Vijesti
Kako je jedna kreativka dokazala da nikad nije kasno ostvariti svoje snove!
Sljedeće godine pokrenut će i svoj prepoznatljiv brend.
Rijetki su oni koji još od djetinjstva znaju što žele postati, a onda kroz život i ostvariti svoje djetinje snove. Naravno, ne ide to uvijek onim redom kao u mašti, ali znate onu „ako nešto jako želiš cijeli svijet se uroti da to dobiješ“. Pravi primjer toga je Kornelija Bogović koja je prvo prkosila roditeljima i izborila se za školu koju je željela, a potom je ostavila siguran posao da bi krenula u nesigurne poduzetničke vode.
-Oduvijek sam pokazivala tu kreativnu stranu, uvijek sam nešto morala stvarati s rukama, meni nikad nije bilo dosadno, tako da dan danas ne razumijem ljude koji kažu da im je dosadno. Ja sam kao dijete uvijek crtala, radila nakit, pisala pjesme, učila jezike, a kako je mama radila u firmi s foto opremom, a i kod kuće smo uvijek imali profesionalne fotoaparate, rado sam i fotografirala, pogotovo mlađeg brata, i u osnovnoj školi sam rekla da ću se za fotografa školovati.
Roditelji su za nju htjeli siguran posao, a samim time i školu koja bi takav posao omogućila, tako da je predala papire i u goričku Ekonomsku školu, ali i u Zagreb u Obrtničku, naravno, smjer fotograf.
-Sjećam se dana upisa, tata je išao sa mnom do tadašnjeg Bakarića i bio je uporan u namjeri da se ja predomislim. Pokušao je pridobiti i djelatnike na upisu da me nagovore da se tu upišem, bili smo pola sata vani ispred škole kako bih ja – razmislila, no ja sam čvrsto odlučila, i popustio je, dozvolio mi je da upišem Obrtničku školu za osobne usluge u Zagrebu, smjer fotograf. – govori Bogović.
Nakit je prvo radila za sebe, a onda i za prijateljice, i to još u vrijeme dok je bila srednjoškolka. Kako ističe, u to vrijeme radila je s fimo masom, i to je znala raditi u dva ujutro.
-Išla sam i u školu i na praksu. Poslodavac je bio zadovoljan sa mnom, pa me na neki način tretirao kao zaposlenika, jednostavno nisam imala kad baviti se nakitom osim tako kasno u noć, ali ja sam baš uživala u tome i uopće mi nije bilo teško, niti sam bila umorna za još nešto stvoriti svojim rukama, a što će razveseliti mene, ili moje prijateljice.
Što se fotografije tiče, kako je kao dijete voljela fotografirati svog mlađeg brata, tako je ta ljubav prema fotografiji i kroz obrazovanje, ali i kroz posao išla u tom smjer. Najradije je fotografirala djecu i obitelji, a svadbe i sahrane iako su donosile dobru zaradu nikad ju nisu zanimale. Provela je pune 23 godine u istom foto studiju, gdje je kaže, vladala prava obiteljska atmosfera, s poslodavcem je imala odličan odnos i uvijek je saslušao njene prijedloge, a mnoge i uveo u poslovanje kako bi još više napredovali i bili konkurentniji na tržištu.
-Imala sam otvorene ruke, mogla sam raditi što mi se sviđa. Često su me prijateljice, kad bi rodile zvale da im slikam bebe. Pa bi ih stavila u lonac, u teglu za cvijeće, mogućnosti za napraviti super fotku je bezbroj.
Paralelno s poslom, izrađivala je i nakit, a fimo masu zamijenila je bižuterijom, jer je, kaže uvijek pratila trendove i uvijek je imala želju za nečim novim. No, onda se nakon 23 godine u njenoj glavi dogodio prijelomni trenutak, odlučila je promijeniti posao, ističe nije bilo lako, na odlasku je plakala jer, tamo raditi, bilo je više od posla. Ali zasićenje je odradilo svoje.
-Nakon toga javila sam se na jedan natječaj, iako uopće nisam imala iskustva, otišla na razgovor i bila sam primljena! Radila sam kao referent, posao koji nikad u životu nisam radila i super sam ga savladala. Bila sam tamo samo godinu dana jer jednostavno nisam bila sretna, bila sam nesretna jer ništa kreativno nisam radila, to je bio posao koji su moji roditelji oduvijek htjeli za mene.
