FOTOGALERIJA Zvonko Bogdan raspjevao Gradsku dvoranu, publika pristigla čak i iz Srijema

Veliki Zvonko Bogdan sinoć je sa svojih 7 tamburaša u Gradskoj dvorani održao dvosatnu večer za pamćenje.

Da je sjajan muzičar čija svevremenska glazba desetljećima spaja sve generacije najbolje je potvrdila jučerašnja šarolika publika koja se okupila u Rakarskoj ulici kako bi uživo čula panonskog kralja starogradskih pjesama, romansi i sevdalinki te čuvara tradicije svojih predaka i bunjevačkih običaja.

-Dobra večer Velika Gorica, dobra večer Vojvodino i dobra večer svim žiteljima države Hrvatske. Mene raduje da smo mi ponovno ispred vas i da još uvijek ima mnogo vas koji slušate ovo čime se mi bavimo. Naravno da ću vas ja svojim programom vratiti par stotina godina unazad. Da vidite da je i onda bilo sretnih i nesretnih, zaljubljenih i odljubljenih. I onda je bilo onih koji su pisali predivne stihove i onih koji su pisali predivne melodije. Da bi ovo imalo što bolji efekt ja sam zamolio moje tamburaše koji me godinama prate, i mogu da vam kažem da me bolje prate od vaše policije- prve su riječi koje je Velikogoričanima uputio Zvonko Bogdan i odmah od njih izmamio iskren smiješak i snažan pljesak.

Bogdanovom pojavljivanju na pozornici prethodila je 20-minutna instrumentalna svirka fantastičnih tamburaša, inače članova velikog orkestra Radiotelevizije Vojvodina koji su tako zagrijali publiku za ono što je slijedilo.

A potom ih je 'preuzeo' sami Zvonko koji je okupljenima najavio kako će ih prošetati kroz ravnicu Panonije, pa tamo skroz do Karpata.

-I zato će večeras na našem programu biti pisama, pjesama i pesama. Pisma ili pjesma ili pesma to je najljepši način ljudskog izražavanja, a sastoji se od pet stavki; melodije, ritma, harmonije i interpretacije- rekao je Zvonko, a potom kao prvu pjesmu otpjevao stihove 'Na te mislim' velikog majstora stiha, davno zaboravljenog pjesnika iz srca Slavonije iz Nove Gradiške, Nikole Vladimira Nikolića.

-Na te mislim, kada zora sviće, na te mislim kad se svrši dan. Na te mislim kad se svako biće, sprema tihi da prespava san- upravo tim stihovima Bogdan je uveo Velikogoričane u večer koju će dugo pamtiti, a zatim ih i nagnao da s njime zapjevaju neke od njegovih najvećih stihova.

Smjenjivali su se tako stihovi Osam tamburaša s Petrovaradina, Ej salaši na sjeveru Bačke, Bunjevačko prelo, Markova čežnja, Fijaker stari, Kraj jezera i mnoge druge pjesme i koje Bogdan i dalje čuva za sve generacije kako se ne bi zaboravili ljudi koji su prije stotinu i više godina stihovima čuvali ravnicu i na njoj ostavljali dušu.

Ipak, najveću i najsrdačniju reakciju publike izazvao je pjesmom Ko te ima, taj te nema, koju je zdušno otpjevala cijela dvorana koja je za večerašnji koncert, koji je organiziran povodom 60 godina Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, bila rasprodana.

Kao što smo i naglasili na početku teksta, Zvonko Bogdan zaista je majstor u povezivanju generacija među kojima su desetljeća i desetljeća dobne razlike, a to su nam potvrdili i naši sugovornici sa koncerta.

-Jako dugo slušamo Zvonkeca i njegova glazba bila je ugodna za uho davno, davno još dok je svirao Janika Balaš. Bili su jako poznati, interesantni i otvoreni za sve. Drago mi je da ga možemo večeras doma doći slušati, tu smo, naime, došli pješice. Sada nam je blizu, a on svakako zna napraviti štimung i veselimo se tome- rekao nam je stariji i iznimno ljubazan gospodin Franjo koji je na koncert došao sa svojom dragom ženom.

Samo red iza njih sjedio je puno, puno mlađi ljubavni par koji je na koncert u Veliku Goricu pristigao čak iz Slavonije. Ima li bolje potvrde koliko snažno Bogdanova glazba privlači ljude, a posebice žitelje istoka naše zemlje.

-Takva glazba više se sluša u našem kraju pa nam je to navika još od djetinjstva. Bogdanova glazba je svevremenska i slušaju je sve generacije. To se najbolje i ovdje u dvorani po publici, ima puno mladih, ali i starijih- kazali su nam Sara i još jedan Franjo koji su Zvonka Bogdana došli poslušati čak iz dalekih Vinkovaca.

Došli su, i nikako se nisu razočarali, već su svojim kućama, baš kao i svi okupljeni Velikogoričani među kojima su bili i predstavnici političke vlasti u našemu gradu, bez obzira na stranačku pripadnost i svjetonazore, otišli s nezaboravnim uspomenama, i tako još jedanput potvrdili da nas glazba i stihovi sve spajaju, pa bili mi žuti, zeleni, crveni ili plavi.

Kako je bilo možete pogledati u našoj velikoj fotogaleriji.