Povežite se s nama

Vijesti

Tambure iz Buševca sviraju se u cijelom svijetu, a dovoljno su dobre i za predsjednike

Obitelj Katulić ima najdugovječniju radionicu tambura u Hrvatskoj, a u najboljim vremenima instrumenti koje izrađuju hranili su četiri obitelji

Objavljeno

na

Bisernice, bračevi, bugarije i basevi koje izrađuje obitelj Katulić mogu se čuti u cijelom svijetu, od Australije i Europe do Kanade i SAD-a. Prve tambure na Muzičkoj akademiji, s kojima je u Zagrebu i započeo studij ovog instrumenta, upravo su iz ove radionice u Buševcu, a jedan njihov instrument najvjerojatnije je i danas u sefu – u posebnoj prostoriji Banskih dvora u kojoj se nalaze predsjednički pokloni.

– Izradili smo jako lijepu tamburicu kao poklon bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću prigodom jednog posjeta Velikoj Gorici. To je onaj poklon koji je on morao ostaviti u zbirci poklona jer je vrijedniji od 500 kuna – priča nam Marinko Katulić koji već 26 godina izrađuje tamburaške instrumente.

4.11.2020. Buševec – Marinko Katulić već 26 godina izrađuje tamburice. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Bez obzira na broj instrumenata, a radi se o stotinama, možda i tisućama njih, i to tko im je vlasnik, pa bio on i predsjednik, jedna je tambura Marinku ipak najdraža.

– Postoji jedan instrument koji sam napravio sinu. Od jednog jako rijetkog drveta – ptičjeg javora. To je jedna jako dobra i rijetka tambura, a rađena je 20-ak godina. Svaku godinu nešto. Dok nije došla na red da ju završim. Poklonio sam mu je za vjenčanje i to nam je ‘dežurna’ tambura u kući jer, nećete vjerovati, zna se dogoditi da imamo feštu, a da nemamo na čemu zasvirati – ispričao nam je Marinko i objasnio svoju duboku vezu s tamburicama koja je duga već 50 godina.

– Tambura je od kolijevke do groba. U novije vrijeme, kad se dijete rodi svira tamburaš, sve životne prigode prate tamburaši, i taj jedan emotivni trenutak – kada su sprovodi, opet su tu tamburaši – kaže Marinko koji je svirati tamburicu počeo u petom razredu osnovne škole, nastavio u Ogranku seljačke sloge u Buševcu te svirački staž završio kao profesionalni glazbenik u Ansamblu Lado.

4.11.2020. Buševec – Marinko Katulić već 26 godina izrađuje tamburice. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Onda je krenuo u proizvodnju. Instrumente radi ručno, od početka do kraja. Puno strpljenja i ljubavi potrebno je da se izradi dobar instrument. Graditelj mora ujedno biti i umjetnik, dati instrumentu ‘ono nešto’ po čemu će biti prepoznatljiv i poseban jer takvi su, na kraju, i umjetnici za koje ih izrađuje.

– Kad vidim svoje instrumente na televiziji, odmah ih prepoznam, znam iz koje godine bi mogli biti, kada su ih kupili. Na stotine društava smo opremili kroz sve ove godine i te tambure se još uvijek sviraju – kaže vlasnik Obrta Forte.

– Ako ne volite taj posao i ako se apsolutno ne posvetite tome, teško ovo možete raditi. U početku radite 10 do 12 sati. Stvaranje rukama je stvar vježbe, ali morate imati volje. Moju prvu tamburu i dalje ‘vuče’ moj unuk po radionici. Sigurno je tu negdje. I još je u sviračkom stanju – priča Marinko i objašnjava kako je uspio toliko dugo uspješno opstati kao graditelj tambura: “Ja mislim da netko tko ne svira teško može napraviti kvalitetan tonski instrument. Može tehnički sve biti savršeno, ali ako nemaš u uhu i ne čuješ, onda je to sasvim druga stvar.”

4.11.2020. Buševec – Marinko Katulić već 25 godina izrađuje tamburice. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Osim što tehnički mora biti dobra, tambura mora biti i lijepa. Zanimalo nas je, stoga, smatra li se Marinko obrtnikom ili umjetnikom?

– Mislim da je to objedinjeno. Ima dosta toga umjetničkoga u izradi tambura. Prije svega, kad glazbenik gleda instrument on ga promatra tonski, ali gleda se i ljepota. Koliko uspijete taj umjetnički dio nametnuti u izradi instrumenta, toliko ste prihvatljiviji tržištu i to neki prepoznaju, a neki ne – smatra Katulić koji svakodnevno u svojoj radionici izrezuje oblike instrumenata, savija drvo, lijepi ga, brusi, lakira…

4.11.2020. Buševec – Marinko Katulić već 26 godina izrađuje tamburice. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Marinko, njegov sin Vedran i još jedan zaposleni graditelj paralelno rade 10-ak tambura i vjerojatno su, uvjeren je ovaj Buševčan, jedina radionica u Hrvatskoj koja u kraće vrijeme može napraviti instrumente potrebne cijelom jednom orkestru. Trenutno izrađuju 12 tambura za orkestar iz Benkovca.

– Radimo po narudžbi, kako tko ima želju i mislim da možemo sve napraviti. Nismo imali potrebe uvođenja CMC strojeva u radionu jer smo si prilagodili dosta alata da možemo ručno napraviti, a ionako je pao interes – objašnjava nam ovaj zaljubljenik u tamburašku glazbu i instrumente.

– Na početku smo bili sami. Počeli smo službeno 1994. godine i po aktivnom stažu smo najstarija radionica u Hrvatskoj, koliko ja znam. Radimo sve vrste tamburaških instrumenata, servisiramo, proizvodimo etuie, odnosno torbe za nošenje koje čuvaju instrumente – kaže Marinko i prisjeća se i boljih dana za graditelje tambura.

4.11.2020. Buševec – Marinko Katulić već 26 godina izrađuje tamburice. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Nekada je ova radionica hranila četiri obitelji, a Marinko je posjećivao hrvatske festivale diljem svijeta. Tamo bi u trenu rasprodao sve što su napravili te instrumente nerijetko još morao slati iz Hrvatske. I danas te iste tambure sviraju Hrvati na gotovo svim kontinetima.

– U najboljim vremenima, oko 2000. godine, izrađivali smo oko 150 tambura godišnje, što je 10-ak mjesečno. Tada smo imali još dva zaposlena i tambura je hranila, što nije ni jedna radionica u Hrvatskoj, četiri obitelji – prisjeća se Katulić i objašnjava kako je pandemija koronavirusa jako utjecala na posao.

– U ovo vrijeme društva ne djeluju aktivno, nema proba i nastupa, ne djeluju ansambli, profesionalni muzičari ostali su bez gaža, ne sviraju, nema svatova, nema veselica, a sve to neposredno utječe na naš posao jer smo vezani uz ljude koji sviraju – priča Marinko kojemu je najveća želja da ga posluži zdravlje i da nastave raditi te da, na kraju, njegov sin nastavi posao.

– Želja mi je da napravimo čim više dobrih tambura i uveseljavamo ljude. Kad ih kupe i kad sviraju na njima – zaključuje Katulić.

Kako bilo, Katulići se ne predaju nego nastavljaju vrijedno izrađivati tambure, pa čak i smišljati nove projekte. U planu im je tako početi izrađivati tambure u koferu s pločicom posvete. Svoj proizvod žele ponuditi gradovima, općinama, ministarstvima koji bi ih onda poklanjali prilikom svojih službenih posjeta. Za razliku od, na primjer, knjiga koje vjerojatno nitko neće pročitati, ovaj poklon bar se može koristiti.

HOTNEWS

Veliki uspjeh! Velimir Šandor osvojio srebro i plasirao se na Paraolimpijske igre u Pariz

Ovo je Velimirov najbolji plasman ikad na svjetskim prvenstvima.

Objavljeno

na

Velimir Šandor osvojio je srebrnu medalju u bacanju diska klase F52 na Svjetskom paraatletskom prvenstvu u japanskom Kobeu! Ovo je Velimirov najbolji plasman ikad na svjetskim prvenstvima.

Nakon Dohe 2015. i Londona 2019. gdje je osvojio brončane medalje ovog puta kući donosi srebro. No, uvjeti nisu bili nimalo lagani.

– Dojmovi s nastupa su kišni i mokri. S obzirom na uvjete, rezultatom nisam zadovoljan, no s druge strane jesam jer po ovakvim uvjetima kada ne možeš kontrolirati disk zbog kiše koja pada po tebi cijelo vrijeme. Imam sreću da takvi ekstremni uvjeti, uvijek mi pomažu, odnosno završe u moju korist. Ostvarili smo još jednu kvotu za Pariz. Nije to rezultat koji mene trenutno zadovoljava, ali važan je plasman – komentirao je Šandor dojmove nakon održanog natjecanja.

Osvajanjem srebrne medalje Velimir je osigurao nastup na Paralimpijskim igrama Pariz 2024.

–  Znamo da možemo puno dalje i bolje. Zato ćemo se truditi i još trenirati ova tri mjeseca i borit se da u Parizu bude to daleko dalje i nadam se novoj borbi za medalje – zaključuje Šandor.

Čestitke Velimiru i njegovom treneru Ivanu Čengiću na ostvarenom uspjehu!

Nastavite čitati

Vijesti

Vikend bez pijanih vozača, ali brzina je i dalje ‘problem’

Policija je u svojoj dvodnevnoj akciji pojačanog nadzora vozila i vozača utvrdila ukupno 18 prometnih prekršaja. 

Objavljeno

na

Kako je izvijestila gorička policija, za vikend nije bilo vozača pod utjecajem alkohola. Odnosno, policija je u svojoj dvodnevnoj akciji pojačanog nadzora vozila i vozača od 17. do 20. svibnja utvrdila ukupno 18 prometnih prekršaja.

Svakako je pohvalno što zaustavljeni vozači tijekom kontrole nisu bili pod utjecajem alkohola, no ovoga puta do izražaja su došli oni koji su malo jače stisnuli papučicu gasa. Naime, policija je kaznila 11 vozača koji su bili u prekršaju kada je u pitanju brzina. Kažnjeno je još dva vozača koji nisu bili vezani kao i jedan vozač koji je koristio mobitel za vrijeme vožnje.

Dobra je i vijest da se za vikend nije dogodila niti jedna prometna nesreća.

Nastavite čitati

Vijesti

Otišao je i legendarni nogometaš goričkog Radnika, Željko Smolković – Braco

Starosjediocima Gorice, kojih je sve manje, svaka vijest o minulom vremenu je dragocjena

Objavljeno

na

Objavio/la

Susreti sa živućim nogometnim legendama Velike Gorice Ivanom Mišerić Pevijem i Nikolom Plepelićem, obično donose i novu ekskluzivnu vijest iz miljea najpopularnijeg sporta pa i u nogometnom Turopolju i lokalnoj metropoli. “Znaš li da nas je zauvijek napustio i naš suigrač Željko Smolković Braco?”- bilo je pitanje. Šok. Smolković je stariji 10 godina od potpisnika ovih redaka koji je također vrlo kratko trenirao pa i igrao s popularnim Bracom. Evo što je o Smolkoviću napisao Mišerić u svojoj bogatoj monografiji o Radniku iz Velike Gorice.

“Željko Smolković Braco rođen je 7. travnja 1940. godine u Velikoj Gorici. Nogomet je počeo igrati u NK Radniku 1954., najprije za juniore, a potom i seniorsku momčad. Igrao je na poziciji centarhalfa, danas stopera. Bio je stasit, oštar i britak inteligentni znalac pa je kod suparnika izazivao strahopoštovanje. Zbog spomenutog branio je i boje tada vrlo cijenjenog Elektrostroja iz Zagreba a bio je i u fokusu zanimanje Dinama Zagreb s kojim je neko vrijeme trenirao. Godine 1961. Smolković se vratio u Radnik u legendarnu Kolarevu za koji je igrao do kraja karijere.

Radnik je imao i malonogometnu momčad za koju je igrao i omiljeni te vrlo popularan Braco.

U klubu je bio i trener od 1969. do 1971. godine. I nakon trenerske karijere ostao je vezan uz Radnik kao član te je redovito bio sudionik svakogodišnjeg okupljanja svih generacija kluba. U medijima je objavio i nekoliko tekstova o Radniku a kao simpatizer pohodio je gotovo sve utakmice HNK Gorice dok mu je snaga to omogućila.”

Sahrana je u ponedjeljak 20. svibnja od 13.30 na Gradskom groblju u Velikoj Gorici.

Poštovani Braco, počivajte u miru, nogometni vršnjaci i oni malo mlađi, neće Vas zaboraviti.

Fotografije:  Iz monografije o NK Radniku 

Nastavite čitati

Sport

Vodili pa izgubili: Gorica praznih ruku kući s Poljuda…

Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 na gostovanju kod Hajduka na Poljudu, posljednjem ove sezone. Goričani su poveli preko Rukavine, no domaćin je preokrenuo, pa će za sedmo mjesto biti potrebna pobjeda u zadnjem kolu

Objavljeno

na

Objavio/la

Ivan Banić, Krešimir Krizmanić, Josip Mitrović, Mateo Leš, Merveil Ndockyt, Ino Novak, Luka Kapulica, Nikola Vujnović, plus Đuro-Giulio Đekić, koji je izašao iz bolnice započeo oporavak od ozljede glave.

Svi ti igrači nedostajali su Gorici na Poljudu kod Hajduka, u posljednjoj gostujućoj utakmici ove duge i preduge sezone. Doda li se tom društvu i Filip Mrzljak, koji je utakmicu odgledao s klupe, dolazimo do brojke od desetorice igrača koji ovom prilikom nisu bili na raspolaganju treneru Rajku Vidovića. I za puno veće i jače klubove, one koji su u puno boljem trenutačnom stanju i formi, bilo bi to previše.

Logično, bilo je previše i za Goricu…

– To je otprilike ono što mi možemo u ovom trenutku. Odigrali smo jednu korektnu utakmicu, dečkima nemam što zamjeriti, ali treba priznati i da je Hajdukova pobjeda zaslužena – rekao je trener Vidović nakon poraza 2-1 u susretu u kojem je Hajduk “okrenuo” Goricu.

Samo minutu nakon što se brojka nedostupnih povećala na 11, nakon što je Alex Munksgaard morao izaći zbog ozljede, Goričani su uspjeli povesti. Bila je to lijepa kombinacija Gabriela Rukavine, koji je prvo propustio loptu, pa je dobio nazad od Dina Štigleca. Udarac nije bio idealne snage ni preciznosti, no bio je dovoljno dobar da prevari mladoga golmana Bornu Buljana.

Lijepo ispunjene poljudske tribine u tom su trenutku na čas zanijemile, ali goričkog vodstvo nije potrajalo dovoljno dugo da bi unijelo dodatnu nervozu u domaće redove. U 30. minuti Moufi je ušao u šesnaesterac s desne strane, vratio u sredinu, a tamo je spreman bio Aleksandar Trajkovski. Božo Radošević nije imao šanse…

I prije i nakon golova pokazala je Gorica se došla u Split nadigravati, pokušati pobijediti, no nešto je opasniji ipak bio domaćin, predvođen Perišićem, Brekalom i Pukštasom, koji je i potpisao konačnu presudu Goričanima. U 64. minuti loptu je do njega dovukao mladi Jurak, a udarac ne puno starijeg Amerikanca putem prema golu je zakačio Štigleca i prevario Radoševića.

Pokušala je Gorica do kraja doći do izjednačenja, kreirao je i domaćin još poneku opasnost, ali rezultat se nije mijenjao sve do posljednjeg sučeva zvižduka.

Ove sezone čut ćemo takvo nešto još samo jedanput. Preostalo je odigrati i protiv Istre sljedećeg vikenda, pa onda zaklopiti knjigu jedne čudnovate sezone. Gorica više ne može biti deveta, Slaven Belupo ostao je na minus pet, a sedma može biti jedino ako pobijedi razigranu Istru na oproštaju od sezone.

Bilo bi lijepo da se to i dogodi, ako je ikako moguće. Ne samo zbog 50-ak tisuća eura više od TV prava, kolika je razlika između sedmoga i osmoga mjesta, nego i zbog kompletnog dojma, koji vapi za kakvim-takvim popravljanjem.

– Učinit ćemo sve da dobijemo tu utakmicu – obećao je trener Rajko.

Hoće li u tome uspjeti, tko će mu uopće do tad biti na raspolaganju, ostaje da vidimo…

Nastavite čitati

Crna kronika

Dragi vozači, ako ste na putu, pripazite na svoje stvari na odmorištima!

U noći sa subote na nedjelju, 42-godišnji vozač iz BiH ostao je bez prilične svote eura, zbog sitne neopreznosti, koja ga je na kraju skupo koštala. Sve se dogodilo na parkiralištu odmorišta kod Ivanić Grada.

Objavljeno

na

Višesatna putovanja autocestama znaju biti itekako zamorna, pa je uobičajeno, ali i preporučljivo, da se po tom putu vozači, pa i suputnici, kratko i odmore. No, pri tome svakako pripazite da ste svoje vozilo i sve stvari koje se u istome nalaze, ostavili sigurnima, pod ključem i na vidljivom mjestu.

Foto: PUZ

Naime, jedan je 42-godišnjak iz BiH noćas ostao bez prilične svote novaca, zbog toga što na parkiralištu odmorišta na području Ivanić Grada, nije zaključao svoj auto.

– Noćas, 18. svibnja, oko 3:30 sati u Ivanić Gradu, na odmorištu, dvojica su nepoznatih počinitelja prišla otključanom parkiranom osobnom automobilu marke Audi Q5, njemačkih registarskih oznaka kojim se koristio 42-godišnji državljanin Republike Bosne i Hercegovine te otuđili novac. Materijalna šteta iznosi nekoliko tisuća eura – izvijestila je Policijska uprava zagrebačka.

Ako ste na putu znajte kako je na cestama zasad sve okej, promet teče bez posebnih ograničenja na većini cesta, osim na dionicama gdje traju radovi, piše na svojim web stranicama Hrvatski autoklub, gdje možete provjeriti i aktualnosti.

 

Naslovna fotografija: Ilustrativna/ Ivica Galovic/ PIXSELL

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno