Vijesti
Kako sam skinuo 50 kg u sedam mjeseci? Slušao sam nobelovca!
Tomislav Jakovljević (40), gradski vijećnik i samostalni obrtnik iz Velike Mlake, bazirao je dijetu na periodičkom postu i uspio! Tri dana u tjednu ne bi baš ništa pojeo…
Prva sjednica Gradskog vijeća nakon korone donijela je posebne uvjete. Vijećnici su bili na svojim mjestima, ali uz razmak, pa su novinari morali otići na vrata do i smjestiti se na balkonu kino dvorane. Na velikom platnu bio je prijenos uživo iz susjedne prostorije, tako to mora izgledati u ovim ludim vremenima…
I tako, ide sjednica svojim tijekom, kad se odjedanput na ekranu pojavi neko nepoznato lice… Prošlo je, iskreno, nekoliko sekundi dok netko na balkonu nije dobacio:
– O, bože, pa to je Jakovljević!
Punim imenom Tomislav Jakovljević, vijećnik Živog zida, ali u prepolovljenom izdanju. Donedavno gromada od čovjeka, među prijateljima prozvan Debeli, koronu je iskoristio za veliku životnu pobjedu.
– Kad sam krenuo u ovo, 2. siječnja, imao sam 162,4 kilograma. Sad sam na 112,5, još deset deka mi fali da dođem do pedeset – sa širokim osmijehom priča Jakovljević na kavi u njegovoj Velikoj Mlaki.
Aktivan je u politici, ali ovaj put tema nije bila politika nego – mršavljenje. I potraga za odgovorom na pitanje:”Kako?” U sedam mjeseci napravio je pravo čudo, prijatelji i poznanici ga više ni ne prepoznaju na ulici, a on se osjeća bolje nego ikad.
– Godinama sam pokušavao smršavjeti, i familijarno imamo taj problem, čak sam i samog sebe uvjerio da je to genetika… Naravno, nema to veze s genima, to su samo navike. Iste navike, isti problemi. Pokušavao sam više dijeta, od chang-shlanga, Herbalifea i svega ostalog, dao gomilu love, a usput sam i skupio zavidno znanje o svemu tome. Međutim, nisam znao o kojem se tu zdravstvenom problemu doista radi – počinje svoju priču o novom životu Jakovljević.
Pokušao je na sve moguće načine, “ubijao” se na treninzima šest puta tjedno, no stvar bi ispadala samo još lošija.
– To je ispalo totalni promašaj! Događalo se da izgubim dio vode, skinuo bih desetak kilograma, počeo dobivati mišiće, ali salo nije odlazilo. I, naravno, čim prestaneš trenirati, kilogrami se vraćaju. I onda sam došao do nekih saznanja… – krenuo je u otkrivanje tajne uspjeha Tomislav.
– Došao sam do pojma autofagije, odnosno periodičkog posta. To je relativno nova stvar, iako se o njoj dosta zna. Japanski liječnik Yoshinori Ohsumi 2016. godine dobio je Nobelovu nagradu za medicinu upravo za autofagiju. Objasnio je sistem razgradnje štetnih tvari u organizmu, dokazao da 12 sati nakon posljednjeg obroka tijelo troši 80 posto energije samo na probavu hrane. Tek kad se probavi posljednji obrok, nakon tih 12 sati, tijelo se počne čistiti od štetnih stvari.
Nakon što je probao toliko toga, odlučio je Tomislav pokušati i ovo, poslušati čovjeka.
