Povežite se s nama

Sport

Legenda o Dedi: ‘Njegova kuća bila je i naša, a rezultat je pisao na – novčanice’

Prije točno 15 godina, 23. siječnja 2005., središnji Dnevnik HRT-a donio je vijest kako je preminuo Antun Azenić, legendarni Deda, čovjek koji je doveo vrhunsku žensku odbojku u Veliku Goricu. Trenutaka s velikanom goričkom sporta sjećaju se njegove igračice…

Objavljeno

na

“Iz Velike Gorice stiže jedna tužna vijest. U 69. godini preminuo je Antun Azenić…”

Tim je riječima, tog 23. siječnja 2005. godine, započela vijest u središnjem Dnevniku HRT-a. Šokantna vijest, u tom trenutku gotovo nestvarna s obzirom na to koliko je života bilo u tom čovjeku, ali način na koji je vijest stigla govorila je o tome koliko je bio velik, važan, uspješan. Da, bio je čovjek koji je iza sebe ostavio djela dovoljno vrijedna da središnji dnevnik nacionalne televizije donese vijest o njegovu odlasku!

– Za početak, mislim da se Dedi nikako nije išlo s ovog svijeta… Sve nas je baš šokirala ta vijest – sjeća se danas, punih 15 godina poslije, Diana Breko, djevojka koja je s prezimenom Reščić bila dio prve i najbolje generacije Azene.

– U to vrijeme nisam više bila u Azeni, taman te sezone otišla sam u Mladost, ali naravno da je njegova smrt potresla sve nas koji smo praktički odrastali uz njega, u dvorani, u njegovoj kući… – dodaje Diana.

Katarina i Diana s Ivicom Hrženjakom, predsjenikom HOS-a Antom Bakovićem i zamjenikom gradonačelnika Ervinom Kolarcem

Azena, u to vrijeme finalist domaćeg prvenstva i kupa, klub koji je nekoliko godina zaredom predstavljao Veliku Goricu u europskim natjecanjima, pod njegovim je vodstvom bio obiteljski klub u puno smislu te sintagme.

– Sve mi smo s tim čovjekom, s cijelom njegovom obitelji, praktički odrasli. Nismo samo počeli igrati odbojku, naučile prve odbojkaške korake, nego smo zaista svi živjeli zajedno. Onako kako su ga njegove unuke zvale Deda, tako je i svima nama bio Deda. Nekako smo si sve mi uzele za pravo da ih prisvajamo, a utoliko je i šok nakon njegove smrti bio veći – priča Katarina Ćosić, u igračko vrijeme s prezimenom Brnada, koja je relativno brzo završila s aktivnim igranjem.

Međutim, ostala je u obitelji.

– To je jedan od detalja koji je opisivao Dedu. Sve mi koje smo prestajale igrati ostajale smo u klubu kao treneri, pa sam tako i ja u trenutku njegove smrti bila zaposlena u klubu – kaže Katarina pa nastavlja:

– On je svoju veliku obitelj proširio na sve nas. Njihova obiteljska kuća svima je nama uvijek imala otvorena vrata, kao da je naša. Kad bi bilo koja od nas prolazila ulicom, uvijek smo mogle svratiti, pozdraviti, javiti se… Ma baš kao da prolaziš pokraj kuće svoje bake. I ne samo mi igračice, nego i naši roditelji. Uostalom, prije odlaska na utakmice nismo se skupljali ispred dvorane, nego isključivo ispred Dedine i Bakine kuće. Uvijek bi Deda pripremio ključeve od kombija, prometnu i obavezno novce da se cure počaste sokom, ručkom… Nikad nismo otišle ni do Zagreba, a da nismo negdje sjeli svi zajedno i popili sok. To je bilo to zajedništo, zato je sve to tako i izgledalo.

Deda i Baka bili su nerazdvojni, na svakom treningu Azene zajedno su sjedili sa strane i pažljivo pratili svaki korak

Deda je vodio ozbiljnu i uspješnu tvrtku, koju danas vodi njegova unuka Senna, a prihod koji je dolazio velikim je dijelom završavao u odbojci. Međutim, nije novac u svemu tome bio ključan, puno više se pamti energija i strast koju je Antun Azenić donosio u cijelu tu priču.

