Povežite se s nama

CityLIGHTS

Svestrana Mihaela Pavić nova je predsjednica Rotaract kluba Velika Gorica

Objavljeno

na

Svake godine prvog srpnja Rotaract klub Velika Gorica ima predaju vlasti. Nakon prošlogodišnje predsjednice Monike Božurić, na čelo ove humanitarne organizacije došla je Mihaela Pavić, mlada 23-godišnja studentica na Veleučilištu Velika Gorica koja nas je upoznala s djelovanjem i akcijama goričkog Rotaracta.

-Riječ je o neprofitnoj udruzi koja se bavi humanitarnim radom, odnosno različitim akcijama humanitarnog tipa. U našem gradu djelujemo šest godina, te nam broj članova varira. Susreti su nam jednom tjedno, najčešće nedjeljom, sastanemo se, družimo i dogovaramo planove. – počinje priču Mihaela.

-Naša godina službeno počinje 1.srpnja, no, sa službenim sastancima zbog godišnjih odmora počinjemo u rujnu. Trenutno imamo oko 12 članova, u potrazi smo za novima i tko god nam se želi pridružiti dobro nam je došao. Super bi bilo da nam se pridruže muški članovi, jer za sad imamo samo našeg Lovru.

Kad se prijavite, imate kandidaturu, treba doći na određen broj sastanaka, napraviti prezentaciju o sebi kako bi vas postojeći članovi upoznali. Trebate imati najmanje 18 godina starosti. Dostupni su na društvenim mrežama, najčešće prijavu možete obavite preko Google formsa i onda vam jave kad će biti prvi sastanak.

-Moje su sad dužnosti započeti novu rotarijansku godinu, odrediti prvi sastanak na kojem ćemo donijeti daljnje planove i ciljeve, koje ćemo akcije pokrenuti. Prošla godina bila je izazovna, nadam se da ova neće biti takva i da sastanke nećemo morati održavati online jer puno smo konstruktivniji i efikasniji kad se negdje nađemo nego preko ekrana. Također, dužnosti su mi održavati redovite sastanke, posjećivati ostale akcije, ići na međunarodna putovanja, završiti seminar za predsjednike…

Mihaeli mandat traje godinu dana. Rotaract ima svoj Statut prema kojemu funkcioniraju, ali svaka nova ideja je dobro došla. Vjeruje, ukoliko će sama davati neke prijedloge da će oni biti prihvaćeni obzirom da su svi željni i akcija, i međusobnih suradnji.

-Ono što bih voljela u godini kada sam na čelu Rotaracta je da nam se poveća članstvo, jer svaka nova osoba sa sobom nosi barem dvije nove ideje, neke nove mogućnosti i vidike. Također voljela bih i da su nam neka vrata više otvorena, da proširimo neke suradnje, no znam da sve dolazi u svoje vrijeme.

 

Bez obzira na sve izazove u prošloj godini koji su ih pratili, ponosni su na sve što su napravili, a posebno na posljednju akciju koja je bila usmjerena na jednu sigurnu kuću na području Zagrebačke županije na koju ih je uputio gorički Centar za socijalnu skrb jer u gradu nemamo takvih ustanova.

-Krenuli smo u projekt vezan uz sigurnu kuću jer smo u tom trenutku kad se rodila ideja u klubu bile samo mi cure, slavile smo petu obljetnicu našeg goričkog Rotaracta i donijele smo odluku da napravimo nešto baš samo za žene. To je bila jedna doista velika i zahtjevna akcija, ali presretni smo jer smo je uspješno završili. Akcija nam se produžila na čak godinu i pol, no iznimno smo zadovoljni s realizacijom. Radilo se o oko 16 vrata i uspješno smo ih promijenili. 13 nešto mi, a nešto u suradnji sa sigurnom kućom, te im je sada puno ugodnije jer su dobili i vrata sa zvučnom izolacijom radi koje im je omogućena privatnost što je tamo iznimno bitno.

 

Naravno bilo je tu još puno akcija, a Mihaela ih se rado prisjeća.