-Bio je to period kad sam ujutro ustajala s mišlju kad ću doći doma, u ponedjeljak razmišljala kad će petak, a nedjelja je zvučala kao „o, ne sutra moram ići na posao“ iako je ekipa tamo bila odlična i radna atmosfera super, ali jednostvano je nedostajalo kreativnosti.
I onda je četrdeseta pokuccala na vrata. Još jedna prekretnica, i kako kaže Kornelija, sve dolazi u svoje i pravo vrijeme. Jednostavno je postala sigurnija u sebe, shvatila je da može sve, pa i opet promijeniti posao.
-Nakon godinu dana mi je došao poziv jednog foto studija da dođem raditi kod njih, što je meni bilo super. Rekla sam da idem jer to je ono što ja volim raditi, ja sam ipak fotograf. I tamo sam sa šeficom mogla sve dogovoriti, pa smo u poslovanje uvele tisak na majice i šalice. To me ispunjavalo jer volim raditi personalizirane stvari. Izgledao je taj period kao da se igram, a ne da radi, baš sam uživala.
Oduvijek je govorila kako bi voljela objediniti sve svoje hobije, imati svoj gift shop s personaliziranim stvarima. Znači kad uđete unutra da možete kupiti stvar koju ne možete kupiti nigdje drugdje. Oduvijek je o tome razmišljala, ali uvijek je nedostajao vjetar u leđa.
-Tu stvarno mogu zahvaliti svome suprugu, i stvarno mogu reći da je najbolji na svijetu. On je bio taj netko tko je vjerovao u mene, u startu me financijski podržao. Da nije bilo njega možda se nikad ne bih odlučila na ovaj potez. Dala sam otkaz, išla na opciju poticaja od države za samozapošljavane. Pravila su da jedno vrijeme trebaš biti bez primanja, moraš proći tečaj, napraviti plan, predati ga i prezentirati, a pitanje je hoće li ti ga odobriti. Imala sam super ideju, i točno sam znala što želim, samo mi je trebao dodatni poticaj, a suprug mi je bio upravo to. Oduvijek je govorio, zašto ne bih uspjela i da trebam probati jer ako ne probam neću ni znati ide li mi to. Uz njegovu podršku otvorila sam Cornelia design, 11.studenog bilo je točno godinu dana.- kaže Bogović.
Trebalo joj je šest mjeseci da se probije, ima ured u sklopu kuće, te Internet trgovinu, a složila si je i okruženje koje njoj odgovara.
– Zadovoljna sam i napokon mogu reći da sam sretna, nemam osjećaj da idem raditi. Ujutro skuham kavu, pa se lagano primim posla. Uvijek stvaram nešto novo, i veseli me što će to biti posebno, drugačije i kako će i nekoga drugog to razveseliti.
Kako kaže društvene mreže puno su joj pomogle u poslovanju i dok je vrijeme korone mnoge unazadilo, njoj je puno pomogla. Ljudi nisu mogli nikuda, a htjeli su poslati poklone svojim najmilijima, i tu su otkrili nju. I pomogli joj da se posao razvije u pravom smjeru.
-Radim s čelikom i poludragim kamenjem što se nakita tiče jer želim da to traje i da mi se mušterije vrate. A i stalno uvodim neke inovacije i u izradi majica, šalica, sad je tu i božićni asortiman, gotovo svakodnevno imam neku novu ideju.
Dokaz je ovo da samo treba vjerovati u sebe i imati vjetar u leđa. Zato ako razmišljate krenuti u poduzetničke vode, možda vam baš Kornelija bude inspiracija.
– Važno je imati neku sigurnost, kao što rekoh ja sam imala financijsku sigurnost i mogla sam se u ovo upustiti. Svjesna sam da ima teških životnih situacija, i da se mnogi zbog toga možda ne mogu maknuti s mrtve točke, ali ako imate neku normalnu životnu situaciju u današnje vrijeme te potpore su poprilično dobre i dobar su vjetar u leđa na početku, a novčani poticaj svake godine sve veći. Ako netko ima stvarno dobru ideju neka pokuša, ja sam si puno toga nabavila od tog poticaja, srećom imala sam i puno stvari, ali poticaj je jako dobro došao za bitne, veće stvari. Nisam sigurna da bih se ja bez toga upustila u sve ovo bez obzira na svu podršku obitelji. Važno je reći da država daje poticaje i za mirovinsko i zdravstveno za 11 mjeseci poslovanja. Ako sam ja s 43 godine mogla uz stalni posao krenuti ispočetka u nesigurne poduzetničke vode, onda može svatko.
Ciljevi za ovu godinu su ispunjeni, a za sljedeću ih je već pregršt. Priprema kolekciju Korni curice i dječaka koje joj je prema njenim zamislima naslikala prijateljica slikarica. Željela bi da to bude baš njen brend i da po tome bude prepoznatljiva. A u tu realizaciju uopće ne sumnjamo, jer što Kornelija zamisli, ona to i ostvari.
Sport
FOTO Pinkyjevci osvojili 14 medalja na turniru u Zagrebu
Nastupili su s 33 natjecatelja u konkurenciji dječaka i djevojčica do 16 godina.
Djevojčice i dječaci iz Judo kluba Pinky za vikend su se natjecali u Zagrebu na međunarodnom turniru Kup Dugava i osvojili 14 medalja. Natjecanje je okupilo 480 natjecatelja iz 36 klubova, a Pinky je nastupio s 33 natjecatelja u konkurenciji dječaka i djevojčica do 16 godina.
Kod djevojčica do 10 godina zlato je osvojila Saša Mušinović, a srebro Nina Vuković. Bronače su bile Brigita Medved, Larissa Sanja Zvonar i Kiara Petrac.
Drugo mjesto kod dječaka srebro je osvojio Noel Haramustek i broncu Lovro Brebrić. Ema Kužir osvojila je broncu u kategoriji U12.
Zlato u kategoriji dječaka U14 osvojio je Tin Kovačić, a Damjan Radić drugo mjesto. Četiri medalje osvojili su dječaci u kategoriji U16, a to su Jan Šipušić i Adrian Hren koji su se okitili zlatom, srebrni je bio Matija Petrović, dok je Petar Grbeša osvojio broncu.
Foto: Judo klub Pinky
Foto: Judo klub Pinky
Foto: Judo klub Pinky
Foto: Judo klub Pinky
Sport
Generacija budućnosti: Klinci iz Velgora proslavili titulu nakon pirove pobjede
Velikogorička košarka, ukupno gledajući, nije se proslavila ove sezone s mlađim kategorijama, ali zato je tu generacija U-13, koja igra pod imenom KK Velgor. Klinci su ostali par poena kratki do županijske titule, no imali su što proslaviti…
Ljubitelji košarke u Velikoj Gorici, koliko ih ima da ima, godinama su uživali u lijepim rezultatima seniorske momčadi, koja je igrala i polufinala prvenstva, držala se u vrhu hrvatske košarke. Prošle sezone ta se priča urušila, Gorica je ispala iz lige, pa smo utjehu ove sezone pronalazili u dobrim partijama pomlađenih seniora u drugom rangu hrvatske košarke, koje su okončali u polufinalu doigravanja, s dva poraza od Kvarnera.
U svemu tome u drugi su plan pale mlađe kategorije, a jedini iskoraci događali su se kad bi se pogon KK Gorice spajao sa Velgorom, klub specijaliziranim za rad s mladima. Novo spajanje dogodilo se prošloga ljeta, ali spletom raznim okolnosti malo prekasno da se u sezonu krene na pravi način. Pa je ispalo da je jedna perspektivna generacija dječaka rođenih 2011. i 2012. godine propustila kvalifikacije za prvu ligu.
– Nažalost, tako se dogodilo, pa je generacija U-13 morala igrati treći rang natjecanja, u kojoj nije imala ozbiljnu konkurenciju. U tom ligi sve utakmice dobivali smo minimalno 60-70 koševa razlike i uvjerljivo smo osvojili prvo mjesto. Da smo se organizirali na vrijeme, da je sve bilo kako je trebalo biti, siguran sam da bi ova momčad igrala prvu ligu, tako da smo ovakav ishod sezone i očekivali – kaže Hani Istanbuli, glavni i odgovorni u svijetu Velgora, pod čijim imenom ova momčad i nastupa.
I najčešće pobjeđuje. Uz već opisanu ligu, ovi su klinci igrali i županijsku ligu, u kojoj su ostali za nekoliko poena kratki u borbi za prvo mjesto, u puno ozbiljnijoj konkurenciji.
– U toj ligi nastupa i Samobor, koji je ove sezone bio u prvoj ligi, i ostao jednu pobjedu od ulaska među 16 najboljih u Hrvatskoj. U nedjelju smo igrali ključnu utakmicu, pokušavali smo nadoknaditi minus 12 iz prve utakmice protiv njih, ali na kraju smo pobijedili pet razlike, 51-46. Na kraju smo tako osvojili drugo mjesto s jednakim omjerom kao Samoborci – prepričava Istanbuli i nastavlja:
– Moram napomenuti i da je ova selekcija na okupu tek osam mjeseci, budući da je sastavljena od dijela igrača iz Velgora i dijela iz Gorice. Izuzetno smo ponosni na napredak koji su pokazali tijekom ove sezone, u tom vrlo kratkom periodu, pri čemu su od 21 utakmice u sezoni imali 20 pobjeda i jedan poraz, taj od Samobora u prvom dijelu sezone. Sve skupa je velik motiv našim dečkima i dokaz da se rad i trud isplate.
Nakon pobjede u Samoboru proslavljena je i ta trećeligaška titula momčadi koja je iskočila u priči o velikogoričkoj košarkaškoj mladosti. Pod imenom Velgor nastupa i U-12 selekcija, koja je u drugoj zagrebačkoj ligi vodeća sa svih deset pobjeda, dok društvo iz U-11 selekcije uspješno nastupa na županijskim turnirima u mini košarci i trenutačno drže drugo mjesto.
U Velgoru su ponosi i na svoje djevojčice, ističući kako su prvi put imali dvije selekcije u natjecanju.
– Generacija U-13 bori se za drugo mjesto u drugoj ligi, pred njima su još četiri kola, a selekcija U-15 završila je sezonu na šestome mjestu druge lige – ističe Istanbuli.
Što se tiče selekcija koje nastupa kao KK Gorica, pretkadeti su igrali u četvrtom rangu i nisu se proslavili, kadeti su na petome mjestu u drugoj ligi, a juniori su nakon svih turbulencija tijekom sezone ispali iz prve lige, u kojoj neće imati pravo nastupa sljedeće sezone. Ukratko, generacija U-13 djeluje kao prva sljedeća kojoj bi se trebalo maksimalno posvetiti, dati joj odgovarajući program, pa pokušati od tih klinaca napraviti igrače koji će kroz nekoliko godina nositi dres seniorske momčadi.
Što će se događati po tom pitanju, kao i po pitanju funkcioniranja kluba općenito, trebalo bi se znati uskoro. Predsjednik kluba i dalje je Duško Radović, no u najavi je izborna skupština, na kojoj će sigurno doći do nekih promjena. Kakvih točno, ostaje da vidimo, no prilično je logično očekivati da se napravi zaokret prema radu s mladima, možda i nauštrb seniorske momčadi.
Vijesti
Vlada objavila nove cijene goriva, a dobra je vijest da pojeftinjuju i dizel i benzin
Nove cijene vrijede od ponoći nareda dva tjedna.
HOTNEWS
Na pozornici u Tuđmancu ove će godine nastupiti Jole, Magazin, Pavel, Klapa Kampanel
Goričke večeri ove godine traju od 17. do 30. svibnja i donose bogat i raznovrstan kulturni program za djecu i odrasle.
Kultura
U Buševec stiže komedija o muško-ženskim odnosima ‘Prvi muževi se bacaju u vodu’
Najdugovječnijih hrvatskih glumica Jadranka Elezović utjelovit će šest potpuno geografski i socijalno različitih žena.
-
CityLIGHTSprije 6 danaPrelet VBA Rafale iznad čitave Hrvatske povodom obljetnice Operacije Bljesak
-
Obrazovanjeprije 3 danaFOTO Održan Sajam Vježbeničkih tvrtki Ekonomske škole Velika Gorica
-
Sportprije 1 danĐekić uspješno operiran, i liječnike iznenadile posljedice udarca…
-
Priča iz kvartaprije 4 dana‘Mraclinci toliko vole svoj klub da se i sam ponekad zapitam u čemu je stvar…’