– Bio je na svakom, ali baš svakom treningu. Ne zato da bi nešto kontrolirao, nego je njemu bilo normalno doći na trening. Jednako kao i nama igračicama. Znao je da je trening tad i tad, spremio bi se, došao, sjeo sa strane i gledao trening sat i pol. Baka je, naravno, išla s njim u paketu – pamti Diana Breko, jednako kao što pamti i sve one karakteristike koje su činile Dedin lik i djelo.

Iskustva koja pamti jedan novinar kažu da je bio odrješit, odlučan, često i tvrdoglav, svojeglav, ali ludo uporan.

– Je, bio je baš poseban. Nije puno pričao, ali znalo se što on očekuje i želi i bez puno riječi. Davao je sebe za odbojku, za klub, za sve nas, a karakteriziralo ga je to što nije, rekla bih, trpio čak ni savjete, a kamoli išta ozbiljnije od toga. Pamtim da se puno puta znalo dogoditi da se usred treninga posvađa s našim trenerom Bracom Jankovićem. Budući da je on bio isti tip karaktera kao Deda, Braco bi momentalno pokupio stvari i otišao iz dvorane. A onda bi se, nakon nekog vremena, kod Dede smirile strasti i svaki put bi pronašli rješenje za dobrobit kluba. I Braco bi se vratio – prepričava Diana.

Anegdota je, kažu cure, “mali milijun”, život uz Dedu bio je sve prije nego dosadan i jednoličan.

– Baš smo se nekidan sjetile kako bi, kad je bila utakmica, uvijek zapisivao rezultat. I kad bi se dogodilo da slučajno nema kod sebe komad papira, iz džepa bi lijepo izvadio novčanicu i na nju zapisao rezultate po setovima! Koje novčanice? Ma sitno, deset kuna… – nasmijala se Diana.

Dobro, neka sjećanja kažu da su apoeni znali biti i kudikamo veći, ali zapravo i nije ključno, poanta je jasna bez obzira na broj nula. Bila je to luda strast koja nije imala granice.

– Uh, tolike smo godine prošli zajedno, u našem zelenom kombiju. Pamtim ta neka prva putovanja, kao recimo ono kad smo išli u Dubrovnik, pa ono legendarnona turnir u Barcelonu… Dobro, tad nismo išli sa zelenim kombijem, nego autobusom, ali trajalo je i trajalo i trajalo. Vozili smo se valjda 30 sati – prisjeća se Katarina, a tu se ubacuje i Diana:

– Ma dobro što smo se mi vozili toliko, ali i Deda i Baka su se vozili s nama! Mislim da je ukupno trajalo 34 sata…

Godinama je ženska odbojka bila glavni hit u gradu, teško je i nabrojati utakmice na kojima su tribine u “bakariću” bile pune. Teško je zaboraviti Svena Ušića, koji je neumorno vodio navijanje, u vremenu su ostale zamrznute i slike Dede i Bake, na svojim mjestima, kako fokusirano prate svaki poen, kako jedan sportski vizionar gradi jedini klub koji je u to vrijeme dovodio prvu ligu u naš grad.

A onda je, tog tužnog 23. siječnja 2005., sve stalo. Dobro, trajala je Azena na sličnoj razini još neko kratko vrijeme, a onda je i definitivno krenuo put prema dolje. Bez Dedinog novca, ali prije svega bez njegove snage i energije, nije išlo.

– Kad imate takvog čovjeka, koji je posvetio svoj život sportu, odnosno goričkoj odbojci, naravno da u takvom trenutku pomisliš: ‘O Bože, tko će sad to moći nastaviti…’ I zapravo je bilo za neminovno očekivati da će stvari otići ovim smjerom ako se ne ukaže netko tko može nastaviti voditi klub na barem sličan način. A nije se ukazao nitko – kazala je Diana.

– Kao i u svakoj organizaciji, pa tako i sportskom kolektivu, kad takav vođa ode, teško je pronaći pravu zamjenu. Cijela obitelj bila je u šoku, pogotovo zato što je Deda uvijek brinuo o svemu, sve konce držao u svojim rukama, i u firmi, i u klubu, i u obitelji. Nažalost, od strane Grada u tom trenutku nije bilo reakcije, nije bilo čovjeka koji bi mogao preuzeti klub i nastaviti istim kolosjekom. I u godinama koje su slijedile Azena je završila tamo gdje je završila… – dodala je Katarina.

Razišle su se nekako i djevojke koje je okupio u dvorani OŠ Eugena Kumičića kao djevojčice, igračice koje su ispisivale povijest goričkog sporta, no danas su cure opet zajedno. Okupio ih je projekt HOK Gorice, kluba koji su pokrenule prije šest godina, koji je uoči početka ove sezone spojen s onim što je ostalo od Dedine Azene.

I upravo to društvo, cure kojima zacakle oči kad krene priča o slavnim Azeninim danima, pokrenule Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji je u nedjelju odigran četvrtu godinu zaredom.

– Turnir je bio super. Krenuli smo s malom odbojkom, s djevojčicama, a sad su to kadetkinje, koje igraju i seniorsku odbojku. Bilo je osam ekipa, ove godine došle su i cure iz Novog Mesta, a i uzvanika je sve više svake godine. Ljudi svojim dolaskom pokazuju da ono što radimo ima smisla, da daje nadu i da svi skupa možemo biti ponosni – kaže Diana.

Posebno je sve okupljene razveselilo što se u dvorani pojavila i Baka. Dedina životna suputnica danas je u kolicima, teškog zdravstvenog stanja, ali ovo nije propustila.

– Baka je u poznim godinama, bori se s bolešću, ali na momente prepoznaje i sve nas, i dvoranu… Zahvalila bih obitelji što su je doveli, prije svega Svenu Ušiću, koji se brinuo o njoj. Ipak sve mi, kad pogledamo Baku, vidimo svoje djetinjstvo, cijelu Azeninu priču, taj naš životni i sportski put. Jako nam je puno značila, to su emocije koje je jako teško opisati – govori Katarina dok glas počinje drhtati.

Djevojke iz nekadašnje Azene okupile su se oko Bake, koju je Sven Ušić doveo u dvoranu

Bilo je suznih očiju u dvorani koliko god hoćeš, jer osim Dede, sjetili su se okupljeni i njegove kćeri Snježane. Ni ona više nije među nama, pridružila se ocu s one strane oblaka…

– Da nije bilo Snježane, ne bi bilo ni Azene. Deda je klub i pokrenuo zbog nje. Taman je završila igračku karijeru i bila je s nama od početka, od kad smo bile djevojčice u trećem i četvrtom razredu. Kad smo došle do seniorki, ona je uskočila. Mi smo govorili da smo njezini pačići, okupila nas je i davala nam sigurnost na terenu, uvijek bila tu za svaku od nas izvan terena… Ako su Deda i Baka bili naši deda i baka, onda možemo reći da nam je ona bila mama – zaključila je ovu emotivnu priču Diana Reščić.

Cure su danas na čelu HOK Gorice, projekta koji želi završiti tamo gdje je Azena nekad bila.

– Radimo, trudimo se i nadamo se da će u godinama pred nama to biti moguće. Trebat će nam i pomoć Grada, nadamo se i sponzora, ali vjerujemo da ćemo opet dovesti prvoligašku žensku odbojku u naš grad, baš kao Deda nekad – poručile su djevojke u glas.

Sport

FOTO Pobjeda odbojkaša Gorice za potvrdu 4. mjesta

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odbojkaši Gorice su u utakmici 21. kola 2.Lige – Regija Sjever pobijedili rezultatom 3:0 susjede iz Kravarskog te su tako očekivano potvrdili svoje 4. mjesto na prvenstvenoj ljestvici.

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecanje u sezoni 2023./2024. je završeno, još se imaju odigrati dvije odgođene utakmice: OK Sisak II – OK Kravarsko (12.kolo) i OK Medicinar Trnje II – OK Gorica (20.kolo). Ishodi ovih utakmica neće utjecati na konačni poredak na prvenstvenoj ljestvici.

Velika Gorica, 30.04.2024. 2.liga Regija Sjever: OK Gorica-OK Kravarsko 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Galerija fotografija

2.liga – Regija Sjever – seniori 2023./2024., 21. kolo

OK Gorica – OK Kravarsko 3:0 (25:15, 25:21, 25:11)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Utorak, 30.04.2024., 21 sat. Sutkinje: Ana Visković (Velika Gorica) i Katarina Mišetić (Zagreb). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).

