do 46 dana, a nekada se pile na selu tovilo pet do šest mjeseci i bilo pušteno da vani hoda. Kad se peklo meso domaće svinje, ne samo da je mirisalo dvorište kuće u kojoj se peklo, nego deseti susjed osjetio je miomirise pečenja.  Prva Gavrilovićeva zimska salama pravljena je od turopoljske svinje. Ona je bila ukusna zbog mesa koje ima sitne miofibrile protkane s masnoćom. Vi kad pečete to meso ili radite suhomesnate proizvode ono je ukusno jer uz mišić ima i masnoću – istaknuo je umirovljeni veterinar.

Dodao je kako naša teletina završava u Italiji. Šunka i šnicl ostaju u ostaju kod njih, dok nam vračaju lopaticu i flam, a to naši sugrađani kupuju po trgovačkim lancima. Naš ‘baby beef’ se ne može kupiti kod nas, sve što se proizvede ide u inozemstvo. Još 1988. godine bjelovarsko i turopoljsko područje, proglašeno je regijom s najboljim baby beef-om u Europi. Osim mesa loše kvalitete, građani sve češće , a da ni ne znaju, konzumiraju supstance koje ostavljaju neizbrisiv trag na njihovom zdravlju.

Foto: Facebook/Cow Lovers

– Pogledajte koliko djece danas ima probleme s raznim vrstama alergija. Zabrinjavajuć je i broj mladih žena koje boluju od karcinoma dojke, jajnika i uterusa. Od kuda sve to? Hormoni. Sedamdesetih godina u Europi su se masovno primjenjivali hormoni rasta u tovu junadi i peradi. Prvi takvi slučajevi otkriveni su u Sloveniji, a poslije i u Hrvatskoj. Ne smijem imenovati proizvođače, ali iznenadio sam se kad sam vidio koja je velika farmaceutska tvrtka proizvodila te hormone. Od tog trenutka, gdje sam god mogao izbjegavao sam upotrebu njihovih proizvoda – otkrio nam je Kozačinski.

TELETOM SE PLAĆAO POREZ ILI KUPOVALA DRVA ZA OGRJEV

Dok je selo još bilo selo, a domaćini su ponosno uzgajali svoje blago i od toga živjeli, veterinar je uvijek bio drag gost. Uz liječnika i župnika, veterinar je bio jedan od najvažnijih aktera u životu sela. On je vodio brigu o blagu svake obitelji, a tako i o njihovoj egzistenciji. Ljudi su bili siromašni i njihova kravica bila im je sve. Seljak je unaprijed znao kamo će s teletom. Njegovom prodajom moglo se platiti porez ili kupiti drva. Odnos između veterinara i seljaka bio je blizak, a radilo se i na kredit. Usluga liječenja naplaćivala se kad bi se prodalo tele, odojak ili ždrijebe. Često je bilo i komičnih situacija.

– Kako sam visokog rasta i imam duge ruke često sam išao na ždrijebljenje kobila. Do glave ili noge ždrijebeta nije bilo lako doći, trebalo je imati jako dugu ruku i biti visok. Kolega me je tako jedanput zamolio da umjesto njega odem na ždrijebljenje. Poznavao sam gazdu i gazdaricu. Kad sam došao kobila je bila zbilja visoka, jahača kobila. Ustanovio sam da je ždrijebe krivo okrenuto i trebalo ga je izvući van. Stao sam na prste i gurnuo ruku najdublje što sam mogao u kobilu. Lice mi se nalazilo blizu vagine, a gazdarica me je upitala: – Buš joj pusu dal?-. Prvo mi je bilo malo nelagodno, a onda sam joj odgovorio kao iz topa: ‘Čuj bolje njoj nego tebi’. Svi koji su se tu našli pukli su od smijeha, a zgodna gazdarica, nakon što me je pošpotala, i sama se nasmijala mojoj dosjetci – otkrio nam je Josip.

Vijesti

Sjajan rezultat i odaziv Velikogoričana na akciju darivanja krvi

Bilo je i 14 novih darivatelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Kada se svakom novom akcijom dobrovoljnog darivatelja krvi priključe novi darivatelji u goričkom Crvenom križu nema veće sreće.

Travanjskoj trodnevnoj akciji odazvala su se 293 darivatelja, a krv je uspješno darovalo 264 darivatelja.

– Opet sjajan rezultat i odaziv naših sugrađana! Na ovoj smo akciji imali i čak 14 novih darivatelja! Hvala svim darivateljima, najbolji ste! – oduševljeno su objavili iz Crvenog križa Velika Gorica.

Prema neslužbenim brojkama, od početka ove godine, bilježi se oko 40 novih darivatelja koji su postali članovi velike humane obitelji koja spašava živote.

Novu akciju gorički Crveni križ organizira krajem mjeseca, od 27. do 29. svibnja.

Foto: Crveni križ Velika Gorica

Nastavite čitati

Sport

Praznih ruku na Praznik rada: Kurilovec i Lukavec padali po Zagorju…

Nogometaši Kurilovca izgubili su 3-0 na gostovanju kod krapinskog Zagorca, a njihovi sportski prijatelji iz Lukavca poraženi su 1-0 u gostima kod Tondacha u Bedekovčini

Objavljeno

na

Objavio/la

Radni narod ove je srijede odmarao, roštiljao, na trenutke se i sakrivao od kiše, ali nogometna lopta nije mirovala. U četvrtom rangu hrvatskog nogometa, u 3. NL Centar, odrađivalo se izvanredno kolo, dvadeset i osmo po redu, jedno od rijetkih u kojem su oba naša predstavnika morala na gostovanja. Lukavec je tako na Praznik rada morao odrađivati posao u Bedekovčini, u gostima kod Tondacha, dok su se Kurilovčani zaputili u Krapinu, na megdan domaćem Zagorcu.

Zajedničke su tako ovom prilikom našim klubovima bile tri stvari… Prvo, dakle, i jedni i drugi su gostovali. Drugo, još malo detaljnije, i jedni i drugi su gostovali u Zagorju. Treće, nažalost, i jedni i drugi su se kući vratili praznih ruku. Bez bodova, bez postignutoga gola.

Kurilovčani su prema Krapini krenuli ohrabreni domaćom pobjedom protiv Maksimira četiri dana ranije, sa samopouzdanjem koje neizbježno stiže kad uzmeš tri boda momčadi iz vrha tablice, ali i sa spoznajom da su na posljednja dva gostovanja nastradali s tri gola minusa. Lučko je bilo bolje 3-0, dva tjedna poslije i Vrapče 4-1, a Zagorec je djelovao kao dobar izbor za protivnika s kojim se može promijeniti taj negativan trend u nastajanju.

Nažalost po društvo s Udarnika, ni ovoga puta nije bilo ništa drukčije nego u prethodna dva iskustva u gostima. Prvi gol Kurilovčani su primili u uvodnoj fazi utakmice, jer već u 17. minuti pogodio je Karlo Stiperski, i to praktički iz mrtvoga kuta, iz situacije koju se teško može nazvati stopostotnom. S minimalnim zaostatkom momčad trenera Senada Harambašića otišla je i na predah, neke stvari pokušali su i presložiti, promijeniti, ali već u 52. minuti dogodio se novi trenutak dekoncentracije i penal za domaćina. Petar Bračević bio je siguran s bijele točke, da bi u trećoj minuti nadoknade konačnih 3-o postavio Marko Strabić.

Istovremeno, u nedalekoj Bedekovčini nogometaši Lukavca išli su na domaći Tondach, koji je uoči susreta dijelio posljednje mjesto na tablici sa Savom iz Strmca. I tu ne spominjemo dečke iz Strmca, bez razloga, jer točno dva tjedna ranije i oni su se osladili u domaćem ogledu s Lukavčanima. Problemi Lukavčana u sudarima s “davljenicima” nastavili su se i ovoga puta, što se dalo naslutiti već i po prvom poluvremenu.