– Počeo sam s ‘modelom 18-6’. U danu 18 sati ne jedeš, a šest sati jedeš. Nakon toga se ti razmaci povećavaju, pa sam došao do toga da jedem jedan obrok u danu. Taj obrok mora biti masan, sa zdravim, prirodnim masnoćama, iako mi nije baš bilo jasno kako ću smršavjeti ako jedem masno. Bilo je to kontra svega što sam ranije čuo, no probao sam i vidio da radi. Nastavio sam tako, tri dana tjedno sam postio, a ove ostale dane jeo bih jedanput do dvaput dnevno. Držao sam se autofagije, izbjegavao sam ugljikohidrate i počele su mi se događati brutalne promjene na zdravstvenom stanju – priča Tomislav i nastavlja:
– Autofagija liječi i hrpu bolesti, jer tijelu daje šansu da se samo oporavi. Kod nas je hereza reći da se možeš izliječiti bez doktora, ali ja sam dokaz da autofagija, recimo, liječi perut. Imao sam velikih problema s tim, plaćao šampone i kremice, ali uzalud. No već krajem siječnja primjetio sam da više nemam perut! A onda su mi se počele povlačiti vene na nogama, tlak mi se normalizirao… Iako, ovdje se zapravo radi o kombinaciji tri stvari – autofagije, prehrane bez ugljikohidrata i korištenja što zdravijih namirnica. Šećer sam potpuno izbacio, jednako kao i brašno, sol 90 posto, privremeno i mlijeko. To su te ‘četiri bijele smrti’… I reakcije su bile čudesne, počeo sam ozdravljati naočigled. Evo, nekidan sam se popeo na krov kuće, što mi je cijelo ovo vrijeme bilo nezamislivo. Čovjek se doslovno pomlađuje na ovaj način, nevjerojatno koliko sam napredovao ovih šest mjeseci.
Kad krene tako žustro opisivati svoj put do uspjeha, pomislio bi čovjek da nešto prodaje, primjećujemo u šali…
– U tome i je stvar, ništa je ovdje ne prodajem, ne promoviram sebe kao političara, jer neću se više nikad ni za što kandiditati, a kako nisam uspio ništa napraviti za grad Veliku Goricu u svome mandatu, želim barem ovako pomoći svojim sugrađanima, svojim iskustvom. To je neka moja misija – govori nam Tomislav i vraća se na početak:
– Kad sam ženi rekao da idem na dijetu, poludjela je! Podržala me, ali znala je da će tu biti svega. Međutim, u sve to ušao sam toliko pripremljen da sam čak i u onoj prvoj fazi, u dva tjedna pripreme za dijetu, kad sam jeo samo vegetarijanski, uspio suzbiti onu nervozu koju sam i inače imao zbog debljine, zbog viška inzulina. Nije mogla očekivati sve ovo i naravno da je sad oduševljena. Ali i ona je uz mene smršavjela, izgleda brutalno, majka dvoje djece ima 53 kilograma! Nije ona bila na dijeti, to ja zovem pasivno mršavljenje.
Tomislav je u mladosi bio rukometaš, igrao je u RK Zagrebu, u generaciji Vorija, Zrnića, Šprema i ostalih, a prvo nakupljanje kilograma krenulo je kad se prestao baviti sportom. Pa se malo zaokružio, pa još malo, pa još malo… Međutim, nije sve to kod njega izazivalo komplekse.
– Ne, ne mogu reći da sam bio iskompleksiran. Kako bi rekao moj otac, ja nemam ni grama srama, ha, ha… Nije mi nikad bio problem skinuti se na plaži, nisam njegovao taj kult tijela kao što danas ljudi to sve više rade, ostvarivao sam se u nekim drugim stvarima, ali naravno da je to često bila tema. Kako sam gradski vijećnik, čak su mi ljudi koji me vole i poštuju, koji su iskreni prema meni, otvarali oči. Jedan od njih mi je rekao: ‘Pa kome ćeš ti pomoći kao vijećnik kad ne možeš pomoći ni sebi, pogledaj kako izgledaš!’ Nije to bilo lijepo za čuti, ali shvatio sam da je u pravu. I onda sam, kad sam shvatio da nikome ne mogu pomoći kao vijećnik, odlučio barem pomoći sebi – kazao je Jakovljević i dodao:
– Nisam od onih koji se puno slikaju po Facebooku, pa je nastalo ludilo kad sam nedavno objavio fotku. Kroz ‘feedback’ koji sam dobio od ljudi, došao sam do spoznaje da je nemoguće pomoći onome tko ne želi da mu pomogneš. Možeš jedino promijeniti sebe. Kad to uspiješ, možeš utjecati na ljude svojim primjerom.
Pomogla mu je u cijelom ovom čudesnom procesu i zloglasna korona.
– Uh, baš mi je dobro došla. Do tad sam skinuo nešto više od 20 kilograma, vidio sam da ide, ali i dalje sam bio slon od 140 kg. Posao mi je pao za 90 posto, imao sam hrpu slobodnog vremena i krenuo sam u šetnje, počela je sezona vrta, bicikl sam vozio dvaput dnevno… Dok su svi drugi tukli kilograme u koroni, ja sam ih gubio – zadovoljno konstatira Tomislav.
