Prijava

Vaša prijava

“Ovo je trenutak da preispitamo osobnu i društvenu zrelost, da učimo zajedno sazrijeti i biti ljudi”

[]

Strah i panika, pa i pojačani stres ušuljali su se ovih dana u naše društvo. Prazne police u trgovinama, pomama za toalet papirom i drugim namirnicama osjećaj su gubitka kontrole i straha od nečeg novog i nepoznatog. Kako se u takvim situacijama nositi, jesu li prirodne i normalne, te kako sačuvati zdrav razum sebe, svojih najbližih, a pogotovo djece, razgovarali smo sa psihologinjom Sandom Puljiz Vidović

Sve nas je ovih dana na ovaj ili onaj način svladao strah i panika. Biste li rekli da je to u ovakvim situacijama očekivano i normalno?
Pojačani stres i panika su normalni jer se suočavamo s nečim novim, nepoznatim i prirodno je pa i biološki u nama duboko usađen strah od nepoznatog, a javlja nam se osjećaj gubitka kontrole. To je i jedan od odgovora na pitanje zašto tako mahnito kupujemo- jer tako nastojim održati osjećaj kontrole. Ono to je zanimljivo u našoj ljudskoj psihologiji jest da ponekad precjenjujemo opasnost nečeg što je novo i nepoznato, a podcjenjujemo kad sami ulazimo u rizike gdje imamo osjećaj kontrole, kao što je to primjerice promet, gdje se često ponašamo rizično, ali imamo osjećaj da vladamo situacijom. Ova trenutna situacija je nešto što dolazi izvana, nešto što ne poznajemo i što taj strah pojačava.

Što napraviti u tim situacijama? Kako se s time nositi?
Mi ćemo zasigurno građanima pružati besplatnu psihološku pomoć putem besplatnog telefona Hrvatskog crvenog križa i Hrvatske psihološke komore. Ono na što bih prvo uputila sve građane je Nacionalni stožer, kao i lokalni Stožer civilne zaštite. To su stručni i odgovorni ljudi koji nam daju provjerene informacije, oni djeluju stabilno te se u ovoj situaciji oprezno i odgovorno odnose s javnošću. Ne preporučujem informiranje putem drugih i trećih osoba ili razne teorije zavjere. To nam u ovom trenutku neće pomoći. Moramo imati povjerenje u struku i državne institucije, imamo dobar sustav zdravstvene zaštite i imajmo to na umu.

Kako zadržati čistoću mentalnog zdravlja unutar svoja četiri zida?
Jako je važno držati se rutine; izaći iz pidžame, otuširati se, skuhati ručak, komunicirati, zvati drage ljude… Dobro je da odaberemo i ljude za koje ćemo se brinuti, igrati se s djecom, a vjerujem da će na red doći i druge „generalke“. Kad ste zadnji put oprali prozore, balkon, počistili ormar od nepotrebnih stvari ili nazvali neke drage ljude, sredili stare papire, čitali? Dobro je i informirati se o situaciji, ali ne non stop biti pred ekranom. Ovo je prilika da napravimo sve one stvari za koje inače nemamo vremena.
Što je sa starijim ljudima, posebice onima koji, čini se, olako shvaćaju upute prevencije?
To je pitanje društvene i osobne odgovornosti koji sada, više nego ikada, možemo trenirati. Ovo su situacije kad moramo pokazati da brinemo o drugima. Stariji ljudi imaju mudrost, ali jednako tako i u njih su se uvukli strah i oprez. Ako im pokažemo da za njih brinemo, vjerujem da će im biti i drago.

Koliko djeca doživljavaju ozbiljnost ove situacije?
Djeca su itekako svega svjesna, a to vidimo i po tome što se već dugo, pa i kod nas u Centru, igraju koronavirusa. Oni upijaju sve ono što se oko nas događa i ozbiljno to shvaćaju. Treba ih pustiti da se igraju tematskih igara jer oni tako prorađuju strah. Važno im je reći o čemu se radi, reći im da im se ništa neće dogoditi ali da to mogu prenijeti drugima, a jednako tako važno je i da zbog njih ostanemo prisebni jer oni osjete svaki naš strah i paniku.

Koje su preporuke roditeljima s djecom, sada kad nema nastave?
Moramo znati da djeci jako teško pada to što moraju ostati kod kuće, da ne mogu cijeli dan biti vani, na svježem zraku. Tu postoji i realna opasnost da se zalijepe za ekrane, pa ovim putem apeliram na roditelje da im to ne dozvole. Igrajte se s njima, igrajte društvene igre, izrađujte nešto korisno, nemojte im dati da samo gledaju crtiće po cijele dane!

Što je s onima koji se zaraze koronavirusom koje društvo ipak potiho stigmatizira? Koliko je za njihovo mentalno zdravlje važno da se dobro s tim nose i pravilno postupaju?
Stigmatiziranje ljudi nije lijepo, ali je sastavni dio ljudske prirode. Kad se pojavi prvi slučaj ( u Velikoj Gorici op.a) bitno je da ne osuđujemo osobu, a za tu je osobu svakako preporuka da dojavi to svojim bližnjim, a ne da to drži za sebe. Srećom, koronavirus nema stigmu kao neke spolno prenosive bolesti jer osoba koja ga nosi nije morala ništa nemoralno napraviti (kao npr u vrijeme AIDS-a), pa je tako za zaraženu osobu ili onu koja sumnja na zarazu važno da upozori ljude oko sebe. To je pitanje osobne i društvene odgovornosti.

Koje će benefite našem društvu donijeti pojava ove pandemije?
To je svakako resetiranje, preispitivanje pravih vrijednosti, druženje s obitelji, pružanje podrške i empatije. Već sada vidimo da su ljudi spremni jedni drugima pomoći, vidimo koliko smo međusobno povezani, vrijedni i važni. Svakako, bit će tu i lijepih i ružnih strana ljudske prirode koje će s vremenom izaći na vidjelo, ali u najvećoj mjeri ćemo spoznati koliko smo jedni drugima potrebni i dragocjeni. Sada je trenutak da preispitamo osobnu i društvenu zrelost, da učimo kako zajedno možemo sazrijeti i biti ljudi.

Objava “Ovo je trenutak da preispitamo osobnu i društvenu zrelost, da učimo zajedno sazrijeti i biti ljudi” pojavila se prvi puta na Kronike Velike Gorice.