Sinoć je u Muzeju Turopolja na 166. Matičinom četvrtku prof. dr. sc. Antonija Zaradija Kiš (znanstvena savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku te redovna profesorica na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu) održala pred malim brojem znatiželjnika predavanje pod nazivom ‘Hrvatskim stopama sv. Martina’. Profesorica je i autorica knjige o sv. Martinu. Predavanje je bilo koncipirano tako da ukaže na važnost europskih kulturnih ruta te njihovoj prepoznatljivosti u Hrvatskoj.

Nakon uvoda uslijedio je esejistički prikaz europskog itinerara sv. Martina i izgradnja njegovog ogranka na hrvatskim prostorima. Glavnina predavanja (uz video projekciju) bila je usmjerena na petnaest hrvatskih lokaliteta koji su zapisani na europskoj martinskoj destinaciji, odnosno na njihove martinske specifičnosti i međusobne povezanosti te način plasiranja martinske ideje u svekoliku promidžbu odabranih lokaliteta. Martinski lokaliteti u Hrvatskoj su: Sveti Martin na Muri, Martijanec, Virje, Kalnik, Dugo Selo, Velika Trnovitica, Lovčić (Općina Brodski Stupnik), Šćitarjevo, Gornja Stubica, Tar (Općina Tar-Vabriga, Istarska županija), Ližnjan (Istarska županija), Mali Lošinj, Vranjic (Općina Solin), Donje Selo (otok Šolta) i Sumatrin (otok Brač).

Martinski projekt je širokih europskih razmjera, kako po svojoj prirodi tako i službeno. Naime, Vijeće Europe (Strasbourg) i Europski institut kulturnih itinerara (Luxembourg) ocijenili su 2005. godine kulturni itinerar ”Sveti Martin Europljanin, simbol dijeljenja, zajednička vrijednost” velikim europskim kulturnim itinerarom. Stopa simbolizira kulturnu i povijesnu poveznicu gradova i mjesta diljem Europe čiji je zaštitnik sv. Martin, a dosad ih je postavljeno preko 200 diljem Europe (autor stope je francuski umjetnik Michel Audiard, 2003.). U Republici Hrvatskoj prva je postavljena u Dugom Selu (2007.), a u Šćitarjevu 11.11.2014.

Sveti Martin

Martin je sin rimskog tribuna rođen 316. u Sabariji (mađ. Szombathely) u Mađarskoj. Djetinjstvo je proveo s ocem u vojnom garnizonu u Paviji, a kasnije su ga protiv njegove volje unovačili u carsku gardu. Kada je završio s vojnom službom bio je zaređen za egzorcista, vratio se kući u Panoniju i uspjelo mu je vlastitu majku pridobiti za kršćanstvo. Godinama je vodio duhovnu borbu braneći vjeru u Kristovo božanstvo, a dio života proveo je u samostanu u pokrajini Galiji, u mjestu Poitiers. Izabran je za biskupa grada Toursa, a posvećen je 370. godine. Njegov život se ugasio 11.11.397. godine u Toursu.

Postao je prvi svetac koji nije bio mučenik i ima svoj liturgijski blagdan. Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, uzgajivača konja, gusaka, Švicarske papinske garde i mnogih mjesta u Europi. Ove godine obilježava se 1700-ta obljetnica njegovog rođenja.

Galerija fotografija

1 od 9