Na prvom treningu, na početku priprema za novu sezonu, na goričkom stadionu pojavilo se sedam igrača. Trojica Osječana, igrača Grafičara, kući su otišli vrlo brzo. Kamerunski napadač otišao je u Finsku. Maks Slunjski vratio se u Kurilovec, u koji će se vrlo vjerojatno vratiti i Juraj Spudić. A sedmi… E, on je ostao. I potpisao ugovor. Njegovo ime je Hrvoje Babec, dolazi iz Virovitice, a za 12 dana navršit će 20 godina.

– Imam dobre informacije o njemu, želio sam vidjeti koliko je to dobro, može li nam pomoći. Mlad je igrač, razvojan, vjerujem da može… – govorio je trener Sergej Jakirović nakon prvih nekoliko dana treninga.

I njemu, ali i svima oko kluba, vrlo brzo je postalo jasno da je ovdje riječ o igraču koji posjeduje kvalitetu, čiju igru krasi mirnoća netipična za klinca od 19 godina, pa kad se tome doda da može igrati i zadnjeg veznog, i stopera, i prednjeg veznog… Sve u svemu, prilično je logično da mu je ponuđen ugovor do ljeta 2022. godine.

– Za mene je ovo predivan osjećaj, mislim da je ovo veliki korak naprijed u mojoj karijeri. Nadam se da ću opravdati trenerovo povjerenje i očekivanja, da ću se nametnuti kroz treninge i svoj rad. Na meni je sad da se pokazujem, da treniram i više nego dosad i nadam se da ćemo svi biti sretni, da će zadovoljstvo biti obostrano – rekao je Hrvoje nakon što je stavio autogram na ugovor.

Gotovo mjesec dana se pokušavao nametnuti, dokazati da pripada u ovu momčad, a na kraju je i uspio. U čemu je sigurno pomoglo i okruženje, prijateljsko, obiteljsko…

– Suigrači su me jako lijepo prihvatili, od prvog dana sam sa svima u jako dobrim odnosima. Stariji dečki su uvijek tu da pomognu nama mlađima, ovdje nema nikakvih nesuglasica, ni najmanjih, a nadam se da će tako i ostati – kazao je Babec.

Za mjesto u momčadi borit će se s “iskusnjarama” poput Suka, Marine, Maloče, Maslowskog… U prvom redu je defenzivni vezni, ali nije problem, kaže, ni prilagoditi se potrebama momčadi.

– Moja prirodna pozicija je zadnji vezni, ali po potrebi mogu igrati i kao prednji vezni. To se pokazalo dobrim u utakmici protiv Tuzla Cityja, zabio sam i gol s te pozicije… Ma igrat ću što god treba! Imam veliku želju da se pokažem u najboljem mogućem svjetlu – ambiciozan je Babec.

Ambiciozan i sretan, jer potpis ugovora s Goricom za njega znači ulazak u mirnu luku. Što je velika stvar za ovog mladog igrača, budući da se njegova dosadašnja karijera najbolje može opisati kao nemirno more. Ili, još bolje, kao nogometni ringišpil.

– Prve nogometne korake napravio sam u NK Virovitici, gdje sam ostao do desete godine. Nakon toga zapazili su me skauti NK Osijeka, otišao sam tamo i preselio se s obitelji. Nakon godinu i pol otišao sam u Akademiju Krpan i Babić, gdje me dočekao rad s vrhunskim trenerima, od kojih sam puno naučio – krenuo je Babec prepričavati svoj nogometni put, koji ga je već u tinejdžerskim godinama odveo u inozemstvo.

– Postao sam najbolji igrač amaterskog prvenstva Hrvatske, a to mi je otvorilo put u reprezentaciju, ali i inozemstvo. Otišao sam u belgijskog drugoligaša Seraing, gdje sam proveo pola godine trenirajući sa prvom ekipom. Međutim, imao sam problem s dozvolom Fife, budući da nisam bio punoljetan, pa se nisam dugo zadržao u Belgiji. Kao mlad igrač nisam htio gubiti vrijeme samo trenirajući. Nakon odigrane prijateljske utakmice protiv tadašnjeg francuskog prvoligaša Metza, njihovi ljudi stupili su u kontakt samnom. Pozvali su me u njihov kamp, gdje sam trenirao par puta i zadovoljio, a zatim i potpisao ugovor na dvije godine.

Nažalost po njega, u klubu u kojem su stasali velikani poput Francka Riberyja, Roberta Piresa, Emmanuela Adebayora, Miralema Pjanića i ostalih nije sve išlo po planu.

– Nije to sve tako bajno kao što mnogi misle. Početak je bio jako težak, nisam baš na to navikao… Francuzi su jako profesionalni, nema kod njih nikakvih emocija, tako da sam kući išao samo za Božić i Novu Godinu. Sve ostale dane provodio sam trenirajući i do tri puta dnevno, više od ostalih, puno sam se žrtvovao, a kao nagradu dobio sam kapetansku traku, što se ranije nikad nije dogodilo nekom strancu. Odigrao sam i nekoliko prijateljskih utakmica za prvu momčad, odradio s njima i nekoliko treninga…

Međutim, ta je priča imala rok trajanja…

– Nakon dvije godine klub mi je ponudio još jednu godinu ugovora. Stupio sam u kontakt s jednom njemačkom agencijom, koja je puno obećavala, a malo radila. Manjak iskustva u tim trenucima me koštao. Nisam imao nekoga da me savjetuje, povjerovao sam krivim ljudima i na kraju otišao iz Francuske.

Otišao je nakon toga u Tursku, odraditi probu u Göztepe, ozbiljan klub, no opet su se upleli menadžeri.

– U Turskoj sam imao ugovor na stolu,samo se čekao moj potpis, no ta agencija mi je na kraju predložila nešto drugo.

Konkretno, predložili su mu da ode u zagrebački Dinamo.

– Da, tako je išla priča, no ispostavilo se da je to bio samo njihov interes. I na kraju se nismo dogovorili s Dinamom. Nakon svih tih peripetija odlučio sam napustiti tu agenciju – zatvorio je krug Hrvoje.

Nakon svega, s 19 godina se odlučio vratiti kući i zaigrati za trećeligaša Vihor iz Jelisavca, mjestašca blizu Našica. Jedina želja je bila igrati, skupljati minute i pripremiti se za nešto veće, bolje, važnije… Za Goricu. Do jučer je na TV-u gledao tog novog prvoligaša, hit HNL-a, a danas je ovdje, u svlačionici Gorice, u dresu s brojem 20, kojeg je do zime nosio Iyayi Belive Atiemwen.

– Jesam, pratio sam Goricu i prošle sezone. Sve to mi je na televiziji, iskreno, izgledalo malo nestvarno, to da ću danas biti ovdje, dio te momčadi… Moji snovi su bili igrati u 1. HNL, a sad sam došao u jako dobar, kvalitetno organiziran klub. I mislim da je ovo samo početak lijepih stvari koje će nam se zajedno događati – zaključio je Hrvoje Babec, nova mlada snaga Gorice.