RIJEKA Još prije samo godinu dana bilo je to teško zamislivo. No, već četiri posljednje utakmice Rijeka igra na krilima svoje mladosti, u Velikoj Gorici čak su petorica mladih igrača iznijela teret zahtjevne utakmice. Gotovo pola momčadi! Ivan Lepinjica i Hrvoje Smolčić počeli su kod Igora Bišćana polako dobivati šansu silom prilika (ozljede), a kod Simona Rožmana taj proklamirani trend još je više dobio na važnosti (novi smjer kluba). Već pomalo standardnom dvojcu priključili su se Ivor Pandur, Daniel Štefulj i sada Filip Braut. Za svaku pohvalu.

Rijeka je godinama i sezonama stalno apostrofirala svoju mladost, stalno su iz klupske operative stizale najave kako mladi zaslužuju šansu, no uvijek je sve ostalo samo na riječima. Posudbe su uglavnom bile sudbina Rijekinih juniora, šanse su stizale tek na kapaljku…

Novi zaokret u klupskoj politici može se tumačiti i slabljenjem kupovne moći, zimski prijelazni rok odnio je uvjerljivu nadmoć izlaznih (Puljić, Župarić, Punčec, Kvržić, Acosty) nad uzlaznim transferima (Galović, Pires). Rijeka više ne ulaže kao nekad u zvučnija pojačanja i jedini očekivani i pravi smjer je »vlastito dvorište«. Struka je primorana okrenuti se svojoj Školi, a u nju se posljednjih godina poprilično ulagalo. Barem kad su u pitanju rad i znoj. Kako voli reći Edo Flego, voditelj Omladinske škole, plodovi rada su vidljivi, a ovo je tek početak. Puno je još igrača na posudbi (Ristovski, Mitrović, Nevistić, I. Smolčić, Liber, Bušnja, Vuk, Turčin), dobar njih su juniorski reprezentativci, a i kadetska momčad ima zanimljiv potencijal.

Prosjek 23 godine

Lepinjica i Smolčić zasad su najstandardniji, Ivan je prvu šansu dobio točno prije godinu dana kada je ušao sedam minuta u završnici utakmice s Rudešom, Hrvoje u ožujku prošle godine kada je odigrao svih 90 minuta domaćeg ogleda s Osijekom. Brautu ovo nije bilo »vatreno krštenje«, šansu je dobio još lani u svibnju odigravši cijelu utakmicu na gostovanju u Koprivnici u posljednjem, 36. kolu. Pandur je prvu priliku dobio krajem godine u domaćem srazu s Varaždinom, a Štefulj u posljednje tri utakmice, premda je prije toga skupio 13 prvoligaških nastupa s Varaždinom.

– Dobro smo odigrali kod Gorice, bili smo kompaktni, imali smo dvije, tri šanse i mogli utakmicu riješiti u svoju korist još u prvom poluvremenu. Eto nije uspjela ta treća sreća. Opet sam nabacio Čolaku, ali VAR nas je zaustavio. Šteta, bilo je puno emocija – ustvrdio je Štefulj nakon susreta iza kojeg su ostali repovi. – Bilo je puno energije u ovoj utakmici, puno se trčalo, bilo puno borbenosti i trke…

Bila je ovo ujedno i treća utakmica u nizu u kojoj Rijeka s prosjekom od 23 godine nije primila gol. Znakovit podatak!

Slatke brige

– Zadovoljan sam s ovim posljednjim utakmicama. Hvala treneru na povjerenju. Trudit ću se i dalje. Varaždin i Rijeka? Lakše mi je ovdje igrati jer uvijek imamo posjed i stvaramo šanse. Odgovara mi i ovaj sustav, mogu otići visoko naprijed i sudjelovati u napadu, a opet stalno sam stalni tu u obrani. Sad se komplicira situacija u vrhu, ali vjerujem da ćemo i dalje biti pravi. Prvo se moramo dobro spremiti za Osijek – dodaje Štefulj.

Lepinjica se tako opet vratio u udarni sastav nakon perioda u kojem ja malo pao u drugi plan, Smolčić je malo odahnuo povratkom na prirodnu poziciju stopera. No, dobro surađuje i sa Štefuljem na lijevom boku koji je u zadnje tri utakmice istaknuo hitrošću, ubačajima i asistencijama, dok Pandur djeluje hladnokrvno i sve sigurniji što je s nekoliko intervencija pokazao i protiv Gorice. Braut je pak sasvim korektno zamijenio Raspopovića…

Rijeka je sa svojim mladim igračima u Velikoj Gorici izgledala zrelo, nadahnuto i disciplinirano, poglavito u vrlo dobrom prvom poluvremenu. Dečki odišu ozbiljnošću, profesionalnošću i zasad su iskoristili svoju prigodu. Simon Rožman u moru »crnih« briga svakako ima i one slađe u koje spada val mladih igrača koji je ovog proljeća zapljusnuo Rijeku.

Pet riječkih nada

Ivan Lepinjica

Hrvoje Smolčić

Daniel Štefulj

Ivor Pandur

Filip Braut