-Jedna od akcija bila je usmjerena na djecu iz Centra za odgoj i obrazovanje. Oni su za Božić napravili listu želja, a mi smo im bili Djed Božićnjak. Za tu akciju mi smo se odrekli svojih malih znakova pažnje koje si međusobno darujemo te smo usrećili djecu iz Centra. Bilo je to baš lijepo i posebno emotivno.

– U lipnju smo imali akciju usmjerenu na ukazivanje koliko je veliko menstrualno siromaštvo, jer to je jedna goruća tema o kojoj možemo i moramo puno govoriti. Također smo u akciju krenuli jer smo većina djevojke i svjesne smo koliko je to skupo i da si te potrepštine ne može svatko priuštiti. Jako smo zadovoljni kako je sve prošlo, jer osim što smo prikupljali potrepštine, imali smo otvoren i žiro-račun na kojem je prikupljeno dosta financijskih sredstava. Akciji su se pridružili i naši prijatelji iz drugih Rotaract klubova, upravo uplatom sredstava budući nisu mogli osobno doći i podržati ovu priču. Skupili smo na kraju jako puno higijenskih potrepština.

Također, i oni prate prijatelje iz drugih Rotaract klubova, bilo da je riječ o onima iz Zagreba, Međimurja, Slavonskog Broda, Splita…Korona ih je malo spriječila u međusobnom druženju i već su željni da se vide i podruže.

Tu su i twin clubovi, a riječ je o dva kluba iz različitih zemalja Rotary Internationala (RI) koji su uspostavili jake veze i dogovorili se da će se udružiti kako bi dovršili poseban program. To može biti u obliku međunarodnog projekta usluge, razmjene prijateljstva ili kulturne razmjene.

-Mi smo do sada imali twinnig s klubom Rotaract Torino Europea, te nam je u planu ove godine twining s Rotaract Beograd centrom.

Rotaract klub u Velikoj Gorici postoji šest godina, ali Goričani i nisu toliko upoznati s njihovim djelovanjem. Iako se trude informirati javnost putem društvenih mreža to nije dovoljno, a uz njih se vežu i razne predrasude poput onih da su tamo članovi isključivo oni “dubokog” džepa. Zapravo je riječ o mladim ljudima, najčešće studentima, pojedinci rade.

-Ovo je organizacija mladih koji se trude dati svoj doprinos za boljitak zajednice. Mi se trudimo da to najčešće bude u našem gradu, da ovdje nešto potaknemo i da se to vidi. Nisam sigurna da su društvene mreže dovoljne da dođemo do ljudi, ali mislim da nam je PR stvarno dobar i aktualan. Naši mediji nas svi stvarno prate, i tu smo zadovoljni.

Iako je tek na početku mandata, Mihaela već ima neke ciljeve ispred sebe koje bi voljela ostvariti.

-Ono što mi je želja, nakon što smo napravili stolariju u sigurnoj kući, ostao je jedan detalj koji je “šaka u oko”, a riječ je o stubištu. Kad vidite kako to izgleda jasno je da se tu nešto mora napraviti. Riječ je o starom drvenom stubištu, koje samo što ne popuca, ispod su rupe, a tamo borave bebe koje pužu. To je nešto što im je jako potrebno. Želim da to završimo i da na kraju možemo reći da smo promijenili kompletnu stolariju u sigurnoj kući.

Na početku svake godine iz Rotaracta vole sjesti za stol, svatko da neki prijedlog i onda donesu planove za dalje. Financiraju se iz članarina koje su 40 kuna mjesečno, koje dobro dođu za potrošni materijal, a tu su i neki dodaci koje im omogući distrikt 1913.

Mihaela studira upravljanje u kriznim uvjetima na Veleučilištu Velika Gorica, a završila je turističku gimnaziju.

-Sve je to spoj ljubavi prema turizmu, kriznim situacijama, menadžmentu. Voljela bih raditi u odnosima s javnošću i nadam se da ću to i ostvariti. To je plan i za diplomski studij.

A osim što studira, od nedavdno predsjeda Rotaractom, iz bogatog životopisa izdvaja svoje novo, možemo reći zanimanje.

-Otkad je otvoren Centar za posjetitelje Grada Velike Gorice radim tamo kao studentica po potrebi. Jako volim Turopolje, i sretna sam što mogu ljudima približiti ljepote ovoga kraja. Zahvaljujući tome dobila sam priliku sudjelovati na Interprete Europe u sklopu Kulturame u kojoj sudjeluje pet turističkih zajednica, tamo učimo za interpretatora baštine. Mi to kažemo fenomen, odnosno atrakciju s našeg područja, bilo da je riječ o Muzeju Turopolja, bio to Tur, Park dr.Franje Tuđmana, Franjo plemeniti Lučić ili Stjepan Radić, ljudima sve to na zanimljiv način pokušamo to približiti. Važna je interakcija, a ne samo suhoparne činjenice koje se mogu naći i u knjigama. Jedan od primjera je Franjo plemeniti Lučić, da pitamo ljude, npr. jesu li znali da je on bio jedan od orguljaša u katedrali u Zagrebu, da imamo glazbenu školu nazvanu po njemu…

Put do interpretatora kulturne baštine nije jednostavan, ali ako nešto volite, ništa nije teško.

-Imala sam pismeni i usmeni dio, odnosno interpretacijski govor u kojem sam govorila o našoj narodnoj nošnji, i općenito o tradicijskoj odjeći ovoga kraja, a za europski certifikat još trebam napraviti domaću zadaću, odnosno interpretacijsku turu. Nadam se id a će mi taj certifikat otvoriti neka nova vrata. Nadam se da ćemo od rujna krenuti s interpretacijskim turama, da će to naši ljudi prepoznati, da će nam se pridružiti i zajedno s nama upoznavati ljepote i čari našega Turopolja.

Od malena je putovala s roditeljima, i obišla je puno prekrasnih destinacija od kojih posebno ističe Izrael, ali isto tako koliko voli svoje Turopolje i Veliku Goricu voli i prekrasno mjesto Kali na Jadranu za koji kaže da dok u Gorici živi, tamo Živi i uživa.

-To je rodno mjesto moga dide. Svi najvažniji koraci u mojemu životu dogodili su se tamo, od prvog zubića, prvog koraka, do prve riječi. Morsko sam dijete, tamo mi je velik broj prijatelja i svaki Slobodan korak iskoristim da budem tamo. Jednog dana možda tamo preselim, to je otok, tamo je sve opuštenije i lagodnije, volim reći da mi jedan dan traje 48 sati. A ovdje ništa ne stižem.

Mihaela uz sve što smo do sad naveli voli pisati, čitati, istraživati razna neotkrivena blaga materijalne i nematerijalne kulturne baštine, te smo sigurni da će još puno toga moći dati zajednici I u njoj ostaviti traga.

CityLIGHTS

FOTO/VIDEO Ne propustite stoljetnu tradiciju ovog petka na Plesu! A kak’ tek popevaju…

‘Dođite nam na druženje uz toplinu Jurjevskog krijesa i spontano pjevanje na već poznatu lokaciju, livadu kod Društvenog doma’, poziva Vinko Cerovski, predsjednik Udruge VG Branitelji, suorganizatori događanja.

Objavljeno

na

Uz pozdrav ‘Došel je došel Juraj zeleni!’ i ovog se tjedna nastavlja tradicija paljenja Jurjevskog krijesa diljem našeg kraja. Tako se uoči središnje proslave Turopoljskog Jurjeva u nedjelju na Tuđmancu, već u petak možete proveseliti i ugrijati uz krijes i na Plesu.

Pleso i ove godine održava stoljetnu tradiciju, pa pozivam sve da nam se pridruže na livadi kod Društvenog doma. Organizatori su tradicionalno i ove godine Plemenita opčina turopoljska, sučija Pleso – Rakarje, tu su i naši vatrogasci iz DVD-a Velika Gorica, a naša je udruga suorganizator ovog događaja. Dođite nam na druženje uz toplinu Jurjevskog krijesa i spontano pjevanje! – rekao nam je Vinko Cerovski, predsjednik Udruge VG Branitelji – Velika Gorica.

Paljenje Jurjevskog krijesa održat će se u petak, 26. travnja na Plesu s početkom u 19:30 sati.

Foto: Udruga VG Branitelji -Velika Gorica

Foto: Udruga VG Branitelji -Velika Gorica

Foto: Udruga VG Branitelji -Velika Gorica

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Prošel je, prošel, pisani Vuzem,došel je, došel, Juraj zeleni!

Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!  

Objavljeno

na

U večernjim satima jučerašnjeg ponedjeljka, u mjestima i selima našeg Turopolja, brojni su se ugrijali uz Jurjevske krijesove, koji su se palili u čast dolaska blagdana Svetog Jurja, Jurjevdana, koji se obilježava 23. travnja. Uz blagdan je vezan niz običaja, a nalazi se na granici između zimske i ljetne polovice godine, kad se ‘iz tame izlazi na svjetlo’.

Jurjevdan je u hrvatskom narodu obilježen brojnim starim običajima i drevnim vjerovanjima, od kojih su neka očuvana do današnjih dana, a korijene vuku još od pretkršćanskih vremena. Jurjevski običaji poznati su u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (uglavnom kajkavskoj) i u sjeveroistočnoj Sloveniji, označavali su početak prvih seljačkih radova u godini, a u narodu je prihvaćen kao pravi početak proljeća te kao početak gospodarske godine. Program proslave Turopoljskog Jurjeva započelo je već u nedjelju 21. travnja u Mraclinu, Dubrancu, Velikoj Mlaki i Kurilovcu, a nastavlja se i u pojedinim mjestima ovog tjedna, sve do završne proslave na Tuđmancu ove nedjelje.

 

Foto: Jurjevski krijes okupio je ‘celo selo’ i još podosta gostiju/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/Cityportal.hr

Sinoć smo došli osjetiti dašak ‘dočeka’ tog posebnog blagdana baš u ‘kolijevci Jurjevskih krijesova u Turopolju’, a ona je, kako kažu oni upućeniji u drevne običaje – u Donjoj Lomnici!

I doista se jurjevsko ozračje itekako osjetilo, u sinoć prilično friškom zraku, ispred i u čarobnom zelenom okolišu Vatrogasnog doma DVD-a Donja Lomnica! U iščekivanju glavnog događaja, paljenja krijesa, okupilo se ‘celo selo’, a osim članova udruga koje su sve to organizirale, folkloraša, vatrogasaca, POT sučije, branitelja, umirovljenika i mjesnog odbora, bio je tamo i nemali broj pozvanih prijatelja i familije.

Foto: Brojni su sinoć uživali u Donjoj Lomnici u jedinstvenom programu povodom blagdana Sv. Jurja i središnjem događaju – paljenju Jurjevskog krijesa / KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Foto: Tajnica KUD-a ‘Nova zora’, Zlatica Krznarić budnim okom prati sve što se događa, ali je kao i uvijek i sudjelovala u divnom programu koji su organizatori upriličili povodom blagdana Svetog Jurja/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Za program prepun pjesme i plesa u čast ovog sveca i starih običaja pobrinuo se, tradicionalno, KUD ‘Nova zora’,  jedno od najstarijih kulturno-umjetničkih društava našega kraja, jer 105 let im je već! Iako je nekad masovno obilježavanje ovih običaja u današnje vrijeme uvelike nestalo, Jurjevski običaji u Lomnici, ophodi i paljenje kresova, kontinuirano su se održavali i za cijelo vrijeme komunističkog režima, kada se to baš i nije podržavalo zbog vjerske obojanosti običaja.

– Puno naših starih se ovdje sjeća još tih obilazaka jurjaša i jurjašica, kak’ ne, išlo se od kuće do kuće, odvojeno, jer su se natjecali tko će dobiti više darova. Prošle godine smo organizirali baš kak’ se nekad išlo, al’ umjesto jajca ili slanine, kaj se nekad darivalo, djeca su si bome skupila finu svotu eurića – priča nam kroz smijeh sjajno raspoložena i, kao i uvijek, sveprisutna tajnica Zlatica Krznarić, koja je brojnima poznata i kao tajnica Zajednice KUD-ova Grada Velike Gorice.

Foto: Jurjevski krijes , arhivske snimke/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

I sinoć je bilo vidljivo kako je KUD ‘Nova zora’ motor koji pokreće čitavo mjesto, a Zlatica metaforički rečeno ‘glavni strojovođa’. Ne samo što je članica KUD-a impresivnih gotovo pola stoljeća, i njena je čitava obitelj aktivna u tom društvu, baš kao i svi drugi mještani. Kad tome pridodamo zajedništvo svih aktivnih lomničkih udruga koje su se potrudile oko programa, posebno vatrogasaca koji su pazili da se razigrani i krijesom očarani klinci sigurno igraju i trčkaraju oko visokog plamena, možemo doista reći kako smo s velikom radošću dočekali Svetog Jurja!

A prizor kad vam iznad Jurjevskog krijesa na noćnom nebu iznad Donje Lomnice svako malo prelijeću avioni u dolasku u našu Međunarodnu zračnu luku F. Tuđman, tek smo doživjeli kao dokaz kako se možda krijesovi više ne pale na svakom križišću, no da su tradicija, narodni običaji, priče, vjerovanja i legende itekako živi i u današnja, moderna vremena..

Foto: Jurjevski krijes, Donja Lomnica/  Cityportal.hr

Ako ste propustili dosadašnje Jurjevske krijesove, uhvatite još koji ovotjedni, ili pak dođite na središnje slavlje Turopoljskog Jurjeva sa završnim paljenjem krijesa, ove nedjelje, 28. travnja, s početkom bogatog programa od 18 sati u središnjem gradskom parku dr. Franje Tuđmana.

Jer, narodna vjerovanja kažu kako Jurjevski krijes, njegova vatra i dim, imaju magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla, pa se do današnjih dana zadržala stara izreka:  ‘Gdo bu na kresu, ne bu v lesu! (Tko će biti na krijesu, neće biti u lijesu!).

Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

Foto: Jurjevski krijes/ KUD ‘Nova zora’, Donja Lomnica

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Luka Čučuković iz Novog Čiča: Kao student PMF-a briljirao na međ.natjecanju, a danas za svoj DVD istrčao 5 km za 20 minuta i – pobijedio!

Odrastao u Novom Čiču, u DVD-u je od šeste godine života, studira Istraživačku fiziku na zagrebačkom PMF-u, a u sport ga je uvela mama!

Objavljeno

na

Lijepa vijest koju je objavilo DVD Novo Čiče, kako je upravo njihov vatrogasni operativac, Luka Čučuković, pobijedio na Čakovečkoj vatrogasnoj utrci, u kojoj je ‘prešišao’ svih 24 natjecateja u kategoriji od 20 do 19 godina, rezultatom 5 kilometara za 0:20:20 minuta, sama po sebi izvuče osmijeh na lice.

Foto: Luka kao vatrogasni operativac DVD-a N.Čiče na pobjedničkom postolju Vatrogasne utrke u Čakovcu, 21.travnja 2024.

No, kad vam u istom danu stigne i informacija kako je taj isti 20-godišnjak sudjelovao, i to također vrlo uspješno, na16th International Physicist’s Tournament – IPT , međunarodnom natjecanju iz fizike održanom na jednom od top 10 sveučilišta u svijetu, ETH Zuerich u Švicarskoj, jasno je već kako se radi o posebnom mladom čovjeku. Natjecanje se održalo od 1. do 7. travnja, a u konkurenciji 21 najbolje kvalificiranih timova iz cijelog svijeta, hrvatski tim je zauzeo ukupno 15. mjesto.

– IPT je natjecanje u kojemu tim od šest studenata mora kroz nekih šest mjeseci riješiti 17 neriješenih problema iz fizike. Na samom natjecanju ta rješenja se predstavljaju u obliku Physics Fightova u kojima se tri time, od kojih jedan izlaže svoje rješenje, drugi ga kritizira, a treći vodi raspravu ka boljem rješenju među svih timova, bore za bodove koje dodjeljuje stručni žiri – pojasnio nam je Luka.

Foto: Luka s kolegama iz hrvatskog tima koji je osvojio jako dobar rezultat na IPT- međunarodnom natjecanju iz fizike održanom u Švicarskoj

Osim što za ovogodišnji plasman hrvatskog tima kaže kako je to ‘jako dobar rezultat, obzirom na konkurenciju najboljih sveučilišta svijeta‘, on osobno je briljirao u jednom segmentu programa u sklopu natjecanja.

– Ja sam osobno osvojio nagradu za najbolje izlaganje na IPT konferenciji koja se održava u sklopu natjecanja. Na toj konferenciji sam prezentirao rješenje problema 8 ‘Peculiar Echo’. Sam problem je istražiti zanimljiv zvuk, koji se čuje prilikom pljeskanja ispred piramidalnog hrama Kukulkan u Meksiku. Analizirali smo zvučne zapise ovog fenomena te pomoću fizičkih i matematičkih metoda pronašli model i objašnjenje ovog fenomena. Nadalje eksperimentalno smo rekreirali ovaj zvuk te potvrdili da naš model precizno predviđa karakteristike reflektiranog zvuka. Fascinantna činjenica jest da model predviđa reflektirani zvuk iz same geometrije piramide te nema tzv. slobodne parametre – rekao nam je ovaj student 2. godine studija Istraživačke fizike pri zagrebačkom PMF-u.

Foto: Lukin osobni uspjeh na ovogodišnjem IPT-u u Švicarskoj

Iako je konkurencija i ovdje bila jaka, trebalo im je nekoliko tjedana za najbolji model pojašnjenja frnomena tog posebnog zvuka ispred meksičkog hrama, kojim se mladi fizičari bave već godinama.

– 2007. i 2008. je bilo par radova koji su na drugačiji način to riješili, ali nisu imali skroz dobro ‘poklapanje’. Jedan rad je isto imao ideju sličnu kao mi, ali nije imao matematičko rješenje već pokušaj simulacije, a na samom natjecanju je više timova imalo razna rješenja, neka bolja, neka lošija – otkriva nam.

Foto: Luka s hrvatskim timom koji je osvojio jako dobar rezultat na IPT- međunarodnom natjecanju iz fizike održanom na održano na ETH Zuerich u Švicarskoj

Ni ovogodišnji uspjeh na švicarskom IPT-u naravno da nije došlo slučajno, jer Luka tijekom čitavog školovanja ide na natjecanja, gdje osvaja prestižne nagrade, pa se čini kako je već sad prilično jasno da ćemo za razne daljnje uspjehe ovog ‘malca’ iz Novog Čiča čuti još puno, puno puta!

Foto: 20-godišnji Luka Čučuković odrastao je u Novom Čiču

A što se sportskog početka ove priče o višestruko talentiranom dečku iz susjedstva tiče, stiže i iznenađenje za kraj! Osim što je već 14 godina u DVD-u Novo Čiče, u sport ga je uvela mama, koja je ni manje, ni više, no  gorička Iron Woman!

– U sport me uvela mama, Vedrana Janjić, trčao sam i prije samostalno, a od siječnja trčim i kao član Maraton Kluba Velika Gorica – otkrio nam je za kraj razgovora, Luka Čučuković.

Inače, odlazak hrvatskog tima mladih lumena na ovo prestižno međunarodno natjecanje omogućili su PMF u Sveučilišta u Zagrebu, Studentski Centar Sveučilišta u Zagrebu, Tehnozavod d.o.o. te Dalekovod Projekt d.d. Svi sponzori koji su voljni sudjelovati u potpori ovog mladog tima fizičara na daljnjim svjetskim natjecanjima, unaprijed zahvalne studente i njihove mentore možete kontaktirati putem e-mail adrese: [email protected] .

 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Posebna večer duhovne šansone: Kantautor Danko Tomanić i humanitarci u akciji za one ‘nevidljive’ u mnoštvu

‘Prijatelj ljubi u svako doba, u nevolji i bratom postaje’, poruka je organizatora, Udruge UVViD, koji pozivaju sve ljude otvorena srca na koncert čiji će prihod ići za pomoć svakom čovjeku u nevolji. Više o tome rekao nam je naš sugrađanin, Slobodan Mišćević Mićo.

Objavljeno

na

Danko Tomanić, sisački glazbenik i kantautor, na hrvatskoj glazbenoj sceni prisutan je dugi niz godina, a 25. travnja će koncertom pod nazivom ‘Večer duhovne šansone’, obilježiti značajnih 35 godina glazbenog stvaralaštva. Osim što je umjetnik, Danko je i predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih Sisačko- moslavačke županije. Stoga i ne čudi cilj njegovog slavljeničkog koncerta, u kojemu će sudjelovati i impresivan broj gostujućih glazbenika! Tomanićev koncert, koji se održava i pod pokroviteljstvom, te uz potporu Grada Zagreba, je donatorski koncert humanitarnog karaktera! 

Naime, sva prikupljena sredstva biti će korištena za javno korisne projekte organizatora, a to je Udruga veterana, vojnika i domoljuba, kojoj je vizija ‘Postati referentno mjesto onima koji su spremni služiti, koji aktivno žive svoju vjeru i vole svoju domovinu’.

Foto: UVViD Slobodan Miščević Mićo (UVViD) i kantautor Danko Tomanić, koji je i predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih Sisačko- mosavačke županije

Obzirom kako je njihov član naš sugrađanin Slobodan Mišćević Mićo , voditelj humanitarno-karitativne sekcije pri udruzi UVViD, brojnima poznat kao tihi, ali neumorni pokretač vrlo uspješnih akcija, gdje se konkretno pomaže svakom čovjeku u nevolji, upravo smo njega i zamolili da pojasni namjene akcije i otkrije što nas sve očekuje na tom humanitarno-glazbenom događaju. 

– Pozdrav svima, i zahvala na podršci i humanosti! Ideja koja stoji iza Dankovog koncerta je dvostrana. Jedna je humanitarni, donatorski cilj, kojom Danko kroz svoju izvedbenu umjetnost želi pomoći rad naše udruge kroz prodane ulaznice. Od tih sredstava ćemo pomoći onima koji nas trebaju, kroz naš karitativni dućan KOD, koji pomaže beskućnicima i drugima u potrebi. Druga strana ovog događaja je pozvati na koncert one koji će kroz Dankov izričaj i neosporno veliki glazbeni talent biti dotaknuti i Božjom ljubavlju. Tomanić je doista poseban i pravi je blagoslov čuti njegove pjesme, koje će izvesti sa čak 30 gostujućih glazbenika. Nadamo se ispunjenoj dvorani Lisinski i stoga vas sve molimo da u što većem broju sudjelujete u ovom projektu udruge, i hvala vam na tome! – rekao nam je u ime organizatora, naš sugrađanin i humanitarac Mićo. 

Foto: KOD, karitativni dućan koji vodi Udruga veterana, vojnika i domoljuba

Sisački glazbenik, humanitarac i kantautor, Danko Tomanić, u svojoj je bogatoj karijeri surađivao s brojnim hrvatskim glazbenicima, te održao niz koncerata i recitala duhovne glazbe diljem Lijepe naše i susjednih zemalja, u Njemačkoj, Švedskoj, ali i preko ‘velike bare’ u SAD-u.

Foto: Sisasčki kntautor Danko Tomanić i Zlatan Stipišić Gibonni

Detalje o programu i gostima humanitarnog koncerta i večeri duhovne šansone Danka Tomanića i njegovih gostiju, koji će biti održan u četvrtak, 25.travnja, s početkom u 20 sati u Maloj dvorani KD Lisinski, možete pronaći OVDJE.

Ulaznice po pojedinačnoj cijeni od 20 eura, te 50 eura (pet karata) za obiteljsku ulaznicu moguće je kupiti isključivo kod organizatora pozivom na broj: 098/316284 ili mejlom na: [email protected].

 

Naslovna fotografija: Kantautor Danko Tomanić,  25.travnja će obilježiti 35 godina glazbenog stvaralaštva humanitarnim koncertom u Maloj dvorani KD Lisinski

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Čuvar zelene oaze usred ‘Aleje novogradnje’: Velečasni Dragec i njegova duhovna poruka kroz konkretna djela!

