Priča koja se zove “Dani europske baštine” započela je u Velikoj Gorici još prošlog utorka, predavanjem o zidnom slikarstvu, nastavljena je u četvrtak radionicom “Tehnike zidnog slikarstva”, pa onda u nedjelju, kad je domaćin bio Lukavec. Točnije, dvorac u Lukavcu, u kojem je pripremljen sve popularniji “Escape room”.

Riječ je, za one koji možda ne znaju o društvenoj igri u kojoj su igrači glavni junaci radnje. U zadanom vremenom roku ekipa sastavljena od dva do pet igrača u jednoj sobi mora otkriti i otključati skrivene predmete i tragove, dešifrirati kodove i šifre, riješiti zagonetke i petlje, logično razmišljati i surađivati kako bi na kraju izašli iz sobe. U trenutku kad je naša ekipa došla u lukavečki dvorac, u sobi je bila peteročlana ekipa, tri djevojke i dva mladića.

– Skroz je fora. Malo je zbunjujuće, otprilike skužiš što treba, ali ne znaš gdje, što, zašto… Ali to je i poanta – rekla nam je Josipa, pa objasnila što je cilj ovoga puta, budući da “escape room” uvijek ima i svoju temu.

– Tražimo freske i zidne slike. Bilo kakve, od grafita, do freski u crkvama, od prastarih pa sve do modernih. Koliko sam skužila, moramo pronaći gdje se nalaze… Mora se složiti slika, na poleđini će pisati gdje se što nalazi pa ćemo vidjeti dalje – govorila je Josipa, dok je prijateljica Lucija zadubljeno gledala u komadiće puzzli.

– Ovo mi je drugi put da sam u ‘escape roomu’, bila sam samo u Goričkom klubu mladih, na onom prošlom, kojem su tema bile coprnice. I oba puta je bilo jako zanimljivo… Ima druženja, ima mozganja, ako uspijemo još i izaći, tim bolje – kazala je Lucija.

Muški dvojac hodao je po prostoriji s upitnicima oko glave, a tako su nekako izgledale i djevojke, okupljene oko stola. I sve skupa djeluje kao zaista zabavan timski rad.

– Zapravo se sve svodi na to da idemo okolo, sve pretumbavamo… Našli smo neke kombinacije, redne brojeve, pa tu kombinaciju tražili na ključu, a sad se cure bave puzzlama – objasnio je ukratko Ivan, koji je diplomatski odbio odgovoriti na pitanje jesu li u svemu tome bolje cure ili dečki.

– Imamo raspodjelu znanja i resursa, tako da ide sve to nekako – nasmijao se Ivan.

I kad smo zalupili vrata za sobom, činilo se kao da nitko ne trza, koncentracija je bila velika, jer izazovan je zadatak bio pred njima. Prve tri grupe toga dana, kako su nam rekle “dežurne” djevojke iz Goričkoga kluba mladih, organizatora svega ovoga, nisu uspjele izaći iz sobe u zadanom roku. I ova, četvrta, navodno je od početka krenula u krivom smjeru, ali tako to ide s ovom sve rasprostranjenijom igrom. Koja se, eto, raširila sve do lukavečkog dvorca.

Otvorio je tako i Gorički klub mladih sezonu svojih aktivnosti, a planovi za sljedeće mjesece su, kažu, veliki i brojni…