I stvar je, tvrdi, zapravo jednostavna…
– Terapija postom poznata je tisućama godina, ali tek sad je čovjek dobio Nobelovu nagradu za to. Razumijem da ljudi ne vjeruju dok ne probaju, ali sve je to objašnjivo. Uostalom, u našim vjerama imamo tih elemenata, Muslimani u ramazanu točno tako jedu, rade periodički post, samo što ljudi to rade zbog vjere. I dođe jedan pametni Japanac i to objasni medicinski – govori Jakovljević, svjestan da će se ljudi uplašiti kad čuju za dijetu, za metodu u kojoj se ništa ne jede danima.
– Da je meni netko rekao da dobrovoljno neću jesti četiri dana, rekao bih mu da nije normalan. Ali kad kreneš, vidiš koliko se može postići ne radeći ništa. I nije to nikakva žrtva! Luči ti se kortizol, hormon zadovoljstva koji… To je jedno blaženstvo, kao kad si popušio najbolju ‘vutricu’, ha, ha – smije se Jakovljević.
Nakon što smo, barem donekle, odgovorili na pitanje “Kako?”, vrijeme je da odgovorimo i na ono “Dokle?”
– Sad mi kilogrami više nisu bitni, želim na sebi ispitati granice autofagije, mogu li se potpuno vratiti u zdravstvenom smislu. Koliko će to još biti kilograma, ne zanima me, važnije mi je kakvi su mi tlak i šećer. Ova me kilaža zadovoljava, ne bi mi značilo previše otići ispod stotinu kilograma, iako vjerujem da ću doći do toga. Međutim, želim vidjeti koliko mogu napraviti na tom iscjeljivanju samog sebe putem autofagije. Od sebe želim napraviti spomenik jednoj uspješnoj metodi – kaže Tomislav.
Potrajala je ova priča puno duže nego što se može prenijeti na papir, ali na kraju je jedna stvar ostala kao ključna u svemu ovome.
– Kažu mi ljudi da izgledam mlađe, svježije… Drukčiji sam čovjek. Percepcija života ti se mijenja, percepcija prioriteta, mozak drukčije radi, pun si ideja. Ranije mi se događalo da mi mozak blokira, a sad sam pun ideja, energije… Sjajan osjećaj!
Sport
Nemirno kurilovečko proljeće: ‘Sigurno ostajemo u ligi! Ako nam dopuste…’
Nitko se u redovima NK Kurilovca nije previše uzbuđivao zbog poraza 5-2 u polufinalu županijskoga Kupa protiv Tigra iz Sv. Nedelje u utorak, jer trenutačno puno važnije brige dominiraju Udarnikom. Još je šest utakmica do kraja sezone…
Burno i turbulentno proljeće traje na Udarniku, kultnome mjestu velikogoričkog sporta, na koju god stranu pogledaš. Počelo je naknadno otklonjenim problemima u funkcioniranju i vođenju kluba, nastavljeno je lošim nizom seniorske momčadi na terenu, što je dovelo do odlaska trenera Stjepana Bašića i povratka Senada Harambašića, a eskaliralo je ovih dana, priopćenjem kojim Kurilovčani prozivaju odgovorne zbog “oružanih pljački” koje se događaju u režiji sudaca…
Sve u svemu, nogometno proljeće u životu kluba kakvo nikome ne biste poželjeli. A još nije ni izbliza gotovo. Pred Kurilovcem je, spletom svih navedenih okolnosti, borba za ostanak u 3. NL Centar. Ono što se u najvećem dijelu sezone smatralo neupitnim, očuvanje statusa u ovom rangu, odjedanput je došlo u pitanje.
Kurilovec je trenutačno na 13. mjestu, sa 36 bodova, dva više od četrnaestog Samobora i pet više od petnaeste Bistre, ali i na dovoljnoj udaljenosti od zadnje tri momčadi lige, Save, Tondacha i Zeline. Liga se smanjuje za dva kluba, no to je i jedino što se sigurno zna.
– Koliko klubova ispada? To nitko živ ne zna… Neće se vjerojatno ni znati sve do kraja – govori trener Harambašić, ljutit i razočaran kao i svi uključeni u život i rad kluba s Udarnika.
Priopćenje kojim su Kurilovčani izazvali buru i u krovnoj nogometnoj organizaciji bilo je žestoko i bez štednje, puno je toga u njemu rečeno, a označilo je trenutak kad su stvari otišle “u crveno”.
