O njemu se pričalo kao o “novom Marku Pjaci”, novoj velikoj Dinamovoj nadi. Prošao je cijelu omladinsku školu u Maksimiru, čekao šansu u prvoj momčadi, ali Dario Špikić (20) takvo nešto nikad nije i dočekao. Pa je, zajedno s Juricom Prširom, odlučio otići potražiti svoju sreću u redovima najvećeg rivala Hajduka. Od lipnja 2018. nosio je bijeli dres, gotovo isključivo kao dio B momčadi, usput se borio i s jednom teškom ozljedom, da bi u prvim danima 2020. stavio svoj potpis na ugovor s HNK Goricom. Čime se, zapravo, vratio kući.

Dario Špikić, naime, dečko je iz Kurilovca. Klinac koji je prve nogometne korake napravio u Udarniku, kratko bio i u Radniku, da bi već sa osam godina dospio od Dinama. Punih 12 godina poslije vraća se na Gradski stadion, ovaj put nosit će dres prvoligaša iz svoga grada.

– Presretan sam što sam se vratio kući. Kao dijete sam počeo na ovom stadionu, no već nakon nekoliko mjeseci otišao sam dalje. Sad se ukazala prilika da se vratim i hvala Bogu da se sve uspješno dogovorilo. Evo, opet sam doma, sad je na meni da se dokažem i pokažem – kazao je Dario.

Nije čovjek od velikih riječi, priznat će to i sam, puno mu je draže izražavati se na terenu, s loptom. Sve detalje u pregovorima prepustio je svojim zastupnicima, fokusiran je samo i jedino na nogomet. Prošao je dva najveća hrvatska kluba, Dinamo i Hajduk, cijelu dosadašnju karijeru proveo je na najvišoj razini domaćeg nogometa, ali kad se ukazala opcija s Goricom, nije previše dvojio.

– Ne, stvarno nisam, jer ipak je bilo puno lakše zato što je ipak ovo moj grad, sredina u kojoj sam odrastao – kaže Dario, opet kratko i sažeto, da bi zatim još kraće odgovorio na molbu da opiše sebe kao igrača.

– Ja sam krilni napadač… I ne volim puno govoriti o sebi, da ne ispadne da se hvalim. Više volim da drugi o tome govore – kazao je sramežljivo simpatični 20-godišnjak.

A kad je već tako, pokušat ćemo ga opisati mi… Špikić je prodorno krilo, s brzinom kao najvećom kvalitetom, ali igrač je to koji zna igrati, koji je tehnički potkovan, koji ima i završnicu. Ima, naravno, i svoje mane, no dojam je da će se igrač njegovih karakteristika jako dobro uklopiti u Jakirovićev sustav. Dolazi kao igrač s velikim potencijalom, jer i dalje je mlad i razvojan igrač, ali svi u klubu vjeruju da može puno toga donijeti i odmah.

Omiljena pozicija mu je ona na lijevom krilu, ali može i na desno, za koje direktor Niko i trener Jakir već neko vrijeme traže pravo rješenje. Tu su poziciju dosad pokrivali i Dvorneković, i Hamad, i Mathieu, ponekad je tu završavao i Čanađija, ali Špikić će priliku sigurno dobiti, za njega bi prostora moralo biti.

– Moji ciljevi u Gorici? Isti kao i klupski, izboriti Europu – kaže najnovije pojačanje, koje ovaj zimski prijelazni rok čini vrlo, vrlo zanimljivim iz goričke perspektive.

Stigao je 20-godišnji litavski reprezentativac Paulius Golubickas, kroz probno razdoblje nametnuo se 19-godišnji Gojko Gadže, a sad je stigao i 20-godišnjak s iskustvom iz Dinama i Hajduka, reprezentativac u svim mlađim uzrastima, a istovremeno i domaći dečko… Otišao je Špičić, došao Špikić.

– Ma razlika je samo u jednom slovu, to ti je palatalizacija na gorički način – našalio se član izvršnog odbora Kristijan Japec, jak na hrvatskom jeziku.

Čim su riješene sve formalnosti, Špikić se priključio suigračima na pripremama u Medulinu. Prvi put će u goričkom dresu s brojem 17 zaigrati u nekoj od utakmica Arena Cupa.

– Trenirao sam cijelo ovo vrijeme, ali u ovom trenutku nisam 100 posto spreman. Bit ću za deset dana, na vrijeme za sve što nas čeka – završio je Špikić.

Ugovor kaže da će igrač Gorice biti do ljeta 2024. godine. Pregovori oko njegova dolaska bili su dugi i iscrpljujući, puno se toga moralo poklopiti i dogovoriti, ali na kraju je sve završilo happy endom. Goričanin u Gorici… E, to se zove transfer!