Dva autobusa puna goričkih navijača stigla su u Koprivnicu, parkirala se ispred stadiona Slaven Belupa, ali jedva su se ljudi uspjeli smjestiti na tribinama, a nogometaši Gorice već su “položili oružje”. Sve je ovog turobnog poslijepodneva u srcu Podravina bilo gotovo za nepunih 13 minuta, domaćin je “na prepad” ulovio letargične i anemične igrače u crvenim dresovima i matirao ih u dva poteza. Već u trećoj minuti Ivan Krstanović, čovjek od dva metra, ostao je potpuno sam nakon kornera i glavom loptu poslao u mrežu, a u 13. David Puclin je poduplao vodstvo i praktički riješio stvar.

Grubo bi bilo reći da su Goričani malo “poletjeli” nakon veličanstvene pobjede u Rijeci, ali tako je to nekako izgledalo na otvaranju ove utakmice. Kao da su mislili da će lako, bez prave agresivnosti, odraditi posao na jednom ovakvom gostovanju, protiv ovako dobrog protivnika. Kronično je nedostajalo odlučnosti u duelima, točnosti i čvrstine u predaji lopte, a rezultat toga je igra u kojoj je izgledalo da Slaven Belupo lakaoćom dolazi pred gol Gorice, dok smo na prva dva, tri smislena i povezana dodavanja naših nogometaša čekali nekih dvadesetak minuta.

Nakon što je koprivnički sastav tako rano došao u toliko značajnu prednost, utakmica se promijenila, počela je drukčije izgledati, ali teško je reći da je Gorica u svemu tome izgledala bolje. Više je pokušavala napraviti nešto prema naprijed, tražila rješenja, ali sve je to uglavnom izgledalo vrlo stihijski, bezopasno… S druge strane, domaćin je čekao i dočekao još dvije, tri lijepe situacije, dok je Gorica svoju prvu pravu šansu imala tek na ulasku u završnicu poluvremena, kad je Mario Marina glavom pucao preko gola. Uz još jedan slobodan udarac Kristijana Lovrića, dosuđen u odličnoj poziciji, ali izveden prilično traljavo, to je bilo sve što su crveni mogli ponuditi u prvih 45 minuta.

Na poluvremenu su u svlačionici ostali Martin Maloča i Matija Dvorneković – a mogao je bilo tko od društva iz prvih 11 – a prve minute ovog proljeća dobili su priliku odigrati mladi Martin Šroler i rumunjsko pojačanja Ronaldo Deaconu. Značajno agresivnija i čvršća Gorica istrčala je na koprivnički travnjak u drugom poluvremenu, bitno odlučnija, no daleko od toga da je domaći golman Filipović bio na ozbiljnim iskušenjima. Svi (polu)pokušaji zapinjali su u sudaru sa zadnjom linijom Slavena i malo je toga djelovalo obećavajuće…

Predviđanja iz uvoda u nastavak, nažalost, potvrdila su se viđenim do kraja utakmice. Napadala je Gorica, branio se Slaven Belupo, ali pravu šansu naši nogometaši nisu uspjeli stvoriti. Ni jednu jedinu. Čak ni kad je, 15-ak minuta prije kraja, ušao još jedan napadač, Senegalac Cherif Ndiaye, kad su sve karte bačene na napad, ništa se po tom pitanju nije mijenjalo. Štoviše, Kristijan Kahlina u nekoliko situacija je spašavao Goricu od prave rezultatske katastrofe. Uključujući i onu najveću moguću šansu, prestrogo dosuđeni penal suca Bebeka u 85. minuti. Stipe Bačelić Grgić je pucao, ali Kahlina je opet fenomenalno reagirao.

Čak i kad je Gorica konačno uspjela zabiti, kad je duboko u sudačkoj nadoknadi Rumunj Deaconu ljevicom zatresao mrežu, sudac Bebek je iz nekog razloga, gotovo pola minute poslije, na sugestiju pomoćnika poništio gol. Kad ne ide, onda baš ne ide…

Završilo je na kraju s tih uvodnih 2-0 i, nažalost, najtočnije je reći da je Gorica još i dobro prošla. Ukupno gledajući, bila je ovo jedna od najlošijih partija Gorice ove sezone, ovaj poraz u Koprivnici može ruku po ruku s onim jesenskim, domaćim, od Lokomotive (0-3) i Istre (0-2). Prilika za popravni dolazi sljedećeg vikenda, kad u Veliku Goricu dolazi zaprešićki Inter. I pritom  je najbolja vijest da Gorica od ovoga teško može lošije…