– Ne uzbuđuješ se previše zbog takvih stvari tijekom sezone, znaš da se događaju u niželigaškom svijetu i na to se teško može utjecati, ali postoji i mjera za sve. Kad se prijeđe granica, kad sve skupa ode predaleko, jednostavno moraš reagirati – govori Harambašić, vrteći film ogleda s vodećom Segestom, utakmice koju je “Kurilovec po svemu morao dobiti”.
A nije je dobio. Pa su na Udarniku dobili kolektivni “šiz”, svjesni da bi takav način istupanja mogao biti i dvosjekli mač. Nakon svega što se događalo, ni sami Kurilovčani ne mogu znati što očekivati u završnici sezone, sigurno je jedino da su izazvali reakciju, da su uzburkali duhove…
– Pred nama je još šest utakmica do kraja, od toga četiri protiv klubova koji su ispod nas na tablici, plus odgođena protiv Gaj Mača i lokalni derbi protiv Lukavca. U prijevodu, sve je na nama. Kad nam već nisu dali da ranije riješimo sve dvojbe, morat ćemo to učiniti u izravnim dvobojima s ovima koji nas love – jasan je plan trenera Harambašića, uz dodatak:
– Siguran sam da ćemo ostati u ligi, ne dozvoljavam da se tu uopće stavlja znak pitanja! Moramo reagirati, to ćemo i učiniti, uvjeren sam u to.
Svom optimizmu unatoč, slijedio je ovdje još jedan, prilično logičan dodatak…
– Osim, naravno, ako se budu ponavljale situacije kakve smo imali u posljednje dvije utakmice. Sve što govorim vrijedi samo ako sve bude normalno.
Sve je u našim rukama, idemo odraditi posao u posljednjih šest utakmica, poručuje trener Kurilovca… Foto: Vito Štuban
U cijelu ovu priču uklopio se i poraz 5-2 od Tigra iz Svete Nedelje u polufinalu županijskoga Kupa u utorak.
– Posljednja dva kola jako su nas ispraznila, u fizičkom, ali još više u emotivnom smislu. Zato sam u toj utakmici morao kombinirati momčad, raspoređivati snage, shvatiti sve skupa i kao dio pripreme za sve što nas čeka u prvenstvu. A čeka nas puno toga, jer do 1. lipnja igrat ćemo svaka tri dana, nemamo niti jednu slobodnu srijedu, jer tu se ugurao i gorički kup protiv Lukavca… – najavljuje zahtjevnu završnicu sezone Senad, s momentalnim okretom prema gostovanju kod Zeline u subotu.
– Zbog ozljeda nemamo na raspolaganju Blagoeva, Turkalja i Bolješića, Ćosić ima tri žuta kartona, a golman Tor neće moći nastupiti zbog obaveza na fakultetu. Ima nas jedva za posložiti se, ali nema alibija. Idemo po bodove u Zelinu – odlučan je trener Harambašić, koji već planira i sljedeću sezonu, u kojoj je cilj raditi neke iskorake.
No za početak će trebati odraditi posao u ovoj sezoni. Bude li ikako moguće…
Kultura
Promocija knjige ‘Tragovi na modrom nebu’ koja govori o povijesti hrvatskog zrakoplovstva
Pridružiti se možete sutra u 18 sati u Središnjem odjelu za odrasle.
Moja županija
Kreće projekt ‘Zaželi’ u Pokupskom zbog kojeg je posao dobilo 15 žena
One će tijekom 34 mjeseca pružati usluge potpore i podrške u svakodnevnom životu osobama starije životne dobi kao i onima s invaliditetom.
HOTNEWS
Projekt DV Velika Gorica ‘Naši recepti za ljutnju’ među četiri najbolja na regionalnoj smotri
Predstavljeno je 12 najboljih projekata iz Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske županije.
Projekt Dječjeg vrtića Velika Gorica ‘Naši recepti za ljutnju’ jedan je od četiri projekata koji će biti predstavljeni na državnoj smotri 22. i 23. svibnja u Slavonskom Brodu. Odlučeno je tako jučer na Regionalnoj smotri projekata iz Nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo Vlade Republike Hrvatske održanoj u Velikoj Gorici, a gdje je predstavljeno 12 najboljih projekata iz Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske županije.
