Život u doba korone (I.dio): U Pekingu nikuda bez aplikacije, u Beču rast nezaposlenosti

Posljednje mjesece, kako u Hrvatskoj, tako i u cijelom svijetu obilježila je pandemija korona virusa. Nošenje maski, dezinfekcija ruku na svakom koraku, društvena distanca, samoizolacija samo su neke od mjera koje su preko noći postale naša svakodnevica. Kako su doživjele pandemiju u zemljama u kojima žive, kakvo je sada stanje i što im je najteže palo, za VGdanas ispričale su tri Velikogoričanke. Danas donosimo njihove dojmove iz Kine i Austrije.

Tea, Peking: Ne mogu biti na sigurnijem mjestu od ovog

Tea Lončar, inače iz Novog Čiča, živi i radi u Pekingu i od naših je sugovornica najbliža epicentru pandemije. U razgovoru za VGdanas ističe kako su u Kini nedavno taman počeli oprezno popuštati s mjerama, no kako je prije dva tjedna izbio novi val zaraze, mjere su ponovno postrožene.

-Do prije dva tjedna se sve lagano vraćalo u normalu, doduše ne tako brzo kao u Hrvatskoj, tek smo prestajali nositi maske, i sada smo opet vraćeni na stroge mjere. Škole ne rade, većina ljudi radi od doma, tko god radi posao koji uključuje doticaj s ljudima, na primjer teretane, ne radi- rekla nam je Tea u javljanju iz Pekinga dodavši kako se reda u pridržavanju određenih mjera uvelo uz pomoć aplikacije na mobitelu.

-Nošenje maski je obavezno, kao i posebno napravljena mobilna aplikacija koju moramo pokazati prilikom ulaska u bilo koji taksi, restoran, muzej, zgrade, javni prijevoz. Nakon toga moraš ostaviti podatke na listi, ime, prezime, kontakt i izmjere ti temperaturu- to se radi doslovno gdje god da ideš. Ako odeš u drugi grad i vratiš se u Peking, aplikacija ti ne radi dva tjedna, a bez toga ne možeš nikamo jer u principu moraš ostati doma te su tako napravili da se sam staviš u karantenu. Za to vrijeme možeš primati posjete, ali ti ljudi isto moraju ostaviti podatke i mjeriti temperaturu, tako da je sva ta procedura dosta zamorna- kaže naša sugovornica koja je i sama testirana na COVID-19.

- Stranci sada ne mogu u Kinu, dok su mogli, trebali su po dolasku biti u samoizolaciji u hotelu o vlastitom trošku, i zbog toga su bili dosta ogorčeni jer im je to, naravno, bilo skupo. Dosta je mjesta zatvoreno, što zbog toga jer su bankrotirali, što zbog toga jer ne smiju raditi. Ako negdje i izađete, maksimalno tri-četiri osobe mogu sjediti za stolom i društvena distanca je i dalje na snazi. Provodi se masovno testiranje svih građana, i nas su testirali, a ako nešto nađu, povratno zovu. Za sada me još nisu nazvali, a prošli tjedan sam se testirala- kaže Tea. Samoizolacija je tamo "normalna" stvar, no nije imala bliskog susreta sa zaraženom osobom:

-Poznajem neke ljude koji su bili u izolaciji, a vjerovali ili ne, ne poznajem nikoga tko je bio pozitivan na korona virus, čak ni moja šefica, kolege, prijatelji ne znaju nikoga tko je obolio, dok za poznanike doma u Hrvatskoj mogu reći da ih znam desetak koji su bili pozitivni.

Kako je pandemija u cijelom svijetu pokrenula i val nezaposlenosti, koji će najveći zamah tek postići krajem godine, Tea je sretna jer je jedna od onih koji još uvijek imaju posao.

-Inače ovdje ima dosta mogućnosti da zaradiš u sporednim poslovima koje možeš odrađivati. Pjevam s par bendova i to mi je poprilična zarada sa strane koja sad neko vrijeme ne postoji i to se osjeti. Radim za državnu tvrtku i od veljače primam 70 posto plaće na svom stalnom radnom mjestu, što je super, to je stvarno OK s obzirom na situaciju. S druge strane, poznajem dosta ljudi koji rade u privatnim vrtićima i njima je stvarno loše, većina njih je potrošila ušteđevinu koju su skupljali zadnjih godina, što je uistinu zabrinjavajuće- rekla nam je Velikogričanka s pekinškom adresom.

Za kraj dodaje kako najviše pati društveni život jer iako nisu "u zatvoru", otkad se pojavila korona, jednostavno nije isto.

