Nitko se više u Buševcu, mjestu u kojem se svako malo događa nešto kulturno, ne čudi kad vidi kako netko ulicom hoda s ogromnim alpskim rogom u rukama. Ili kad začuje zvuk afričkog bubnja pomiješan s turskim ili belgijskim tradicionalnim zvukovima. Pogotovo to nije čudno u ovo doba godine, krajem rujna, kad skupa s prvim jesenskim bojama u Buševec dođu i gosti iz cijele Europe. I tako, evo, već punih 17 godina, iz jeseni u jesen.

– Ovo je 17. Međunarodni festival tradicijskih glazbala, koji je, prema mome sudu, najbogatiji do sad, budući da imamo predstavnike osam zemalja ovdje u Buševcu. Malo smo ove godine proširili cijelu tu priču, pa smo tako pripremili izložbu tradicijskih glazbala, koju smo, nažalost, zbog vremenskih uvjeta morali preseliti na zatvoreno. Riječ je o multimedijalnoj izložbi, gdje se instrumenti mogu pogledati, ali i poslušati. Imali smo i tradicijska jela Švicarske, Rumunjske i Hrvatske. Naši su predstavnici bili čobanac i štrukli, Rumunji su pripremili svoje sarme i tradicionalne kolače, a Švicarci svoj raclette, sir i krumpir. Tko nije probao, neka mu bude žao… – sa smiješkom kaže Nenad Rožić, glavni i odgovorni kad je riječ o ovom festivalu.

Koji je, realno, već uhodana priča, jedna od prepoznatljivosti mjesta udaljenog deset kilometara i parsto metara od Velike Gorice. Zaživjelo je to odavno, svake godine samo raste, pa se ovdje zapravo priča o tradiciji koja će živjeti još dugo, dugo… I imati svoju publiku, kao i svoju svrhu.

– Pokušavamo ovom manifestacijom motivirati mlade ljude da se bave sviranjem tradicijskih glazbala, a vjerujem da smo u tome barem malo i uspjeli u ovih 17 godina, da smo barem nekoga zainteresirali. Uostalom, mladih je sve više u svemu tome, pa valjda jesmo – nada se Neno Rožić.

Program je bio višesatan, na pozornici su se izmjenjivali najčudnovatiji instrumenti, do ušiju su dopirali zvukovi kakve čovjek ne čuje često, a sve skupa je dosta zabavno. Doznaš ponešto o instrumentu, o gostu, poslušaš kako to što svira zvuči i izgleda…

– Gledatelji su mogli vidjeti grupe iz Belgije, Švicarske, Španjolske, Njemačke, Mađarske, Poljske, Turske i Hrvatske. Europa u malome našla se u Buševcu. Predstavljeni su razni instrumenti, nekoliko vrsta gajdi, ali i alpski rogovi, njihova zvona, kao i brojni drugi instrumenti, prilično neobični za naš prostor – govori Nenad Rožić, uz dodatak:

– Na taj način odgajamo djecu, trudimo se da dovedemo Europu u Buševec, ali i da svoju tradiciju predstavimo Europi.

Kad je sve skupa bilo gotovo, već se opasno bližila ponoć, u Društvenom domu u Buševcu prava stvar je tek počinjala. Nitko nije bio umoran, a instrumenti su se tek zagrijali.

– Nakon službenog dijela programa, imamo i onaj neslužbeni dio, koji često bude još zanimljiviji. Pripremimo večeru, pa u svemu tome svatko počne svirati svoj instrument, a kad se svi ti neobični instrumenti spoje, bude jako, jako zanimljivo i zabavno. Glazba spaja ljude, to je činjenica, i teško je to opisati riječima. Treba doživjeti taj spoj, recimo, afričkih bubnjeva i naših gajdi… – zaključio je ovu našu priču Neno Rožić.