Malo je bilo posebno sretnih i zadovoljnih nakon domaćeg remija s Bjelovarom u prošlom kolu, nakon pobjede, poraza i remija u prva tri kola, ali rukometaši Gorice sve su eventualne rane zaliječili ovog vikenda. Četvrta prvenstvena runda donijela je gostovanje kod Spačve u Vinkovcima, sudar s uvijek iznimno teškim i zahtjevnim protivnikom, ali i priliku da se od svega toga napravi jedna posebna priča.

Subotnje prijepodne tako su rukometaši, članovi stožera i vodstvo kluba iskoristili da obiđu Vukovar, posjete Ovčaru, Vukovarsko groblje i Memorijalni centar, zapale svijeće i polože vijence u čast svih onih koji su pali u obrani domovine u Gradu heroju. Imali su Goričani i jako dobrog vodiča, jer dio ekspedicije bio je i sportski direktor Drago Kovačević, Vukovarac i vukovarski branitelj, čovjek koji je prošao najgore bitke za spas grada, ali i logoraš koji se iz svega toga u godinama koje su slijedile izvukao započevši novi život u Velikoj Gorici. I u goričkom rukometu, jer riječ je o jednom od najvrijednijih sportski djelatnika koje ovaj grad ima.

“Uoči utakmice obišli smo Memorijalno groblje u Vukovaru i Spomen obilježje Ovčaru, što je već tradicija našeg kluba, koji osim sportskih rezultata vodi brigu i o drugim vrijednostima”, javio se iz Vukovara i predsjednik Gorice Neven Karas.

A kad je taj dio vikend programa završio, valjalo se okrenuti onome zbog čega su naši rukometaši i krenuli na ovaj put. Utakmici protiv Spačve. Nešto bolje u susret su krenuli Vinkovčani, stalno su bili u prednosti od jednog ili dva gola, a tako je i ostalo prvih 26 minuta. U završnici poluvremena Goričani su uspjeli poravnati, a zatim i povesti 15-14, rezultatom s kojim se otišlo na predah. Bilo je to 30 minuta u kojima je trener Andrija Nikolić dobio solidan učinak nekolicine igrača, ali i najavu da će ovo biti dan Rudolfa Zvonimira Šafranka.

Na krilima raspoloženog 19-godišnjeg šutera Gorica je krenula u nastavak, u kojem je voda išla samo na jedan mlin. Samo na gorički. Već nakon pet minuta nastavka Gorica je imala pet golova viška, a do kraja je tu prednost trebalo “samo” sačuvati. Bilo je pritom nekih poteškoća, dolazila je Spačva i na samo gol zaostatka, ali Šafranko i društvo nisu dopustili ništa više od toga. Završilo je 32-28, Gorica je upisala drugu pobjedu u sezoni, prvu gostujući, zaokruživši tako jedan prekrasan izlet na krajnji istok zemlje.

Rudolf Zvonimir Šafranko završio je utakmicu s devet golova, i to – bez promašaja! Devet udaraca, devet golova, što je i na puno nižim razinama sjajno dostignuće. Šest golova dodao je Davor Ćavar, pet ih je zabio Ivan Laljek (također bez promašaja!), četiri Antonio Ljudić (ni on nije promašio ove večeri!!), tri Josip Ereš (pogađate, i on bez promašaja!!!)… Golmani Tomislav Sladoljev i Stipe Purić zajedničkim snagama su skupili osam obrana, što je bilo sasvim dovoljno za veliku i važnu pobjedu.

A nakon svega, niste valjda sumnjali, znali su Goričani i proslaviti pobjedu. Prijateljski raspoloženi domaćini nisu očajavali nakon poraza, umjesto toga su gostima iz Velike Gorice priredili druženje uz tamburaše, koji su fantastično “sjeli” nakon svega što je VG-ekspedicija prošla u subotu. U autobusu koji je vozio prema kući trener Nikolić već se okrenuo prema sljedećem izazovu, domaćem ogledu s Varaždinom u idućem kolu, jer lov na velike stvari tek je počeo.