-Najteže mi je palo što su zabranjena putovanja. Avioni ne voze kao inače, zabranili su ulazak u državu, to će trajati još sigurno šest mjeseci, neki dragi ljudi su mi zapeli u drugim dijelovima svijeta, a ni ja ne mogu ići u Hrvatsku kako sam planirala. Ali, Bože moj, nisam ja jedina, svima su nam se planovi promijenili. Bez obzira na sve promjene i mjere, mislim da je ovo najbolje mjesto na svijetu u kojem trenutno mogu biti, tako da se osjećam sigurno bez obzira na sve. Ovdje se stvarno najbolje nose sa svime što je pandemija izazvala, odmah se saniraju žarišta jer ne mogu dopustiti da se virus lako proširi na najmnogoljudniju zemlju na svijetu. Možeš izaći van, popiti kavu, nemaš osjećaj da si zatvoren, ali najteže pada što su putovanja obustavljena i kad gledam kako žive u Hrvatskoj, teže mi pada, naravno, ne znamo kako će se to manifestirati kasnije, ljetni period nije toliko strašan, ali dolazi zima kada će virus možda imati ozbiljnije posljedice na sve- zaključila je Tea Lončar.

Maja, Beč: U Austriji već dugo nije bilo ovoliko nezaposlenih

Maja Vukas, učiteljica iz Vukovine, danas živi u Beču gdje ju je i "zatekla" pandemija. Posljednje mjesece u Austriji je, kaže, obilježila najveća nezaposlenost u dugo vremena.

-Prema istraživanjima u vrijeme krize izazvane korona virusom najbolje u Europi je reagirala Austrija, a u svijetu je drugorangirana, odmah iza Novog Zelanda. U vrijeme najveće krize Austrijanci su gotovo sve pozatvarali. Ostale su raditi samo usluge koje su bile neophodne- prehrambeni dućani, ljekarne, drogerije i zdravstvene ustanove. Bila su zabranjena javna okupljanja i druženja ljudi koji ne žive u istom kućanstvu. Ljudi su zamoljeni da izlaze samo ako je to prijeko potrebno- do trgovina ili liječnika. Zabranjen je bio i boravak u parkovima i igralištima. I ljudi su se zaista toga disciplinirano pridržavali pa su tako ulice i tramvaji bili sablasno prazni, a atmosfera u zraku pomalo čudna- kaže nam Vukovinčanka iz Beča.

- S opadanjem broja novozaraženih polako su počeli otvarati ponajprije male butike i trgovine, zatim veće trgovačke centre, ugostiteljske objekte s obveznom nošenja maski u istima i pridržavanja mjera držanja razmaka. Od 16. lipnja ni mjera obveznog nošenja maski u trgovinama više nije na snazi. Sada su maske obavezne samo u zdravstvenim ustanovama i javnom prijevozu te ih moraju nositi ugostiteljski djelatnici. Na ulazu u podzemnu stoji osiguranje i ne pušta u javni prijevoz nikoga tko ne nosi masku. A što se tiče zdravstvenih ustanova, još uvijek su pojačane mjere paa je tako kod liječnika moguć dolazak samo ako imaš dogovoren termin. Isto je s bolnicama. Moraš imati razlog da bi ušao. S time da na ulazu prolaziš kroz mjere osiguranja pa ti tako ponajprije izmjere temperaturu. Zatim pitaju razlog dolaska i na kraju zatraže od tebe identifikacijsku ispravu kako bi te upisali da si ušao-kaže Maja o stanju u austrijskom glavnom gradu. U vrijeme raznih zabrana i sama se našla u bolnici gdje je rodila 1. svibnja. Posjete joj, kako kaže, nisu bile dozvoljene, samo pratnja na porodu, a i samu su je prije odlaska u boks testirali na koronu. Nalaz je, naravno, bio negativan.

-Najteže je sve ovo vrijeme bilo biti s malom djecom zatvoren u stanu, da ne možeš prošetati po parku ili ići s njime na igralište. I uvijek je prisutan taj neki strah od moguće zaraze. Još uvijek... Tako da bez dezinfekcijskih sredstva ne izlazimo van- kaže naša sugovornica iz Beča.

-U Austriji odavno nije bilo ovoliko nezaposlenih, a oni kojima je plaća tek smanjena na 80% te ne rade jedan dan u tjednu zapravo su dobro prošli. Kako bi pomogla onima najviše pogođenima korona krizom, austrijska vlada će isplatiti jednokratnu novčanu pomoć nezaposlenima te bonus obiteljima u iznosu od 360 eura po djetetu. Prije desetak dana na adrese građana Beča stigao je poklon bon za gastronomske objekte u iznosu od 50 eura, za one gdje je više članova, i bon od 25 eura za one koji žive sami. Na taj način bečki gradonačelnik želi pomoći onim djelatnostima za koje on smatra da su najviše pogođeni ovom korona krizom, ugostiteljima- komentira Maja iz Beča gdje su mjere sada ipak nešto blaže, a dodaje kako navodno od 1. srpnja ni ugostitelji neće više nositi maske te će početi puštati i navijače na stadione kako bi se barem malo povratio društveni život.

Članak je objavljen u 172. broju VGdanas novina. Nastavak ove priče u kojem će svoje dojmove opisati Velikogoričanka iz Belgije pročitajte sutra na VGdanas portalu.