GORICA: Franko Katalenić, Gabrijel Kaurić, Juraj Baldaš, Patrik Vidaković, Matija Klasnić, Davor Sviličić, Luka Mačvanin, Bruno Silaj, Karlo Pejić (cap.), Mateo Sviličić, Dario Pavlešan, Bruno Slavica, Dominik Glavaš (L). Trener: -.

KRAVARSKO: Dino Komar (L), Filip Hajduk, Matija Kompes, Darko Dugonjić, David Juvan, Tomislav Vrbančić, David Posavec, Nikola Dolački (cap.), Petar Brnjilović, Marko Miković, Neno Hazer. Trener: Nikola Boić.

Redoslijed: 1. MOK Čazma 36 (20 18 2 56:18), 2. OK Daruvar 34 (20 17 3 56:14), 3. HAOK Mladost II 30 (20 15 5 49:24), 4. OK Gorica 26 (19 13 6 44:27), 5. OK Sheeft 24 (20 12 8 43:29), 6. OK Croatia 18 (20 9 11 40:39), 7. OK Rudar Mursko Središće 18 (20 9 11 34:38), 8. OK Medicinar Trnje II 13 (19 7 12 24:37), 9. OK Sisak II 10 (19 5 14 17:46), 10. OK Quirin Sisak 6 (20 3 17 14:52), 11. OK Kravarsko 0 (19 0 19 4:57).

Nastavite čitati

Moja županija

‘Nema kluba kojem ne fali termina, zato stiže balon dvorana! A stiže i vrtićka olimpijada…’

Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice, najveće zajednice u županiji, u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije” govori o novim projektima, planovima i kompletnoj slici VG sporta

Objavljeno

na

Objavio/la

Najveći gradski sportski savez u županiji, onaj velikogorički, već dugi niz godina vodi jedan bivši košarkaš. Goran Kovačić nosio je dres Radnika u prvim godinama velikogoričke košarke, godinama je vodio klub, a kroz sve to profilirao se kao čovjek idealan za čelnu funkciju u velikogoričkom sportu.

– U kakvom je stanju velikogorički sport u ovom trenutku? Što se nas tiče, u jako dobrom! Možda nam seniorski rezultati u najpopularnijim momčadskim sportovima nisu na razini na kojoj su bili prije dvije ili tri godine, ali nije ni realno da budu. Mi i dalje imamo uspješne klubove, jer nogometaši su stabilni, rukometaši su se malo tražili, ali s novim trenerom su se i oni podigli, a i košarkaši su u vrhu Prve lige. Nije lako u kontinuitetu biti u vrhu u takvoj konkurenciji, treba biti realan, i zato kažem da imamo razloga biti zadovoljni. S druge strane, u pojedinačnim sportovima jako smo dobri, počevši od atletike, preko borilačkih sportova, pa se do badmintona – ističe Goran Kovačić te prebacuje fokus na onaj dio sportskog života grada koji je ipak za nijansu ili dvije važniji.

– Kad kažem da imamo razloga biti zadovoljni velikogoričkim sportom, u prvom redu mislim na činjenicu da mi imamo više od sedam tisuća registriranih sportaša u našim udrugama, odnosno klubovima. Od toga je njih 5300 mlađe od 18 godina, što je zapravo i ključ svega, razlog zašto mi radimo sve ovo što radimo. Toj djeci, jednako kao i vrhunskim sportašima, želimo omogućiti adekvatne uvjete za rad i napredak – ističe Kovačić.

U tom smislu posebno raduje najava gradnje, odnosno postavljanja nove dvorane. Velika Gorica nema dovoljno dvorana, klubovi se muče s terminima za treninge, a sve to izravno se oslikava i na rezultatima.

– Nema kluba iz kojeg nisu dolazili tu u Zajednicu i tražili više termina. Mi imamo 54 punopravne članice, koje dolaze iz 23 različita sporta, a ta se brojka stalno i povećava, a prostora za sve jednostavno nema, što je evidentan problem. I zato će nam jako puno značiti izgradnja “balon dvorane”, koja bi trebala biti završena do sredine sljedeće godine – najavio je Kovačić.

Goran Kovačić već dugi niz godina vodi velikogoričku Zajednicu sportskih udruga… Foto: Nikica Topić/cityportal.hr

Na terenu uz Gradsku sportsku dvorane, dakle, niknut će najmodernija verzija balona, ispod kojeg će se smjestiti tri poprečna igrališta za košarku, odnosno odbojku.

– Da, pod balonom će biti dvorana dugačka 70, a široka 35 metara. Visina će u najvišoj točki biti 11 metara, a u najnižoj pet. Na tu kvadraturu stane jedno rukometno igralište, ali i tri terena za košarku normalne veličine. Podloga će biti sportski pod najviše klase, certificiran od strane FIBA-e, IHF-a i svih drugih krovnih sportskih organizacija, tako da vjerujemo da će sportaši imati jako dobre uvjete za rad – zadovoljan je prvi čovjek velikogoričkog sporta.

Iako je u ovakvim situacijama uvijek nezahvalno govoriti o rokovima, balon bi treba u upotrebu krenuti na proljeće ili ljeto 2025. godine, a dvije godine poslije dobit ćemo još jednu veliku dvoranu.

– U projektu škole u Kurilovcu također je trodjela dvorana, gabarita sličnih kao pod balonom, tako da će i to puno značiti goričkim sportašima. Bit će tu i male tribine, moći će se igrati i natjecanja, no u prvom redu tu također pričamo o terminima za trening. Budući da je u planu jednosmjenska nastava, cijelo poslijepodne dvorana će biti na raspolaganju našim klubovima, odnosno sportašima – gleda unaprijed Kovačić.

U rubriku “pogled unaprijed” svakako spadaju i projekti koje velikogorička Zajednica provodi, a tiču se u prvom redu djece, već od vrtićke dobi.

– Imamo program “Odaberi sport”, manifestaciju na kojoj se početkom školske godine prezentiraju svi sportovi, pa djeca mogu lakše odabrati u koji će sport eventualno krenuti. Od ove godine prvi put imamo i stipendije za mlade sportaše, a uskoro ćemo krenuti i s Vrtićkom Olimpijadom – otkrio je Kovačić.

E, to bi moglo biti posebno zanimljivo, a dogodit će se vrlo brzo.

– Radi se o programu HOO-a, odražava se već dvadeseti put na razini cijele Hrvatske, a sudjelovati može svatko tko podnese zahtjev. Mi smo se od ove godine uključili, prošli na natječaju, po kojem će dio sredstava snositi HOO, a dio mi sami – započeo je ovaj dio priče Kovačić pa nastavio:

– U Dječjoj Olimpijadi sve je isto kao i u pravoj olimpijadi. U svakom vrtiću organizirat će svoja natjecanja, odabrati djecu koja će ih predstavljati, a to znači po 20 dječaka i djevojčica iz svakog od četiri velikogorička vrtića. Centralni događaj bit će 27. svibnja na glavnom terenu Gradskog stadiona, imat ćemo i mimohod, dizat ćemo olimpijsku zastavu, paliti olimpijsku baklju… Sve kao na olimpijskim igrama. Igrat će se mini nogomet, mini rukomet i atletika kroz trčanje, štafetu, bacanje loptica i skok u dalj. To bi moralo biti jako lijepo.

Nastavite čitati

Sport

Proljeće pehova i nesreća: Teška ozljeda kapetanice kao nastavak ružnog niza

Nogometašice Gorice protiv Međimurje su ovog vikenda došle do prve proljetne prvenstvene pobjede (2-1), uzele tri važna boda, ali i ostale bez najbolje igračice Perice Cicijelj, kojoj su popucali ligamenti u laktu. A to je samo nastavak lošeg niza…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dok sezone u gotovo svim nogometnim natjecanjima ulaze u svoju posljednju fazu, u životima nogometašica Gorice prava borba praktički tek počinje. Borba s protivnicama, ali u nešto manjoj mjeri, jer prava borba u ovoj se priči vodi s ozljedama, nesrećama i pehovima. Koji ne prestaju.

Prva je ovo prvoligaška sezona za naše nogometašice, sezona u kojoj su cure predvođene trenerom Stefanom Rajićem u prvoj polovici prvenstva bile najljepša priča hrvatskog ženskog nogometa. I tako bi možda i ostalo, jer potiho se pričalo i o borbi za ulazak među četiri najbolje ekipe u državi, ali zima je donijela početak velikih promjena planova.

