Da je mjesto radnje bilo malo luksuznije, da se takav gol dogodio u nekoj od velikih europskih liga, danima bi se vrtio po televizijskim špicama. Onome što je, primjerice, nedavno izveo Vincent Kompany, golčina za pobjedu protiv Leicestera, vrlo je slično ono što smo vidjeli u petak poslijepodne na našem Gradskom stadionu. Musa Muhammed, desni bek Gorice s oznakom “Made in Nigeria”, u 83. minuti susreta s Istrom nije zabio gol. Zabio je baš Golčinu! I, da stvar bude još bolja, bio mu je to prvi gol u seniorskoj karijeri!

– Je, to je točan podatak, stvarno nikad prije nisam zabio. Sad jesam i to, mogu reći, prilično fantastičan gol – sa širokim osmijehom govorio je 23-godišnji Musa nakon prospavane noći.

Na rekuperacijski trening došao je u zanimljivoj odjevnoj kombinaciji, u dresu Golden State Warriorsa preko kojega je došla neobično šarena jaknica, ali bio je to valjda i odraz raspoloženja. Nakon pobjede sve nekako izgleda ljepše, zato je i inače simpatični Nigerijac bio posebno dobro raspoložen. Zbog pobjede i, naravno, zbog gola za pamćenje, jednog od najljepših u ovoj sezoni HNL-a.

– Čim sam došao kući, išao sam pogledati snimku gola. Osjećaj je stvarno čudesan, a pogotovo kad se tako nešto dogodi u utakmici u kojoj momčad uzme sva tri boda. Čim sam vidio da lopta ide prema meni, odlučio sam da ću pucati, da nema druge. Lijepo sam je primio, bio u dobroj poziciji, i baš sam imao osjećaj da bi mogla ući. Opalio sam je i presretan sam što je završila u mreži. I da, gađao sam ‘u 90’, baš jesam. Čim sam je primio, znao sam da ide u rašlje – sa smiješkom i dalje priča Musa.

Bio mu je ovo 23. nastup u dresu Gorice, upisao je dvije asistencije, a golovi se od njega ni ne očekuju. Kao što se nisu očekivali ni u mladoj reprezentaciji Nigerije, s kojom je osvojio olimpijsko zlato, ni u njegovom matičnom Heartu, ni u turskom Bašaksehiru, ni u sarajevskom Željezničaru, ni u bugarskom Lokomotivu iz Plovdiva… Valjda su ga zato oduševljeni igrači gledali gotovo u šoku.

– Činjenica je da je moj opis posla pomagati napadačima da zabijaju spektakularne golove, ali kad se ukaže ovakva šansa, naravno da ću pokušati. Vidio sam i ja da su suigrači bili iznenađeni, a ni ja nisam baš znao kako proslaviti gol, ha, ha, ha… Ipak mi je ovo prvi gol, moram to tek naučiti – nastavlja u istom stilu Nigerijac.

Kristijan Lovrić u čudu je gledao Musu nakon što je Nigerijac zabio čudesan gol s više od 25 metara… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Posljednjih nekoliko utakmica proveo je na klupi za rezerve, Gigi Mchedlishvili imao je prednost na desnom boku, a svoju šansu Musa je dočekao već na poluvremenu ogleda s Istrom. Znao je trener Jakirović što mu Musa može donijeti, iako gol sigurno nije očekivao…

– Nemam problema s tim što ponekad ostanem na klupi. Tu sam za momčad, želim pomoći kako najbolje mogu. Ako je to jedna, dvije, deset, 20 ili 30 minuta, nema problema. Moj duh je borben i samo me to vodi. Borim se na svakom treningu, na svakoj utakmici, i samo to mi je važno, da dam sve od sebe. Takav pristup imala je i cijela naša momčad protiv Istre. Nakon prvog poluvremena bili smo u minusu, ali nismo se predavali, vratili smo se moćno, sa stilom. I na kraju pobijedili, što je u ovoj utakmici bilo izuzetno bitno – kaže Musa.

A bitno je, naravno, zato što borba za Europu ulazi u završnu fazu. Ostala su još tri kola i jedno pitanje koje se nameće: Može li Gorica uspjeti?!

– Može! Uvjeren sam da ćemo uspjeti. Važno je samo vjerovati do kraja, vjerovati u sebe i u konačan uspjeh. Idemo korak po korak cijele sezone, uvijek gledamo samo prema prvoj sljedećoj utakmici. Tako i sad razmišljamo samo o Dinamu, onda ćemo još i Osijeku, pa o Lokomotivi. Ajmo se prvo boriti s Dinamom!

U srijedu od 18 sati Gorica će i četvrti put ove sezone igrati protiv prvaka države. U tri dosadašnja susreta primila je tri gola i – tri puta izgubila. Svaki put 1-0, svaki put zamalo…

– Ma da, svaki put smo im blizu, ali svaki put nam i to nešto malo nedostaje. I zato se ovaj put moramo boriti još više! Siguran sam da će, bude li tako, doći i nagrada – kaže Musa.

S druge strane bit će i sunarodnjak, prijatelj. Iyayi Atiemwen u prvom se sudaru s Goricom kao igrač Dinama nije najbolje proveo. Ozljedio se, pauzirao nakon toga 20-ak dana, a nastradao je u duelu upravo s Musom.

– Naravno da nije bilo namjere, naravno da on ni ne misli da je bilo namjere… Takve stvari se događaju na terenu, ali jasno da mi je žao što je tako ispalo. Nadam se da će ovaj put igrati, pa ćemo vidjeti. Ostali smo u kontaktu i nakon što je otišao, čujemo se, održavamo naše prijateljstvo. Sretan je i zadovoljan u Dinamu, drago mi je zbog njega – ističe igrač koji bi lako mogao ići na Belog, jer i trener Jakir, pola u šali a pola u zbilji, kaže da se “Beli boji Muse”…

Musa je prije Gorice igrao u rodnoj Nigeriji, Turskoj, BiH i Bugarskoj… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

A Musa, ako se njega pita, uživa. Mladić iz nigerijskoga grada Kano fino se udomaćio u srcu Turopolja.

– Grad je jako miran, ugodan za život, a ljudi su vrlo ljubazni i susretljivi. Ovo je odlična sredina za mene, stvarno mogu reći da sam sretan. Stvarno ‘cool’ mjesto za život, mislim da mogu reći da je Velika Gorica postala moj dom – sa zadovoljstvom govori Musa, koji se brzo naviknuo i na hrvatsku hranu.

– O da, hrana je odlična, i to mi jako odgovara. Jedem najčešće u Kaktusu i Modeni – reklamirao je svoja omiljena mjesta Nigerijac i zapravo otvorio posebnu temu.

Naime, ovih dana Musa baš i ne jede. Barem ne onako kao inače. U tijeku je Ramazan, sveti mjesec za muslimane, pa tako i za našeg Musu. I za Farouka Miyu, i za Cherifa Ndiayea… I zato se nekako nametnulo još jedno pitanje: koliko bi snažno ona lopta za gol išla da nije gladovao cijeli dan?

– Moguće da bi išla još brže, tko zna, ha, ha… – kazao je Musa pa pojasnio:

– To je dio moje vjere i nemam problema izdržati tih mjesec dana. Nije lako, ali kad se nečemu posvetiš, kad odlučiš da to želiš, nije problem. Ništa ne jedemo od 3 ujutro do 20 sati, a kad jedemo, možemo jesti što god želimo. Tjestenine, kruh, meso, riba… Jedem puno. I pijem puno čaja. Ne smeta mi takav režim za treniranje, a vidjeli ste da mi ne smeta ni za utakmice – nasmijao se još jednom Musa pa otišao na zasluženi odmor.