Bilo to zbog zakona velikih brojeva – Kurilovec nije izgubio utakmicu već puna dva mjeseca, u tih posljednjih deset utakmica upisao je sedam pobjeda i tri remija – bilo zbog toga što je, gledajući na stvari kroz prizmu suđenja, ovoga puta bilo praktički nemoguće izvući nešto više, sjajan kurilovečki niz je stao. Opatija je pobijedila 3-0, no od gubitka ta tri boda puno više bole primljeni udarci.

– Uh, baš su nas istukli… – započeo je trener Kurilovca Perica Vidak analizu onoga što se događalo u Opatiji bajnoj u subotu poslijepodne.

Iako, nogometno gledano, malo je toga bilo bajno u ovih 90 minuta.

– Da se odmah razumijemo, Opatija nas je zasluženo pobijedila. Nedostajalo nam je puno važnih igrača, od Čunčića, Slunjskog, Krsnika… I Humeljak je bio ‘načet’, ušao je u drugom poluvremenu, a mi smo utakmicu počeli s devet igrača mlađih od 21 godine. I dobro smo otvorili utakmicu, igrali svoju igru, čak sam i čuo kako ljudi na tribinama govore: ‘Uh, kako klinci haklaju!’ Međutim, u tih prvih dvadeset minuta Opatija je imala dvije izvrsne šanse, od te naše dominacije moglo je komotno ispasti da gubimo 0-2, tako je to izgledalo – priča Vidak i nastavlja:

– Igrali smo mi cijelo vrijeme dobro do posljednje trećine, ali bez Humeljaka i Slunjskog teško smo stvarali šanse, sve su to više bili udarci iz daljine. Nekoliko dobrih udaraca, lijepih pokušaja, ali nismo uspjevali stvoriti ‘zicere’. Oni su, s druge strane, imali još nekoliko jako lijepih šansi.

I tu je mladi trener Kurilovca na trenutak zastao. Zato što Opatija nije zabijala iz tih šansi, nego iz penala. Neobičnih penala.

– Sudio im je dva penala, a oba su bila… Ma dobro, nebitno. Kažem, zasluženo smo izgubili i unatoč tim penalima. Puno me više naljutio kriterij kojeg je sudac imao. Igrači Opatije nekoliko su puta baš opasno startali na naše igrače, neki su startovi išli i stvarno opasno, iznad koljena… I to im se uporno toleriralo. Iskreno, bojao sam se na trenutke za svoje igrače, to baš nije bilo lijepo gledati – priča Perica, još jednom dodajući kako na pobjedu domaćina nema zamjerki.

Za sve to što su izvodili na terenu, iskusna, čvrsta i iznimno agresivna, često i gruba momčad Opatije dobila je samo četiri žuta kartona. Objektivno, mogli su ih dobiti i puno, puno više. Mogli i trebali.

– Dobro je, sve ok, idemo dalje. Posljednju utakmicu prije ove izgubili smo 2. ožujka, prije više od dva mjeseca, ali sad je to manje važno. Gledamo prema naprijed, prema onome što nas čeka. A čeka nas paklen ritam – ističe Vidak.

I doista, završnica trećeligaškog Zapada bit će baš paklena. Igrat će se dvije utakmice tjedno, pa tako sve do kraja prvenstva, koje stiže tek za četiri tjedna. Ludi raspored počeo je još prošlog utorka, kad je u Kurilovcu pao Jadran iz Poreča (3-1), nastavio se u subotu u Opatiji, a sljedeći izazov je gostovanje kod četvrtoligaša Zeline u četvrtfinalu županijskoga kupa.

– Da, u srijedu igramo protiv Zeline za polufinale, idemo im u goste, tamo je i naš Hrvoje Jančetić. Evo, baš moj suradnik Mario Škrblin i ja idemo pogledati njihovu utakmicu protiv Bistre, da vidimo kakva je to momčad… Nakon toga idemo u Špansko, na treće gostovanje zaredom, pa nam opet u srijedu, samo četiri dana poslije, dolazi Dugo Selo. Gust i naporan raspored, a problem je što nas nema puno. Slunjski u ponedjeljak opet počinje trenirati, Humeljak će biti ok, vraća se i Čunčić… Malo duže ćemo biti jedino bez Krsnika, nadam se da neće biti u novih ozljeda – zaključio je svoj nedjeljni raport Perica Vidak.

I otišao u Zelinu. Kiša je pljuštala, ali kad je nogomet život, ne smeta…