Prošlo je gotovo šest mjeseci otkad su učenici viših razreda sjedili zajedno u istoj učionici. Dug je to period nakon kojeg su se danas ponovno našli na jednom mjestu. I rekli bismo, sve je isto, ali ništa isto nije. Ulaz kod dvorane, a ne onaj glavni dočekao je 6.c Osnovne škole Eugena Kumičića. Nema grljenja, iako bi si najradije u zagrljaj svi poletjeli, a pogotovo razrednici koja ih je dočekala. Bez maske nema u školu, od sutra svi trebaju mjeriti tjelesnu temperaturu, nema nepotrebnog kretanja po prostorima škole, neko novo normalno, ali sve je bolje od nastave na daljinu.

„Bilo mi je neobično vidjeti kako se djeca po školi kreću u kolonama do svojih razreda. Lijepo je ponovno biti u razredu, vidjeti sve prijatelje uživo, normalno razgovarati, iako bi bilo ljepše da ne moramo nositi maske. Svi smo bili ljubomorni na dečka iz razreda koji je donio liječničku potvrdu da ne mora nositi masku u školi iz zdravstvenih razloga.
Razrednica nam je objasnila kako će izgledati nova školska godina i nova pravila ponašanja u školi za vrijeme korone. Očekujem teže gradivo u šestom razredu, ali veselim se tome! Volim izazove i nadam se da ćemo ovu godinu provesti u školskim klupama, a ne kod kuće pred računalom i tabletom.“ – rekla je jedna od učenica ovog razreda.

Roditelji su, što je potpuno normalno, zabrinuti, ali zajedno s djecom, nadaju se najboljem.

„Kao roditelj učenice šestog razreda i jednog prvašića, bojim se kako će izgledati školska godina pred nama. Iako su organizirali u školi tzv. “balončiće”, kako se djeca ne bi miješala, ta ista djeca dane provode s braćom i sestrama iz drugih razreda, a u popodnevnim satima se druže na treninzima nogometa, plivanja, satovima plesa…pa mi se čini nemoguće osigurati nemiješanje djece.
Brinem se i kako će izgledati školski dan jednog prvašića u razredu sa 28 djece, koji će cijeli dan provesti u razredu bez izlazaka osim na toalet…Sve u svemu, očekujem odgovorno ponašanje svakog pojedinca kako bismo što prije završili korona sagu i vratili se starom normalnom.“ – istaknula je jedna mama.

Profesorici Tihani Skozrit ovo je prva generacija učenika kojima je razrednica, vrlo malo vremena u prošloj školskoj godini, što zbog štrajka, što zbog korone provela je sa svojim tada 5.c, i s nestrpljenjem je, kao i djeca dočekala današnji dan. Narasli su, drugačiji su, ali evo ih svi su tu –u istom razredu.

“Sretna sam s učenicima u učionici, nesretna što im moram dati upute koje su u suprotnosti s pedagoškim standardima, a često i s humanim odnosom prema djeci. Naravno, to djeca ne moraju znati, treba im pružiti osjećaj sigurnosti i radosti. Ipak, moram priznati da nije bilo lako ni meni ni učenicima provesti samo ova tri sata pod maskama.

Alternativa je online nastava koju ni ja, ni učenici ne želimo budući da uskraćuje gotovo sve zbog čega škola postoji. Sjetimo se koliko je takav način nastave bio iscrpljujuć za sve, učitelje, učenike i roditelje, a rezultat nije bio zadovoljavajuć. Naša škola se prilično dobro organizirala u vrijeme nastave na daljinu, ali mislim da je na državnoj razini trebalo bolje pripremiti eventualni prelazak na online nastavu, a ne opet prepustiti individualnom trudu i kreativnosti učitelja. Više od svega bih htjela da ostanemo u učionicama, ali i da situacija dozvoli da olabavimo mjere jer je ovako i učenicima i učiteljima neprirodno raditi.“ – kaže Skozrit.

U ovaj razred ide i dijete s teškim respiratornim problemima pred kojim će, kao i pred njegovim roditeljima biti puno izazova, više nego ikad. Ali spremni su.

„Sretna sam što je nastava krenula „normalno“. Djeci je mjesto u školi. Kao roditelj djeteta s respiratornim problemima jako sam zabrinuta, u strahu, iščekivanju…On kaže da mu je bilo jako lijepo danas, najteže od svega je bilo stalno imati masku na licu, ne dodirnuti nikoga. Maska mu stvara veliki problem, ali po preporuci doktora bolje je da je ima nego nema jer prvenstveno štiti sebe, a onda i sve ostale. Nama je to unatoč tome bilo teško prihvatiti jer teško diše ispod nje. Dok je stanje normalno i dok je sve pod kontrolom, prema doktorima bolje je da sudjeluje u nastavi u učionici, a ne online, no na prve naznake šmrcanja, kašljucanja on može odmah izaći iz škole, ne mora značiti da je bolestan, ali mi ga odmah moramo povući van da ne bi bilo nekih problema. Alergičar je, naučili smo živjeti s tim, pije lijekove, drži to pod kontrolom, ali ponavljam, najteže od svega je ta maska koju mora imati i kako god morat će se naučiti živjeti s njom, iako zbog nje sad puno češće mora koristiti pumpicu za disanje. On je jako sretan i što je među svojim prijateljima, što će vidjeti sve profesore, a kako kaže na nastavi u školi su koncentriraniji nego na nastavi daljinu. Novo normalno mi je nenormalno, školsku godinu vidim kao veliki izazov, velika odricanja i veliki trud i rad, no najvažnije je da se svi složimo zajedno i da idemo dalje.“ – kaže mama koja će zasigurno među svima nama najviše strepiti za svoje dijete i njegove prijatelje iz razreda.

Prvi dan je iza nas, a sad treba ići dan po dan. U međusobnom razumijevanju i podršci za dobrobit naše djece, jer kako je rekao Erazmo Roterdamski  „Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih.“