1. Viktore, kako ste došli na ideju da pokušate prikupiti podatke o financijskim naknadama koje dobiva oko 8000 vijećnika u Hrvatskoj?
- Zapravo sam prvo htio istražiti samo svoju županiju, Krapinsko-zagorsku, a kako sam dobivao podatke koji su bili veoma interesantni i šokantni, odlučio sam istraživanje proširiti na kompletnu Hrvatsku.
Mislio sam - ako u mojoj županiji ima toliko nebuloza, kakvo je tek onda stanje u cijelo državi? Naravno, kako su podaci dolazili, šokovi su bili sve veći i veći. Kompletno detaljno istraživanje bit će objavljeno na mojoj web stranici viktorsimunic.com.
2. Kako ste sve prikupljali podatke? Niste valjda poslali 555 mejlova, koliko je raznih gradova, općina i županija?
- Nisam, poslao sam više od 800 mailova te obavio stotine telefonskih poziva. Naime, nakon prvih 576 poslanih mailova, dobio sam tek polovicu odgovora. Stoga sam slao požurnice mailom općinama i gradovima koji mi nisu dostavili podatke. Također, naposljetku svako jutro prije posla od 7 do 8 sati telefonom sam nazivao mjesto po mjesto.
Moram spomenuti kako mi je u projektu pomagao i otac, koji je brojao vijećnike, mjesto po mjesto, dok bih ja radio, kako bismo dobili kompletniju sliku o tome koliko novaca odlazi u koju stranku. Tako mogu reći da za ukupno 903 županijskih vijećnika gotovo jedna trećina novca za političko djelovanje odlazi u HDZ.
3. Kolika je minimalna propisana naknada, kolika je najveća za vijećnike, a kolika za stranke?
- Citirat ću zakon o lokalnoj samoupravi: ‘Član predstavničkog tijela svoj posao obavlja časno i za to ne prima plaću.’ ‘Član predstavničkog tijela ima pravo na naknadu u iznosu odluke predstavničkog tijela.’ Dakle, svako selo je svoj šef i samostalno može donositi odluke. Tu su i naknade za političko djelovanje, koje su propisane zakonom. Tako za mjesta do 3000 stanovnika iznose 1000 kn godišnje po vijećniku, a za mjesta od 3000 do 10.000 stanovnika 2000 kn.
U mjestu s više od 10.000 stanovnika naknada iznosi 3500 kn po vijećniku godišnje. A za županijske vijećnike i vijećnike gradova s više od 35.000 stanovnika minimalno je zakonski propisano 5000 kn godišnje po vijećniku. Da sve županije isplaćuju minimalne naknade, potrošile bi godišnje oko 4,5 milijuna kn. Realna svota koja se isplaćuje je oko 18,7 milijuna kn. Od svih županijskih skupština, jedino Ličko-senjska županija isplaćuje 5000 kn, a najviše isplaćuje Zagrebačka županija, i to vrtoglavih 80.000 kn po vijećniku, odnosno 88.000 kn po vijećnici.
4. Dosad ste prikupili 95 posto podataka. Kakva je vaša ocjena, kako se raspolaže novcem građana?
- Našim javnim novcem se razbacuje kao da smo najbogatija država na svijetu. Paradoks su situacije gdje općine s malim brojem stanovnika imaju naknade veće i od županijskih skupština. Nije li to nebulozno?
5. Ima li općina koje nemaju tu naknadu? Znam neke načelnike koji volontiraju.
- Naravno, iako jako malo. Prema dosadašnjim rezultatima, samo 5,5 posto i mislim da zavređuju da spomenemo barem neke kao dobar primjer - Marija Bistrica, Sikirevci, Sutivan, Bedenica, Primošten...
6. Ovih 50 milijuna kuna lijepa je svota koja bi se korisnije mogla utrošiti, ali pitanje je tko bi se onda bavio lokalnom politikom?
- Vjerujem da bi se tek onda ljudi htjeli baviti lokalnom politikom, jer onda više nema ‘kupovine’. Uvjeren sam da postoje dobri i pošteni ljudi koji neće gledati privatne interese, nego interese svih nas i raditi za opće dobro. Samo ćemo tako promijeniti našu prelijepu zemlju.
7. Kakvo je stanje s naknadama kod vas u Oroslavju, gdje ste gradski vijećnik? Koji su najveći gradski problemi na koje upozoravate?
- Na naknade u Oroslavju troši se 110.000 kn godišnje. Predsjednik Vijeća ima naknadu od 2400 kn neto mjesečno. Mnogi veći gradovi poput Šibenika, Pule i Čakovca imaju manje. Primjerice, u Gradu Puli sa 57.000 stanovnika predsjednik Vijeća ima 1000 kn mjesečnu plaću. A problemi u gradu, za početak netransparentnost... Odgovore na svoja vijećnička pitanja čekam još od prosinca prošle godine, a vjerojatno ih neću nikad niti dočekati.
8. Koliko se isplaćuje u većim gradovima, mogu li vijećnici od toga živjeti?
- Naknade nisu toliko visoke za vijećnike, ali vjerujem, recimo, da bi neki predsjednici gradskih vijeća mogli bez problema živjeti od same naknade jer su svote različite od 0 pa do 10.000 kn neto mjesečno.
9. Relativno ste mladi, a obišli ste više od 35 zemalja. Koju avanturu posebno pamtite?
- Puno ih je, izdvojio bih spuštanje najduljim ziplineom na svijetu u Emiratima, gdje ‘letite’ do 170 km na sat. Bio sam na vrhu najviše građevine na svijetu, Burj Khalife. Vozio sam se najbržim vlakom na svijetu od Pekinga do Šangaja, gdje oko 1300 km prođete za 4 sata i 20 minuta. Posjetio sam svjetska čuda Petru i Kineski zid. Cijelu Europu proputovao sam vlakom. Bio sam u Rusiji na -28, a četiri mjeseca poslije u Abu Dhabiju na +50. Sve su to avanture koje se teško mogu zaboraviti.
10. A Černobil i Sjeverna Koreja. Što ste tamo radili?
- U Sjevernu Koreju otišao sam se ošišati i upoznati tamošnji stil života, vidjeti je li istina sve što mediji prikazuju o njima. Moram priznati da nigdje nisam vidio toliko ponosan narod. U Černobilu sam čak prespavao te posjetio i samu nuklearku. Svaki čovjek na funkciji trebao bi posjetiti takvo mjesto, da vidi kakva šteta može nastati zbog nekoliko krivih odluka i poteza. Iako sam posjetio više od 35 zemalja, kultura i nacija, nigdje nije tako lijepo kao u našoj Hrvatskoj, kao u našem zelenom Zagorju. Imamo sve prirodne resurse, a ne iskorištavamo. Hoće li se to promijeniti? Ovisi samo o nama!