Anita i Biserka žive u različitim gradovima, nikada se nisu upoznale, no zajednička im je sudbina koja je zadesila i desetke tisuća drugih mladih obitelji u Hrvatskoj. Ono što je trebalo biti put do vlastitog doma, pretvorilo se u obiteljsku propast. Kredit u tzv. švicarcima, koji su podigli prije 15 godina, uništio im je život.  

"85 tisuća švicarskih franaka, u protuvrijednosti tada 55 tisuća eura, početna rata nam je bila 514 franaka ili 2400 kuna, s vremenom je rasla rata obzirom na porast kamate, pa smo došli blizu 4500 kuna", kaže Biserka Vinceković iz Varaždina.

Digle kredit 2005.

"Znači meni je u devet godina otplaćivanja, što rate od 4500 pa do 7300 kuna, ja sam njima nakon devet godina bila dužna više nego što je u startu bio moj dug za kompletan kredit", dodaje Anita Huzjan iz Velike Gorice. 

"Kad misliš da si pola kredita otplatio, ne, ti si za 50 posto povećao dug. I onda vidiš da nema izlaza, da jednostavno nema kraja tome, da smo stvarno, stavili si okove oko vrata i oko nogu i da nećemo isplivati iz toga nikad", ističe Biserka. 

Obje su digle kredit 2005. Banke su tada građanima mahom dijelile kredite u švicarskim francima. No, HNB nije štitio tečaj kune u odnosu na franak kao što ga štiti u odnosu na euro. Divljanje tečaja franka koje je donijela globalna ekonomska kriza 2008. bilo je prepušteno tržištu, a svi građani Hrvatske koji su takve kredite digli - na milost i nemilost bankama. Hrvatski premijer tada je bio Ivo Sanader, a guverner Hrvatske narodne banke - sada pokojni Željko Rohatinski. Odvjetnik koji zastupa naše sugovornice kaže odgovornost je svaljena na građane. OD HNB-a za ovaj prilog nismo dobili odgovor na pitanje zašto su to dozvolili.

Nekontrolirani rast tečaja

"Banke su se onda tu branile, pa vi ste znali da tečaj može rasti i padati, pa nije to poanta, mislim to znaju i djeca praktički u osnovnoj školi da tečaj može rasti i padati. I potrošači su donekle i računali sa time da će tečaj možda u trenutku otplate kredita u nekom trenutku otići gore ili otići dole, ali su računali s nekim manjim fluktuacijama, ne znam ako je rata 2000 kuna otići će na 2200 ili 2500, ali ljudima su otišle s 2 na 4, sa 4 na 8, sa 6 na 12, pa to su ogromne fluktuacije na koje nitko nije računao, a koje su se desile, dakle, krajem 2008", jasno će odvjetnik Igor Metelko. 

Nekontrolirani rast tečaja švicarskog franka plus kamata na kredit upropastili su obitelji naših sugovornica. Stres je uzeo svoje. Biserkin suprug nakon infarkta postao je kandidat za transplantaciju srca, ali zbog duga nije mogao prihvatiti invalidsku mirovinu. Ona je imala nekoliko operacija kralježnice, nakon gubitka jednog posla, morala se zaposliti kao spremačica.

"Kad nas je nažalost bolest toliko shrvala, onda smo govorili djeci, ako se nama nešto dogodi, odreknite se nasljedstva da ne naslijedite dug. Sad smo s dugom pali ispod 200 000 kuna, ali ni tu ne vidim dokle. Kad ćemo to otplatiti, na koji način. Mi nismo vidjeli mora, godišnjeg punih 10 godina, 11. 2009. smo zadnji put bili negdje na godišnjem. Odonda doslovce živimo za lijekove, za režije, i za banku, prvenstveno za banku, jer ona se prva namiri", govorio Biserka Vinceković. 

"Desilo mi se da vozim djecu iz trgovine i u jednom trenutku sam pomislila što bi se desilo s djecom da se meni nešto dogodi, jer u tom momentu sam se već od bivšeg muža rastala, on se odao alkoholu, ne znam je li tu švicarac imao nekog utjecaja, ali moguće je, znate kad nemate dovoljno novca za sve, onda vam sve krene nizbrdo... Jednostavno sam se vozila sa sva četiri žmigavca do Gorice do hitne, gdje su mi izmjerili tlak koji je bio iznad 190 i trebalo mi je 15 minuta da se smirim i malo dođem k sebi. Onda sam shvatila da više ja ne mogu raditi dva posla, s mlađim sinom sam isto imala nekih problema, jednostavno ja nisam bila prisutna, jer kad radite dva posla vas nema od jutra do navečer, ali ako vam ostane 800 kuna i s time trebate platiti račune i sve što treba za njih prehraniti onda to jednostavno nije moguće", iskreno će Anita Huzjan.

