U Europi ne postoji država koja svoju najdužu rijeku nije iskoristila, kao što ne postoji drugi glavni grad kojemu je rijeka koja kroz njega prolazi čak i smetnja. Prometni stručnjak Ivan Dadić još od mladih dana sluša kako se Sava mora iskoristiti. Dočekao je i mirovinu, a ostvarilo se nije - ništa.

"Zagreb je grad koji je uz Savu, ali ne grad koji je na Savi. Sava mu zapravo ne znači puno, a morala bi značiti puno. Nemamo dovoljno mostova, pa je prepreka za promet. 
Govori se dugo u kanalu Dunav-Sava od Vukovara do Šamca, govori se dugo o kanaliziranju Save od Šamca do slovenske granice, ništa se nije napravilo", objašnjava prometni stručnjak Ivan Dadić.

Mnogi koji u Zagrebu žive godinama, brod nikad nisu vidjeli. Brodova na Savi u Zagrebu jako je malo, a ovi koji postoje stari su i derutni. 

Jer Sava je tek od Siska nizvodno doista plovna, ali to se malo koristi. No, što kad bi postala plovna sve od granice sa Slovenijom? Dokumentacija za tako nešto već postoji, a glavna stavka projekta je gradnja desetak brana pomoću kojih bi se regulirao tok rijeke.

Ujedno bi svaka brana bila i hidroelektrana, što bi kumulativno zadovoljavalo 20% potreba grada Zagreba za električnom energijom iz obnovljivih izvora, bez štetnog ugljikova dioksida. Takav moderan sustav brana, zajedno sa sustavom kanala Sava- Odra, dugoročno bi promijenio koncept obrane od poplava. Sava bi se vratila u korito i nestala bi potreba za dodatnim nasipima.

Više se ne bi mogle dogoditi poplave poput one iz 2010. kad je puknuo nasip na velikogoričkom području. Realizacijom projekta Zagreb na Savi, stvorilo bi se više od 300 hektara površine koji bi Zagreb vratilo rijeci.

Ako se razina vode uskoro ne regulira, više od milijun ljudi moglo bi biti u velikom problemu.

"Projekt Zagreba na Savi važan je radi strateškog resursa, a to je pitka voda za sve buduće generacije. S obzirom da je vodonosnik u sve lošijem stanju, izgradnja brana na Savi spriječila bi eroziju korita. Popravili bi se vodonosnici i osigurao i dobilo bi se osiguranje za iduće generacije za pitku vodu", kaže Mirka Jozić, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša.

Stručnjak Dadić napominje kako bi Hrvatska snažno mogla i gospodarski iskoristiti riječno povezivanje s Crnim morem i njegovim vrlo važnim energetskim smještajem:

"On bi mogao biti lako povezan s Dunavom, koji bi se povezao sa Savom sve do Zagreba. Izgradnjom ravničarske pruge prema Rijeci i prema Splitu, Hrvatska bi mogla puno toga napraviti. Mogla bi povećati sigurno za dvije tisuće dolara ili eura bruto domaći proizvod po glavi stanovnika ako bi to sve uredila."

"Potrebno je osnovati jednu zajedničku firmu i uzeti stvar u svoje ruke. Netko od Vlade treba otići u Bruxelles i reći da trebamo novce za projekt Zagreb na Savi", zaključuje Mirka Jozić.

Ovog ljeta Zagreb se prema najavama, barem sezonski trebao sunčati, piti kavu i gledati filmove u kinu na uređenoj obali rijeke, no i to je odgođeno. A  vrijeme je baš kao Sava. Samo teče i teče i o neodlučnima ni ne razmišlja.