– Rani predškolski odgoj i obrazovanje pruža jednu dobru razinu i mjesto gdje se djeca socijaliziraju, uče kulturi, ophođenju, ponašanju i funkcioniranju u društvu. Sve ono što će kasnije tijekom života proživljavati, načine koje su naučili u toj ranoj dobi na neki će se način preslikati i u kasnije djelovanje – istaknula je uvodno Andreja Silić, viša savjetnica za rani predškolski odgoj i obrazovanje te dodala kako smotra nema natjecateljski karakter već se posebna pozornost usmjerava na prikaze vrsnih primjera iz prakse koje odgajatelji i odgajateljice mogu pokušati primijeniti i ostvariti u svojoj zajednici.
Foto: Petra Škrinjarić
Projekt kojeg je osmislila odgajateljica dramsko-scenskog programa Višnja Orešković odnosi se na dječje emocije i kako se njima nositi. Ponukani specifičnim ponašanjem djeteta predškolske dobi koje je boravilo u grupi, rodila se ideja o pokretanju ovog projekta.
– Riječ je o jednom dječaku koji je plakao, odgurivao djecu, nije želio dijeliti stvari i vrlo je malo komunicira. Sve su to doživljavala druga djeca iz skupine pa je tako drugo dijete u vrtić donijelo slikovnicu Emociometar inspektora Kroka koja upravo govori o različitim emocijama koje su glavni likovi proživljavali. Tu smo mi kroz priče prolazili kroz sva emocionalna stanja, razgovarali o njima i izrazima lica – priča nam odgajateljica Orešković.
Foto: Petra Škrinjarić
S obzirom na to da je riječ o dramsko-scenskoj grupi pa su se izrađivale lutkice iz slikovnice čijom su ih dramatizacijom djeca oživljavala. Izradili su i velikog lutka Ljutka koji je živio u Ljutilištu. Djeca su tu mogla odlaziti kada su bila ljuta i razgovarati s Ljutkom. Bilo je tu i drugih emocija, pa se Ljutilište pretvorilo u Tugovalište ili Sramilište.
– Kako je vrijeme prolazilo počeli smo primjećivati promjene u ponašanju. U međuvremenu je u skupinu stigla i Ljupka, lutka koja je uvijek bila dobro raspoložena, nasmijana i vedra. Djeci se jako sviđala interakcija s Ljupkom i svi su željeli biti kao ona. Tu se rodila ideja da napravimo naše recepte za ljutnju po kojem je projekt i dobio ime – ističe Orešković.
Evo i kako glase neki od recepata za ljutnju:
Kada sam ljut…
‘…odem iz igre i jako se zacrvenim, pa odem malo u park pa se onda ohladim’
‘Ja si pojedem kockicu leda, odem doručkovati ili sjednem na klupicu’.
– Djeca imala recepte na panou, počela ih primjenjivati i ponašanje se vidljivo počelo mijenjati, osobito kod spomenutog dječaka koji je postao znatno asertivniji, verbalno i jasno izražavao svoje emocije, htio je više surađivati te pokazivao veću spremnost za suradnju i uvažavanje tuđih potreba. Možemo reći da su ciljevi našeg projekta i realizirani – naglasila je Orešković.
Uz gorički projekt na državnu smotru idu i projekti ‘Kućica za knjige’ Dječjeg vrtića Videk iz Prigorja Brdovečkog, ‘Knjiga o meni’ iz Dječjeg vrtića Zvirek iz Stubičkih Toplica te ‘Stari bunari’ iz Dječjeg vrtića Dugo Selo.
Stručni skup organizirala je Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Dječjim vrtićem Velika Gorica.
Foto: Petra Škrinjarić
Foto: Petra Škrinjarić
Vijesti
Ispunite anketu i sudjelujte u poboljšanju lokalnog prehrambenog sustava
Izraziti svoje stavove možete do 13. svibnja.
-
Sportprije 3 danaĐekić uspješno operiran, i liječnike iznenadile posljedice udarca…
-
Sportprije 1 danTrening bez trenera: Goričani čekaju Rudeš, Vidović uz prijatelja Jakira
-
Obrazovanjeprije 5 danaFOTO Održan Sajam Vježbeničkih tvrtki Ekonomske škole Velika Gorica
-
Sportprije 3 danaBitka za titulu ide dalje! Pionirima bod u Solinu, odluka pada protiv Rijeke