Na predahu je trener Siniša Idrizi napravio dvije izmjene, Vidaković i Cimeša zamijenili su Marka Grdenića i Cotu, ali ni te promjene nisu donijele konkretan pomak. Lukavec nikako nije uspjevao pronaći način kako poslati loptu u mrežu borbenih protivnika, da bi se trenutak odluke u 75. minuti dogodio na drugoj strani igrališta. Filip Jagarčec prometnuo se u domaćeg junaka, budući da je postigao jedini gol za pobjedu protiv Lukavca, a strijelac je bio i četiri dana ranije u pobjedi protiv Zeline. Prije ove dvije vezane pobjede, recimo i to, Tondach je posljednji put pobijedio 19. studenog prošle godine…

Unatoč porazu, Lukavec se zadržao na petome mjestu ljestvice, s bodom manje od Maksimira, koji je u ovom kolu teško nastradao (0-4) doma protiv Lučkog. U sljedećem kolu, za samo tri dana, Lukavčani će opet u goste, ovoga puta u Petrinju, gdje će ih čekati domaća Mladost, koja je u ovom trenutku na 13. mjestu, sa samo bodom manje od dvanaeste momčadi prvenstva.

A dvanaesta momčad prvenstva zove se Kurilovec, kojem u goste za vikend dolazi uvjerljivi lider prvenstva, najbolja momčad ove lige, sisačka Segesta. Osluškivat će tako Kurilovčani što se događa u Petrinji, ali i na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje gostuje Samobor, koji ima samo dva boda manje od Kurilovca na 14. mjestu.

Nastavite čitati

Vijesti

Za vikend u Andautoniju: Vratite se nakratko u prošlost i upoznajte usnuli rimski grad

Park je do 31. listopada otvoren samo vikendom.

Objavljeno

na

Objavio/la

Početkom svibnja Arheološki park Andautonija u Ščitarjevu otvara svoja vrata posjetiteljima i ljubiteljima povijesti.

Prilika je to za sve one, koji još nisu, da se upoznaju s ovim starorimskim naseljem koje se prostire na 2.500 četvornih metara. Tu imaju priliku nakratko se vratiti u prošlost i vidjeti detalje starog antičkog grada iz doba Rimskog carstva. Vidljivi su ostaci ulice opločene kamenim pločama, uz koju se protežu trijemovi s očuvanim temeljima za stupove kolonade, a mogu se vidjeti i ostaci zgrade gradskog kupališta.

Park možete od danas posjetiti subotom i nedjeljom od 12 do 18 sati sve do 31. listopada dok je preko tjedna otvoren za najavljene grupe prema dogovoru. U dane blagdana je zatvoren.

Cijena ulaznice za odrasle je četiri eura, dok će đaci, studenti i umirovljenici morati izdvojiti tri eura, a obiteljska košta 9 eura.

 

 

Nastavite čitati

HOTNEWS

Talijanski trubač Andrea Tofaneli i Jazz orkestar OSRH otvaraju 18. VG Brass festival

Festival počinje sutra koncertom u 20 sati u Dvorani Gorica, a trajat će sve do 6. svibnja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na četiri dana Velika Gorica će ponovno postati prijestolnica glazbe. Već nadaleko poznat Velikogorički brass festival koji za cilj ima senzibilizaciju javnosti za limena puhačka glazbala i educiranje publike o vrijednosti ozbiljne glazbe, ove godine broji svoje punoljetno izdanje.

– Lijepo je uživati u ovoj dobi festivala kada se čovjek osvrne i vidimo što smo sve napravili. Na festivalu su nastupili brojni renomirani umjetnici i mnogo je publike prošlo, ali posebno je zanimljivo vidjeti mlade naraštaje koji su prije 18 godina bili djeca, a danas sjede u orkestru koji će nastupiti na otvorenju festivala. Stvarno je jedan predivan osjećaj kada vidiš da si napravio nešto što je podiglo nivo kulture u zemlji u kojoj živiš – govori nam Tomislav Špoljar, umjetnički ravnatelj festivala.

Pučko otvoreno učilište koje je organizator ove glazbene manifestacije, nastavlja tradiciju dovođenja vrhunskih domaćih i svjetskih umjetnika koji će zasigurno oduševiti publiku svojom virtuoznošću i bogatim glazbenim iskustvom. Već sutra, na samom otvorenju festivala koji će sutra biti u 20 sati u Dvorani Gorica nastupit će talijanski trubač Andrea Tofaneli u pratnji Jazz orkestra ORSH-a.

– Čovjek je to koji je poznat po svojim visokim tonovima, a snimao je i glazbu za filmove. Mentor mu je bio glazbenik koji je snimao glazbu za film ‘Rocky’. Tofaneli trenutno radi u rimskom jazz bandu radio-televizije. A uvijek je lijepo kada se znanje prenosi na mlađe naraštaje. Tko je i Tofaneli kada je vidio da dolazi Gileno Santana, glazbenik iz Brazila, a koji trenutno živi u Portugalu, rekao da bi mu on mogao biti gost jer se radi o umjetniku mlađe generacije. Njih dvoje će dijeliti pozornicu na otvorenju festivala. To su se spontano tako dogovorili , a mi smo objeručke prihvatili – priča nam Špoljar.

Inače, ulaz je slobodan za otvorenje festivala i koncert koji će biti u crkvi blaženog Alojzija Stepinca. Za koncerte u Dvorani Galženica u subotu i ponedjeljak ulaznice će se naplaćivati, a moći ćete ih kupiti na dan koncerta ili na blagajni Učilišta.

U okviru ovogodišnjeg Brassa, sada već tradicionalno, bit će organizirane i radionice za studente i polaznike glazbenih škola.

– Ove godine imamo i radionice koje su jako dobra stvar. Ovako izvrsni umjetnici s puno iskustva kad dođu ovdje naravno da ih učenici, studenti i mi profesori hvatamo za rukav i tražimo savjete. Super je kad djeca imaju priliku pred njima nešto izvesti i od njih dobiti konkretan savjet za svoje sviranje. To podiže kvalitetu i amaterizma i profesionalizma – naglašava Špoljar i poziva sve Velikogoričane da dođu na koncerte.

Detaljan program možete vidjeti ovdje.

Nastavite čitati

Kultura

Ivan Mance u Velikoj Gorici predstavlja kapitalno djelo ‘Kosinjska tiskara’

Radi se o knjizi koja rasvjetljava prvorazredno kulturno-povijesno pitanje o mjestu tiskanja naše prve tiskane knjige.

Objavljeno

na

Velikogoričanima će sutra u Knjižnici Galženica biti predstavljena knjiga ‘Kosinjska tiskara’ autora Ivana Mancea.

Knjiga na 750 stranica donosi presjek kosinjske povijesti, aktualne teze o mjestu prve tiskare u Hrvata, informacijsko-povijesno istraživanje teze o kosinjskoj tiskari, analiza slijepih otisaka u našem prvotisku, povijesnu kartografiju Kosinja te završni prijedlog organizacije i rada Kosinjske tiskare.

Radi se o knjizi koja rasvjetljava prvorazredno kulturno-povijesno pitanje o mjestu tiskanja naše prve tiskane knjige, glagoljskog Misala po zakonu rimskoga dvora, otisnutog 22. veljače 1483. Danas taj datum slavimo kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva te dan NSK u Zagrebu.

Na velikogoričkoj promociji o knjizi će govoriti povjesničar Josip Jurčević i sam autor Ivan Mance koji se poviješću Kosinja, poglavito u kontekstu mogućeg lokaliteta prve tiskare u Hrvata krajem 15. stoljeća, bavi više od šesnaest godina, o čemu je do sada napisao i objavio tri knjige.

Uz to na temu Kosinja objavio je preko dvadeset stručnih i novinskih članaka. Autor je ili suautor ukupno 54 rada, od čega je uz spomenute knjige, četrnaest znanstvenih, devet stručnih i 23 ostala rada.

Druženje u knjižnici na Galženici je sutra u 18 sati.

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno