Nekoliko minulih sezona Dinamo Hidrel iz Novog Čiča se borio da ne ispadne iz 1. županijske lige istok. Zbog toga je Hidrel bilo veliko iznenađenje nakon serije pobjeda i do posljednjeg jesenjeg kola borbe za prvaka polusezone. Jedan od najzaslužniji za renesansu novočičkog nogometa je svakako trener Stiven Žitnik.

“U jesenski dio prvenstva ušli smo sa malo izmijenjenim kadrom u odnosu na proljetni dio prvenstva. Igrači Miro Milanščak i Ivica Kitanović prestali su sa aktivnim igranjem a vratar Nikola Dolački je otišao u susjedni Turopoljac. Od novih igrača pristupili su nam Marko Rus, Saša sabljak i Domagoj Gmižić. Već prve pripremne utakmice i treninzi pokazali su da imamo kvalitetu za veći iskorak u odnosu na protekle sezone kada se je momčad borila za opstanak u ligi”- kazao je uvodno Žitnik i elaborirao razloge uzleta Dinama Hidrela.

“Posložili smo neke stvari u samom radu i u pristupu igrača prema treningu i utakmicama. Isključivo se razmišljalo samo o utakmici koja dolazi, fokusiralo se na nju, dalo sve od sebe i išlo na pobjedu bez obzira s kim i gdje se igralo. Nakon prvog remija kod kuće sa Slogom redale su se pobjede jedna za drugom. Pobjednički mentalitet je bio sve izraženiji”. Serija pobjeda nije ostala bez odjeka.

“Navijači i prijatelji kluba su to prepoznali i svakom utakmicom bilo ih je sve više. Pratili su nas u sve većem broju i doma i vani da bi sve to preraslo u jednu veliku nogometnu feštu. Zaredali smo rekordnih 12 pobjeda za redom i to se u Čiču dugo ne pamti. Neki kroničari kluba tvrde da smo srušili rekord od 7 pobjeda za redom. Lijepo je bilo nastupati pred glasnim bodrenjem naših navijača (i veliki broj navijačica!), sa kojima smo poslije svake utakmice bakljadom i zajedničkom pjesmom proslavljali pobjede”-prisjeća se Stiven a posebno velikog derbija protiv Turopoljca.

“U 13. kolu na derbiju sa Turopoljcem utakmicu je gledalo preko 500 navijača jednog i drugog kluba. Dekor je bio nestvaran za amaterski nogomet. Ovakvu atmosferu poželjeli bi i mnogi klubovi u višim rangovima natjecanja. Derbi je protekao u izvrsnom nogometu i usprkos važnosti utakmice u prijateljskom ozračju. Ovog puta Turopoljac je bio sretniji i spretniji i odnio pobjedu. Na kraju osvojili smo drugo mjesto sa 40 bodova (više od 39 ukupno osvojenih u prošlom prvenstvu) sa 13 pobjeda 1 neriješenom utakmicom te samo jednim porazom! Najviše golova postigli su Novosel 22, Rus 12 i Pudić 6. Za ovakav uspjeh zaslužni su svi igrači, članovi Uprava sa legendarnim Franjom Anićem na čelu te tajnikom Krešom Đuksijem i navijači (strateg Stiven Žitnik se podrazumijeva). Također treba naglasiti da je presudnu ulogu imalo zajedništvo igrača, redovito treniranje, duga klupa i kvaliteta igrača. Fizička sprema je također bila prevaga pa smo puno utakmica dobivali u samoj završnici kada su mnoge momčadi fizički padale. Ukupno čak 8 utakmica u kojima smo imali negativan rezultat pretvarali smo u pobjede.

Najveći preokret napravili smo protiv Bana Jelačića u Banovu gdje smo do 89. minute gubili 0:1 a golovima u 89. 90+1. i 90+2. minuti pobijedili 3:1. Ovo pokazuje i karakter momčadi i igrača koji su svaku utakmicu igrali do kraja i nisu se predavali do zadnjeg sučevog znaka. Drago nam je svima u klubu da smo svojim igrama i uspjesima skrenuli pozornost na naš klub a i amaterski nogomet te vratili onu ljepotu i atmosferu koju nogomet može pružiti.

Svaka nedjelja bila je praznik nogometa a završna fešta uz tamburaše bila je nakon zadnje utakmice ove jeseni. Igrači, struka, Uprava a vjerujem i navijači jedva čekamo zimske pripreme i nastavak prvenstva ali i nastavak sjajne jeseni. Za veliki uspjeh zaslužni su: Šimić, Gligorević, Balenović, Hrgović, Sabljo, Sabljak, Pudić, Kučan, Vukadin, Đuksi, Mikulinec, Rus, Šantek, Novosel, Gmižić, Risonjić, Slivak, Dodlek, Škrtić, Hrkovac, Povoljnjak, Tokić i Nikić.