Vrijeme leti, prolazi često brže nego bi čovjek očekivao. No, i u ovo doba kad smo svi doma, kad se brinemo za zdravlje, kad nogomet i sport miruju zbog virusa, sjećanja ne blijede. Tako ni sjećanje na našeg bivšeg reprezentativca koji je preminuo prije osam godina 4. travnja, srce Dubravka Pavličića stalo je u bolnici u Elcheu, opaka bolest napala je našeg nekadašnjeg reprezentativca.
Dudo Pavličić ostao je u sjećanju kao rijetko pozitivna osoba, vedar duh u bilo kojoj sredini. Bio je veliki navijač Dinama koji je s karijerom krenuo u velikogoričkom Radniku i za njega nije bilo veće sreće kad je postao igrač Dinama koji je kasnije igrao i u Rijeci, karijeru nastavio u Španjolskoj, igrao je i za našu i za bivšu reprezentaciju.
Nekoliko puta smo o Dudi pričali sa Sašom Pavličićem-Bekićem, nekadašnjim disciplinskim sucem Prve HNL, sada tu funkciju obavlja u košarkaškoj ABA ligi. Naime, Saša je Dubravkom bratić i puno nam je pričao o Dudi. Podsjetit ćemo samo na jednu anegdotu koju nam je svojevremeno ispričao Saša:
Imao je 13 godina kad smo bili na utakmici Dinama i Partizana u Maksimiru. Postojala je kraj stadiona mala kladionica. Htio sam uplatiti da će biti 5:1, ali nije mi dao da se kladim. Na kraju se dogodio upravo taj rezultat. Počeo sam mu prigovarati, a Dubravko mi je opalio šamarčinu. I rekao: 'Budi sretan što je Dinamo pobijedio, to je važno, pusti novac’. Tako je on doživljavao modri klub – pričao nam je Saša Pavličić.
Kasnije je zaigrao za svoj Dinamo, odigrao 36 utakmica, a onda uz suze otišao na posudbu u Rijeku gdje je odigrao preko stotinu utakmica.
Dudo je bio standardni reprezentativac momčadi koja je 1987. postala svjetski prvak u Čileu, igrao je tamo s našima (Štimac, Jarni, Prosinečki, Boban, Šuker), za Hrvatsku je upisao 22 ujtakmice, među njima su i dvije na Europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj.
U Španjolskoj je ostavio duboki trag, pogotovu kao čovjek. Uostalom, jedan od ulaza na stadion u Alicanteu nosi njegovo ime, ljudi ga ni tamo nikad nisu zaboravili, nećemo ni mi.
kao igrača obožavao ga je i to neizmjerno i pokojni Đalma Marković