Prijava

Vaša prijava

Moja posveta ženskoj hrabrosti da se skinu pred kamerom


Ivan Posavec otvorio je u Galeriji Forum izložbu “Črna šuma, bele babe”, na kojoj je izložio četiri velike panoramske fotografije s motivima aktova u šumi i jednu manju fotografiju na platnu “Duboko urezano u pamćenje”.

Aktovi su daleko od idealiziranih, riječ je o stvarnoj ljepoti žena iz svakodnevice, krupnijih ili sitnijih, s celulitom, trbuščićem, prikazanih s leđa kako se drže za drvo ili nose grane, sve su u jednom iskonskom odnosu prema prirodi. Po panoramskom formatu i osjećaju koji pružaju prilikom promatranja ove se fotografije nadovezuju na Posavčev prethodni ciklus “Dolje tvrdo, gore visoko” koji je nazvan po narodnoj poslovici koja opisuje bezizlaznu situaciju.

Panoramski snimci

Iako je snimao u više gradova, ishodište im je Posavčevo rodno mjesto, Dužica, smješteno na putu od Zagreba prema Sisku. Ravnica u kojoj se isprepliću stabla, polja kukuruza i pšenica na horizontu vizualno ga je, pričao je više puta ovaj fotograf, odredila. Posavec je za izložbu snimio tridesetak fotografija, no izložene su samo odabrane. Dimenzije su devedeset centimetara puta tri metra i šezdeset centimetara.

Ivan Posavec objašnjava nam kako je došao na ideju za novi ciklus: “Dvadesetak godina snimam panoramske fotografije. Prvi ciklus snimki ovih formata izložio sam u Klovićevim dvorima, kustosica je bila Marina Viculin. Bilježio sam tada, nazvao bih ga tako, urbani nered. Snimao sam, potom, pejzaže, pa su onda i neki ljudi ulazili u kadar. Bilježio sam njihove međusobne odnose”.

bgt.jpg
 

Kustos izložbe je voditelj Galerije Forum Feđa Gavrilović. Posavec kaže da su aktovi bili ideja kustosa: “U početku nisam bio siguran u tu ideju, no ipak sam u nekom trenutku odlučio prihvatiti izazov. Nakon što sam donio odluku, prvo sam postavio temeljno pitanje - kako uopće naći modele za kompozicije koje sam zamislio. Malo po malo osjećao sam sve veće zadovoljstvo rada na ovom ciklusu. Kod mene je važno da fotografije neko vrijeme stoje, da prođe određeno razdoblje, onda sam sigurniji. Na taj sam način dobio osjećaj sigurnosti i u ove radove”.

Puno je, kaže, simbolike na ovim fotografijama: “Nešto ti se izokrene u životu u nekom trenu. Nakon toga, uvijek postoji novi početak. Tako je bilo i s modelima koji su na snimkama, a projekta, moram reći, ne bi bilo bez njih. Fotografije su moja posveta ženskoj hrabrosti da se skinu pred kamerom, liše se svoje odjeće, krenu ispočetka, da nešto naprave prvi put. One su moje divljenje prema slobodi tih žena. A što one rade u toj šumi, to ne znamo”. Na pitanje zašto su neke od njih s maskama na licima, Posavec odgovara: “Maske nam govore što smo, tko smo i gdje idemo”.

Snaga naslova

Naziv je izložbi “Črna šuma, bele babe” dao arhitekt sa slikarskim talentom Ivica Plavec, koji je imao izložbu koja je prethodila Posavčevoj u istom izložbenom prostoru, pod nazivom “Čovjek iz Železnog”. Vozili su se njih dvojica krajem koji je zajednički i Posavcu i Plavcu, i razgovarali o nadolazećoj izložbi. “Imao sam već neke naslove u mislima, no čim ih je on izgovorio, palo mi je sve drugo u vodu, to je bilo to.

Ništa nije bilo toliko snažno kao taj naslov, ništa se s njim nije moglo nositi”, kaže Posavec i nastavlja: “Ja sam uvijek imao, zapravo, problema sa šumom, iz nekih intimnih razloga. Šuma je, uostalom i tema kojom sam se svojedobno bavio na izložbi u Galeriji Vladimir Bužančić. Šuma je meni značila nešto što je obiteljsko nasljeđe, zlato. Šuma istodobno daje određenu slobodu da se makneš od radoznalih očiju kada želiš, , nosi mnoštvo simbolika u sebi”.

Dio je sniman, dakle, u u Dužici, a dio u turopoljskim šumam na autoputu od Siska prema Zagrebu.

Nije ovo Posavcu prvi put da snima aktove, no najčešće je to bilo u studiju. Snimao je, naime, tijekom svoje karijere za Start, Playboy, Polet, novine s kojima je i započeo svoju karijeru. “Nikada me nije zadovoljavalo da snimim samo lijepo tijelo. Uvijek me zanimala neka energija koja stoji iza svega”. kaže.

Ivan Posavec prvo je studirao veterinu, potom je diplomirao kameru kod Nikole Tanhofera. Radio je u mnogim vodećim novinama, a paralelno se bavi umjetničkom fotografijom i izlaže u najvažnijim muzejima i galerijama. 

kkk