– Lucija Vunić, naša juniorska reprezentativka, ozljedila je prednje križne ligamente koljena i za nju je sezona završila. Nakon nje isto se dogodilo i Niki Tokić, a Anu Pavičić napala je bakterija u koljenu zbog koje je dva mjeseca bila na štakama. Uz to, Lucija Borovec je odustala od nogometa zbog obaveza na fakultetu, a tu pričamo o četiri izuzetno bitne igračice, za koje nismo imali zamjenu. Nove igračice nismo dovodili, tako da smo kadar morali popunjavati našim kadetkinjama – nabraja nesreće i pehove Stefan Rajić, koji se i ovog vikenda primao za glavu od muke.

Na otvaranju Lige za ostanak, nakon što su takve oslabljene u prve četiri proljetne utakmice upisale tri poraza i remi s Agramom, Goričanke su dočekale čakovečko Međimurje. Kapetanica Perica Cicijelj, u novonastalim okolnostima daleko najbolja igračica Gorice, izborila je penal iz kojeg je Gorica povela u 40. minuti, a u 72. minuti sama je zabila za 2-0. A onda je stigao novi peh, novi težak udarac po goričke ambicije.

– U jednom duelu Perica Cicijelj pala je na lakat, izgledalo je jako ružno i bolno, a kasniji pregledi pokazali su da su popucali ligamenti u laktu. I sezona je i za nju gotova, a to nam je baš veliki hendikep, pogotovo s obzirom na sve što nam se ranije događalo – svjestan je trener Rajić.

O koliko je velikom i značajnom problemu riječ, najbolje će ilustrirati gostovanje u Zadru, kod Donata, u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva vikend ranije. Gostovanje kod posljednje momčadi lige, koja je uzela samo jedan bod u prvih 13 utakmica, Gorica je morala odraditi bez lakše ozlijeđene Perice, a kao posljedica stigao je poraz 0-1. I borba za ostanak odjedanput je postala dramatična.

– Imamo deset bodova više od zadnjeg Donata, do kraja je još pet kola, i u tom smislu vjerujem da nećemo doći u opasnost da budemo zadnji i izravno ispadnemo iz lige. Međutim, važno bi bilo i izbjeći sedmo mjesto, koje vodi u dodatne kvalifikacije. Hoćemo li u tome uspjeti, tek ćemo vidjeti, jer u ovom trenutku znamo samo da će nam biti jako teško u ovom sastavu, bez pet toliko važnih igračica. Dat ćemo sve od sebe, napraviti sve što možemo i vjerujem da ćemo sačuvati status, makar kroz kvalifikacije – realan je i oprezan trener Rajić.

Bude li rasplet doista takav da Gorica mora u dodatne kvalifikacije, sezona će se maksimalno produžiti, sve tamo do kraja lipnja. Nakon što Liga za ostanak završi, Goričanke još čeka i polufinale kupa, što se u ovim okolnostima čini prilično beznadnim zadatkom, budući da ostatak društva čine prejaki Osijek, Dinamo i Split. Tek nakon što to završi, slijedit će okret prema eventualnim kvalifikacijama, u kojima Gorica, nadamo se, ipak neće biti.

A onda će se, ovisno o raspletu sezone, s obzirom kad i kako završi, graditi planovi za budućnost. U njima bi svakako trebalo biti ponekih pojačanja, ali još je važnije da pehovi i nesreće konačno prestanu. I da Gorica opet bude najljepša, a ne najnesretnija priča hrvatskog ženskog nogometa…

Nastavite čitati

Sport

FOTO VG Boys u derbiju kola bolji od Vatrogasca

Objavljeno

na

Objavio/la

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmicama 18. kola nastavljeno je natjecanje veteranskih momčadi Lige veterana Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) 2023./2024. Derbi između VG Boys i Vatrogasca završen je rezultatom 5:3 u korist vodeće momčadi, a drugo poluvrijeme bilo je vrlo zanimljivo i rezultatski uzbudljivo.

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Boys su s dva pogotka Tomislava Škrinjarića (5′, 33′) riješili prvi dio zasluženim vodstvom 2:0, a kada je Tin Marković u 46. povisio na 3:0 izgledalo je da je susret riješen. Međutim, ”vatrogasci” su u samo četiri minute preko Romana Grabovića (52′) i Antonia Jerbića (56′) smanjili na 3:2 i još su promašili zicer za izjednačenje!