125 tisuća ljudi

Prema procjenama Udruge Franak, Anita i Biserka su među 125 tisuća ljudi u Hrvatskoj koji su digli kredite u švicarskoj valuti. Više od polovice su bili stambeni krediti. U ime svih, udruga Franak je 2013. digla kolektivnu tužbu protiv osam banaka i dobila. Valutna klauzula vezana za švicarski franak i jednostrano promjenjiva kamata od strane banaka u konačnici su proglašene ništetnima, što je stvorilo pravni temelj za traženje restitucije ili nebankarskim jezikom – prava na odštetu.

"Neki misle ukoliko su otplatili kredit da više nemaju pravo tužiti ili ako su još uvijek u otplati da nemaju pravo tužiti ili ako su konvertirali kredit u euro da nemaju pravo tužiti što sve nije točno, oni itekako imaju pravo na tužbu, posebice nekonvertirani krediti kod kojih više nema dileme pa mogu reći i s gotovo stopostotnom sigurnošću da će dobiti sudski spor. Međutim moraju tužiti, ljudi misle da, ne možda svi, ali dosta njih percipira tu situaciju da će im banka doći na vrata, pokucati i reći „evo izvolite vaše novce“. To se neće dogoditi, ljudi moraju pojedinačno tužiti da bi ostvarili svoje pravo na restituciju", poručuje odvjetnik Metelko. 

"Mi ne razmatramo scenarij koji vi spominjete u kojem bi to moglo biti 125 tisuća tužbi, osim toga treba imati u vidu... Dakle, ne mislite da bi banke mogle te velike milijarde isplatiti? Mislimo da to nije realno, uostalom hrvatske banke su podnijele trošak, sjetimo se samo 2015., preko 7 milijardi kuna, to je oko milijardu eura, nigdje u EU ne postoji slučaj da su banke podnijele toliki trošak", istaknuo je predsjednik HUB-a Zdenko Adrović. 

Dugovale bankama više nego kad su dizale kredit

Kada je 2015. donesena dopuna, aneks Zakona o potrošačkom kreditiranju, tzv. Zakon o konverziji, iskoristilo ga je 97 posto svih koji su uzeli kredite u švicarskim francima te ih pretvorili u eure. Iskoristile su to i Anita i Biserka, u tom trenutku dugovale su bankama više nego kad su dizale kredit.

"Dobila sam papire gdje piše da sam ja 2006. kad sam dizala kredit dobila kredit koji je bio protuvrijednosti 1 013 000,00 kuna, a 2015., 30.9., kad sam radila konverziju u eure, nakon što sam devet godina otplaćivala kredit, rate, ja sam bila dužna banci 1 368 766,00 kuna", govori za Potragu Anita Huzjan.

"Najžalosnije je kad gledaš da je to bilo nekih 400 000 kuna kredita koji je nakon deset godina otplate u kunama, narastao na 610 000 kuna, ili na 65 000 eura, a mi smo platili preko 200 000 kuna u međuvremenu", dodaje Biserka Vinceković. 

Trenutno objema banke pokušavaju prodati kuću, one jedini izlaz vide u povoljnom ishodu sudske tužbe. No, iz Udruge banaka i dalje tvrde, svi koji su konvertirali kredite u eure su namireni.

"Time su oni potpuno obeštećeni jer su dovedeni u istu ravan i u isti financijski položaj kao ljudi koji su imali eurski kredit. Zakon je predvidio retroaktivnost i on je primijenjen i Ustavni sud se s tim složio. Sve je primijenjeno onako kako propisuje zakon", kaže predsjednik HUB-a Adrović. 

"I dalje postoji pravna osnova"

Ipak, odvjetnik tvrdi da to nije tako, da potrošači nisu obeštećeni te i dalje postoji pravna osnova da vrate i zadnju kunu koju su preplatili.

"I taj ponuđeni aneks je bio formiran u obliku tipskog, standardiziranog obrasca, unaprijed pripremljenog od strane banke, u kojem ponovno nije mogao potrošač pojedinačno pregovarati, osim toga nametnute su im u tim aneksima također jednostrane promjenjive i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz euro kredita na koje potrošač također nije mogao utjecati", jasno će Metelko. 

"Još uvijek to otplaćujem, nažalost konvertirala sam u eure i sad mi je kamata 5,25 i trenutna rata koju plaćam iz mjeseca u mjesec je 5500 kuna", kaže Anita Huzjan. 

"27.10. bude tri godine kako su nam otkazali kredit, poslali sve na naplatu, u blokadi smo s primanjima, kuća nam je ovršena, da bi spriječili potpunu ovrhu da nas isele, pokrenuli smo protutužbu, trebali bi dići još jednu ako banka ipak proda kuću da nas obešteti u punoj vrijednosti nekretnine, to je privatna tužba, i naravno tužba za dug koji definitivno banka ima prema nama, a ne mi prema banci", tvrdi Biserka Vinceković. 

"Dakle, pitanje je jesu li oni zatvarali ispravnu glavnicu, a ne jesu li zatvarali glavnicu, nego ispravnu glavnicu, tada je bila ispravna, ali zato što valutna klauzula još nije bila suđena kao ništetna, pa su sve tečajne razlike koje je uzrokovala valutna klauzula ušle u obračun konvertirane glavnice, međutim obzirom na njezinu naknadnu ništetnost i retroaktivnost te ništetnosti jedina pravna posljedica je početni otplatni plan, početno ugovoreni tečaj, početno ugovorena kamatna stopa i to sravnjivanje s onim što je potrošač u konačnici platio, i što je s konverzijom dobio", jasno će Igor Metelko. 

Vrhovni sud - bez komentara

Komplicirano, da, krediti koji nisu konvertirani u eure na sudu imaju gotovo 100 postotnu prolaznost i puno obeštećenje. Ipak od aktualnih oko 30 tisuća tužbi zbog CHF kredita, 18 tisuća su oni konvertirani u eure kojima je sudbina neizvjesna. I sam Vrhovni sud je prije desetak dana u jednom sporu koji se vodi oko konvertiranog kredita odlučio prekinuti odlučivanje i poslati upit sudu Europske unije - je li tzv. Zakon o konverziji u skladu s Direktivom o zaštiti potrošača. No, s poslanim upitima u udruzi Franak nisu zadovoljni.

"On je već odlučio po pitanju konverzije je li ona valjana, i sad pita sud EU-a je li zakon po kojem je provedena konverzija u skladu s pravom EU-a, a to je potpuno irelevantno pitanje. U tužbama koje su tužitelji podnijeli protiv banaka, a konvertirali su svoje kredite, traži se novac, traži se restitucija, nitko ne preispituje valjanost aneksa, to je nebitno pravno pitanje, sud EU-a je već odgovorio na to pitanje presudom C118/17 gdje je rekao da je zakonska intervencija u redu, ali nacionalni sud mora odrediti je li tom intervencijom potrošač restituiran, da li su mu vraćeni svi oni iznosi koje je banka stekla na temelju nepoštenih ugovornih odredaba", kaže Goran Aleksić iz udruge Franak. 

Aleksić i Metelko tvrde – nije, što je vidljivo i na primjeru naših sugovornica. Vrhovni sud nije nam želio dati komentar na ovu temu, a za očekivati je da će većina sudova prekinuti sporove u konvertiranim kreditima kako bi pričekali odluku suda EU.

"Vjerujem da će se to pitanje još proširiti sa onim odlučnim pitanjem, a to nije pitanje da li je Zakon o konverziji u skladu sa Direktivom nego da li je konverzija omogućila uspostavu ugovorne ravnoteže, to je osnovno pitanje koje treba postaviti sudu EU", uvjeren je odvjetnik Metelko. 

"Da se ništa nije mijenjalo po kreditu i da je ostalo po onom prvobitnom dogovoru, u tom momentu ja bih bila dužna 875 800 kuna, što znači da sam ja njima preplatila u tom momentu 493 000 kuna. Znači, ja sam radila dva posla da bi 500 tisuća kuna skoro dala banci, eto zato što su oni odlučili promijeniti kamatnu stopu", jasno će Anita Huzjan.

105 presuda u korist konvertiranih kredita

"I cilj nam je bio da izdržimo, da djecu odškolujemo, hvala Bogu danas su svi završili, srednja kćer je nedavno diplomirala, najstarija završila preddiplomski, sin se odškolovao u Njemačkoj tri godine, mi smo tu svoju ulogu ipak uspjeli odraditi, a danas mi je moto, ono što mi daje volju za život, da ne ostavim djeci dug i da se ne odriču nasljedstva nego da se izborim za pravdu. Svu energiju koju još imamo trošimo na pravnu borbu", dodaje Biserka Vinceković. 

"Ja mislim da za nas, barem dok sam ja živa, nema spasa i zbog toga sam jako tužna, ali ako se nešto promijeni za nas dok sam ja živa, bit ću jako sretna, ali ja to ne vjerujem", kaže Anita Huzjan. 

Do sada je na nižim sudovima doneseno 105 presuda u korist konvertiranih kredita. Metelko procjenjuje da kada bi svi oštećeni tužili i dobili presudu, radilo bi se slučaju s najvećim financijskim posljedicama u hrvatskom pravosuđu. Odšteta bi mogla doseći i do 25 milijardi kuna. Treba donijeti samo jednu odluku, je li uspostavljena ugovorna ravnoteža između korisnika kredita i banke, pojednostavljeno, jesu li građani koji su dizali kredite u švicarcima zakinuti ili ne. Odluka je na Vrhovnom sudu.