Previše mi je ovo dana bez treninga, ne mogu više mirovati. Bio sam sa zaručnicom u Ljubljani na dva dana, ali sad je stvarno dosta odmora. Evo, zato sam i dogovorio teniski meč, govorio je Lukasz Zwolinski, napadač HNK Gorice kojem su četiri slobodna dana, koliko je trener Sergej Jakirović dao igračima nakon Rudeša, očito više bila kazna nego nagrada.

Odradio je svoj jutarnji trening, tek toliko da ostane u ritmu, a onda navečer uzeo reket u ruke. S druge strane mreže bio je Kristijan Japec, član klupskog izvršnog odbora, no teško je tu reći tko je kome bio izazivač.

– Kako Japec igra tenis? Jel dobar? Je?! Pa nije valjda… – brinuo se Zwolinski u pripremi za meč kojeg je Japec po njegovu završetku prigodno nazvao “Gorica Garros”.

– Tko izgubi, ‘vuče’ teren i plaća piće. Može tako? – ponudio je Japec u uvertiri tenisko-nogometnog okršaja.

– Dogovoreno! – prihvatio je Zwolinski bačenu rukavicu.

I meč je krenuo. U prvom setu Poljak se tek snalazio na turopoljskoj ravnici prekrivenoj lešem, Japec je koristio sve šanse i odjurio do 6-2. No drugi set donio je drugu priču. Zwolinski se rastrčao za lopticom kao što braniči trče za njim, ali s kudikamo više uspjeha. Došao je do tie-breaka, ali favorizirani Japec tu je bio s(p)retniji. Završilo je 6-2, 7-6 nakon gotovo dva sata lavovske borbe.

– Bilo je to klasično ravnanje kičme – naslađivao se pobjednik Japec dok je Zwole odrađivao prvi dio svoje “kazne”. Pažljivo i pedantno vratio je teren u prvotno izdanje, čak je to činio sa smiješkom. Točnije, OVAKO nekako…

– Igrat ćemo mi opet, vratit ću ti za ovo… – “prijetio” je Zwolinski.

Da smo na Japecovom mjestu, ozbiljno bismo to shvatili, jer ovaj dečko je pokazao da zna kako se pobjeđuje…