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Marković je iz kaznenog udarca (igranje rukom) podigao na 4:2 (62′), ali Aleksandar Badrić samo tri minute kasnije pogađa iz blizine za 4:3. Obrana Boysa izgledala je u tom dijelu susreta posve dezorijentirano. Ipak, Škrinjarić u 75. svojim trećim golom podiže na 5:3, i to se pokazalo, kao konačni ishod ove vrlo dobre utakmice.

Kobilić, 29.04.2024. Liga veterana 18.kolo: VG Boys-Vatrogasac 5:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudio je Jurica Huzjak (Gustelnica).

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2023./2024., 18. kolo

Rezultati 18. kola (26/.29.04.2024.): Klas (Mičevec) – Hruševec (Donji Hruševec) 7:0, Lekenik – Gorica 2:1, VG Boys – Vatrogasac (Kobilić) 5:3, Mladost (Obrezina) – Dinamo (Novo Čiče) 2:1, Mlaka (Velika Mlaka) – Polet (Buševec) 3:1, Buna (Mala Buna) – Gradići 2:2, Lukavec slobodni.

Redoslijed: 1. VG Boys 46 (17 15 1 1 60:17), 2. Mlaka 39 (16 13 0 3 43:20), 3. Gorica 30 (17 9 3 5 31:21), 4. Vatrogasac 29 (17 8 5 4 47:32), 5. Mladost 27 (17 7 6 4 38:26), 6. Buna 22 (17 6 4 7 32:40), 7. Klas 21 (16 6 3 7 49:37), 8. Polet 18 (16 4 6 6 29:32), 9. Gradići 17 (16 5 2 9 24:46), 10. Lekenik 14 (16 3 5 8 23:33), 11. Dinamo 14 (16 3 5 8 26:39), 12. Lukavec 14 (16 3 5 8 19:42), 13. Hruševec 6 (17 1 3 13 22:59).

Nastavite čitati

Sport

Na korak do ostvarenja sna: ‘Spuštamo dečke na zemlju, ništa i dalje nije gotovo…’

Pioniri Gorice dva kola prije kraja drže prvo mjesto, imaju četiri boda više od najbliže pratnje i u nedjelju u Solinu pobjedom mogu osigurati naslov prvaka Hrvatske. Međutim, o slavlju i dalje nitko ne razmišlja, jer posao još nije završen

Objavljeno

na

Objavio/la

Utorak je, prijepodnevni sati, četvrti je dan od pobjede protiv Varaždina, kad trener pionira HNK Gorice na pitanje “što se radi?” odgovara rečenicom koja će puno toga reći o cijeloj ovoj priči.

– Evo, taman gledam utakmicu protiv Varaždina, još jedanput analiziram sve što se događalo… – kaže Boris Trivunov, čovjek koji vodi jednu nedvojbeno posebnu generaciju.

I u tome je, između ostalog, tajna uspjeha. Gorica se u pionirima vrhunski ekipirala, domaćoj bazi pridodani su kvalitetni igrači sa strane, a svi oni dospjeli su u ruke treneru koji je posvećen, analitičan, predan i stručan. A kad se sve to spoji, postane moguće da dva kola prije kraja sezone Gorica drži prvo mjesto na tablici, ispred Lokomotive, Hajduka, Dinama, Osijeka…

– Remi Hajduka s Rudešom doveo nas je u situaciju da pobjedom u Solinu u sljedećem kolu možemo osigurati naslov prvaka, ali nitko od nas u klubu ni ne pomišlja da je bilo što gotovo. Ovi dečki nemaju nikakav pritisak sa strane, nitko im nikad nije nametao bilo kakav imperativ, pa to ne radimo ni u ovim trenucima. Međutim, pritisak definitivno postoji, jer oni ga nameću sami sebi, svjesni za što se bore, shvaćajući da imaju povijesnu priliku. Vidi se to i u nekim našim izvedbama u zadnjim kolima, ali dobro je što unatoč tome sve ide po plamnu – govori trener Trivunov.

Gorica je, lijepo to izgleda na tablici, dva kola prije kraja na 55 bodova, Lokomotiva ima 51, Dinamo je na 49, a Hajduk ima 48 i utakmicu manje.

– Mi ćemo i prije te naše utakmice u nedjelju protiv Solina znati gdje smo točno u odnosu na konkurenciju, budući da Hajduk u srijedu gostuje u Puli kod Istre, a u subotu ide u Sesvete. Lokomotiva u subotu gostuje u Rijeci, koja će biti naš protivnik u zadnjem kolu, u kojem “lokosi” dočekuju Dinamo. Ali sve je to manje važno u ovom trenutku, mi moramo gledati sebe, razmišljati o svojoj igri – logično rezonira trener, koji ima sve više posla i izvan terena.

– Puno razgovaramo, naravno da razgovaramo, jer treba ove dečke malo i spuštati na zemlju. Vidim da na trenutke misle da su nepobjedivi, da im nitko ništa ne može, i baš zato smo posebno oprezni. Moramo ostati mirni i pribrani do kraja, maksimalno se koncentrirati na prvu sljedeću utakmicu, ovu u Solinu.

Dobije li Gorica u Solinu, sve će biti riješeno, sve dvojbe će nestati, no neće biti nimalo lako doći do ta tri boda.

– Imamo dosta problema s ozljedama i kartonima, situacija u tom smislu nije idealna, budući da neće biti Čolića i Echouea, a pitanje je i dalje hoće li moći igrati Kelava, koji je propustio zadnje dvije utakmice. Bez obzira na to, moramo se “skupiti” i napraviti sve da uđemo u zadnje kolo kao sigurno prvi – poželio je trener Trivunov.

Lijepa, prekrasna priča o goričkim pionirima traje cijele ove sezone, odavno je to prestalo biti iznenađenje, a za čovjeka koji vodi ove klince sve ovo nije zvučalo kao iznenađenje ni uoči početka sezone.

– Uvijek dečkim uoči sezone dam malu anketu u kojoj želim vidjeti kako razmišljaju, koji su im ciljevi, ambicije, čemu se nadaju, u što vjeruju… I svi su uoči sezone pisali da bi bili zadovoljni da završe među prvih pet na tablici. Kad sam ih pitao zašto ne misle da možemo biti prvi, nije bilo nekog konkretnog odgovora, velikim dijelom i zato što u tim godinama nije lako vjerovati da ćeš biti bolji od klubova kao što su Dinamo, Hajduk, Osijek, Rijeka ili Lokomotiva – kaže Trivunov i nastavlja:

– Ja sam od početka vjerovao u ovu momčad zato što smo sa svim tim protivnicima igrali i prošle godine, zato što se sa svima njima ravnopravno nosili, a još smo i doveli Kelavu i Frigana, koji su reprezentativci i sigurno su nam donijeli dodatnu kvalitetu. Nisam vidio niti jedan razlog da ne budemo u borbi za prvo mjesto. Kad smo dominantno dobili Lokomotivu u prvom kolu, pa onda i Zadar doma, pa Slaven u gostima, kad smo remizirali s Hajdukom, dečki su shvatili koliko su dobri i kvalitetni, počeli su i oni vjerovati.

Ta vjera dovela je ovu sjajnu generaciju na korak do velikog uspjeha, ali stalno je važno ponavljati da i dalje posao nije dovršen.

– Dok god ne bude gotovo, mi igramo svoje, radimo kao što smo radili uoči svake utakmice. Isti je raspored treninga, isti termini, isti način rada. Kad i ako bude povoda za slavlje, znat ćemo kako se ponašati, znat ćemo feštati. Međutim, ponavljam još jednom, za sad o tome ne razmišljamo. Neće biti lako u Solinu, protivnik se bori za sebe, za izbjegavanje kvalifikacija za ostanak, ali naravno da ćemo mi ići na pobjedu. Kao što smo, uostalom, išli u svakoj utakmici ove sezone – zaključio je trener Boris, koji će zadnji trening prije utakmice s dečkima odraditi u subotu ujutro, nakon čega se kreće na put za Dalmaciju, drugi put ove sezone dan prije utakmice, u želji da se osiguraju svi preduvjeti za uspjeh.

Sve u svemu, užitak je pratiti ove klince, užitak je i ispisivati ovakve retke samo dva dana nakon tmurne nogometne nedjelje i razočaravajućeg nastupa seniora protiv Osijeka, a poseban užitak bit će proslaviti veliki uspjeh s ovim dečkima.

Kad i ako za to dođe vrijeme, naravno. Iako, kako god završilo, gorička nogometna budućnost obojana je ružičastima nijansama…

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno