Mjesec i pol dana prisilne stanke je iza nas, četiri tjedna pojedinačnih treninga, tri tjedna zajedničkog rada cijele momčadi, jedna trening i tri prijateljske utakmice su iza nogometaša Gorice. A ispred njih je ono što se broji – nastavak prvenstva. Konačno. I ako je suditi po svemu viđenom dosad, u prvom redu po prikazanom u posljednje dvije pripremne utakmice, Goričani su itekako spremni za sve što ih čeka…

– Bilo je dobrih stvari, bilo je i elemenata igre u kojima postoji još puno prostora za napredak, ali najvažnije je da nastavimo i dalje raditi, jer važno je jedino kakvi ćemo biti kad prvenstvo krene – kratko je, onako na prvu, analizirao trener Valdas Dambrauskas nakon pobjede 5-1 protiv Varaždina u “generalnoj probi”.

Oprezan je Litavac, veliki protivnik svakog oblika euforije, perfekcionist koji uvijek traži više i želi bolje, no teško je i Valdas ovoga puta mogao sakriti da je zadovoljan onim što je vidio u tri “poluvremena” protiv Varaždinaca. Igralo se tri puta po 45 minuta, jedna i pol utakmica, a Gorica je utrpala pet komada, složila još nekoliko jako lijepih akcija i kombinacija, držala utakmicu pod kontrolom svih 135 minuta i pokazala da je ipak na višoj razini od trenutačno desete momčadi u poretku HNL-a.

– Dobri smo, uspjeli smo se posložiti u ovoj pauzi, baš mi se sviđa kako izgledamo – govorio je trener Varaždina uoči utakmice, očito ohrabren i pobjedom protiv Lokomotive u prethodnoj pripremnoj utakmici, no nakon što je sve bilo gotovo, nakon ovih 3×45 minuta, više nije bio tako dobre volje.

Ponudit će to zaključak kako se ovdje definitivno nije radilo o slabom Varaždinu, nego o jako dobroj Gorici, koja je i u ovom susretu nastavila raditi ono što je radila protiv Dinama u maksimirskoj pobjedi (3-2) tjedan dana ranije. Strpljivo građenje igre od golmana i zadnje linije, izlasci kroz velik broj brzih i preciznih dodavanja, jasan plan kako igrati i prema naprijed i prema natrag, stvaranje šansi i impresivna realizacija… U kratkim crtama tako je najlakše opisati dojam koji je ostao.

Ne mora značiti da će to biti i 11 igrača koji će istrčati sljedeće subote u Koprivnici, ali znakovito je bilo vidjeti za koju se startnu postavu odlučio trener Dambrauskas: Kahlina na golu, Steenvoorden i Jovičić kao stoperi, Musa i Čabraja na bokovima, Babec u ulozi korektora veznog reda, u kojem su još i Kalik te Suk, a naprijed trojac Hamad desno, Golubickas lijevo i Cherif u samom vrhu napada.

Prvi gol pao je već nakon desetak minuta, kad je Ndiaye sjajno reagirao na idealnu loptu Litavca Golubickasa, a i nakon vodstva Gorica je nastavila biti opasna, graditi igru i stvarati (polu)prilike. Golova do kraja prve trećine više nije bilo, ali zato je do povećanja prednosti došlo već početkom druge. U 48. minuti, nakon kornera, loptu je u vlastitu mrežu pospremio stoper Varaždina Matej Rodin. Vratili su se Varaždinci u utakmicu nakon sat vremena igre, kad je Neven Đurasek efektno završio lijep dupli pad s Kolumbijcem Oberonom, no to je bilo i otprilike sve od gostiju ovog subotnjeg poslijepodneva.

Krenule su ubrzo nakon toga i izmjene, priliku je do kraja dobilo svih 25 igrača s Valdasova popisa, no to nije spriječilo Goričane da zabiju još triput. Nakon 70-ak minuta ušli su po prvi put u ovim pripremama Dario Čanađija i Kristijan Lović, a ovaj potonji odmah je pokazao da i nije neki problem uloviti formu… Lovrić je prvo u 77. minuti asistirao odličnom Golubickasu za 3-1, a onda u 90. minuti sam zabio i za 4-1. I tu bi, da se utakmica odigrana po “regularnim” pravilima, sve bilo gotovo…

Međutim, ostalo je još 45 minuta, u kojima je Gorica zaigrala u ovakvoj postavi: Išek – Spudić, Moro, Krizmanić, Kovačić – Gadže, Maslowski – Dvorneković, Čanađija, Lovrić – Mudrinski. Stopostotna razlika u odnosu na početnih 11 nije donijela i toliko značajnu promjenu, budući da je već nakon pet minuta treće dionice pao i peti gol. Ognjen Mudrinski lijepo je odigrao u prostor za Matiju Dvornekovića, koji je zaobišao golmana i mirno loptu poslao u mrežu za konačnih 5-1.

Do kraja se utakmica ipak malo smirila, koliko god su je Varaždinci pokušali začiniti nekim novim golom, učiniti je rezultatski zanimljivijom. Gorica je imala još neke solidne situacije, no nakon lakše ozljede Dvornekovića do kraja je zapravo bilo važno samo – preživjeti. Točnije, izbjeći bilo kakve dodatne zdravstvene probleme, koje je utakmica ovakvog intenziteta, vrlo ozbiljna i energična, mogla donijeti. Sve je to, u izravnom prijenosu na klupskoj Facebook stranici, mogao vidjeti cijeli svijet, a brojčani podaci kažu da je utakmicu pratilo gotovo 60.000 gledatelja…

U nedjelju ujutro Goričani su već odradili regeneracijski trening, zbrajale su se i eventualne posljedice zahtjevne “generalne probe”, a u ponedjeljak će slijediti zasluženi dan odmora. Nakon kojega, već od utorka ujutro, kreće i posljednja faza priprema za nastavak prvenstva. Oni s lakšim ozljedama će biti još spremniji, svi zajedno potpuno fokusiraniji, a treneru Dambrauskasu sigurno je dobro došlo i pogledati Slaven Belupo, prvog sljedećeg protivnika, u polufinalnoj utakmici Kupa protiv Lokomotive.

Kako sad stvari stoje, Gorica je dobra. Jako dobra, zapravo…