‘Eto, meni je stalo. Stalo mi je do ravnoteže između svijeta prirode i svijeta ljudi’, rekao nam je, kao i još puno toga o toj dubokoj i nadajmo se dalekosežnoj poruci u priči o župniku koji se čak i kreditno zadužio, te uz pomoć župljana kupio zadnju zelenu oazu usred betonizirane Miošićeve ulice. Rijetka doza pozitive i inspiracije ovih dana, koju s veseljem dijelimo s vama.

Objavljeno

na

Objavio/la

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa popričali smo s velečasnim Dragutinom Kujavcem, župnikom Župe sv. Petra i Pavla, o izuzetnom značaju Svetog vazmenog trodnevlja. 

Članak je izazvao veliku pozornost među našim čitateljima, što i ne čudi, obzirom da je velečasni Dragec, kako ga zove većina župljana, govorio biranim riječima o najznačajnijem vremenu u liturgijskoj godini kada kršćani slave otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Već pri samom dolasku na snimanje, bilo je nemoguće ne zamijetiti pravi arboretum u vrtu ispred župnog ureda, koji se nalazi odmah iza crkve. Raskošne krošnje, raznoliko cvijeće, grmovi…Na samom ulazu ispred ograde velečasni je našao mjesta čak i za bambuse!

Raskošni vrt vlč. Kujavca ispred župnog ureda crkve sv. Petra i Pavla

Foto: Vč. Kujavec zasadio je i bambuse ispred ulaza u župni ured crkve sv.Petra i Pavla

Nakon malo nagovaranja, jer kako nam je rekao ‘koga bi to zanimalo’, ipak nam je odlučio ispričati priču o velikoj ljubavi prema biljkama, zelenilu, te želji za što više harmoničnog pobratimstva ljudi i okoliša. A novinari, kakvi već jesmo znatiželjni, ‘morali’ smo ga pitati hoće li uskoro i na jedinom preostalom djeliću zelene površine između jedne od načičkanih zgrada u Miošićevoj,  i crkve sv.Petra i Pavla, niknuti nova višekatnica, velečasni se samo nasmiješio i otkrio nam ono što i nije tako poznato široj javnosti – ta zelena oaza usred tona i tona betona već je našla svog kupca, a nedavno je, kako nam je rekao, izravnato i kreditni dugovanje, pa je tih tisuću i nešto ‘zelenih kvadrata’ od sada u vlasništvu župe!  

Foto: Vlč. Dragutin Kujavec na dijelu od ukupno 1200 ‘kvadrata’ zelenila, koje je sada u vlasništvu Župe sv.Petra i Pavla

Foto: Zelena oaza između crkve sv.Petra i Pavla i prve višekatnice, pogled iz Ul.A.K.Miošića

Naime, crkva sv. Petra i Pavla, nalazi se u središnjem dijelu ulice koja je zadnjih godina postala simbolom građevinskog booma u Velikoj Gorici, pa je dobila i svoj gorički naziv – Aleja novogradnje. Iako je crkva i sama po sebi monumentalna građevina, njeni visoki tornjevi se sve teže naziru između gigantskih građevinskih kranova i novoizgrađenih višekatnica. 

Foto: Crkva sv.Petra i Pavla /(uz dozvolu autora)

Sve to godinama gleda i vlč. Dragec, po mnogočemu specifičan svećenik. No, ono po čemu je itekako poznat među svojih više od dvije tisuće župljana, pa i šire, jest njegova ljubav prema – biljkama!

-Istina jeste, imate točnu informaciju, da sam to ja kupio. Radi se o parceli od oko 1200 ‘kvadrata’, koja je u direktnom kontaktu s postojećom crkvenom parcelom. Zapravo sam procijenio da bi bilo šteta propustiti kupnju parcele i možda tako omogućiti da nam dođe višekatnica gotovo do samog zida crkve. Hvala Bogu da se stvorila takva mogućnost, iako mi je izgledalo da je neostvarivo. No, uspio sam uz podršku župljana kupiti taj zeleni pojas do crkvene zemlje i malo odmaknuti tu visoku gradnju. Mislim da su i susjedi zahvalni, mnogi mi kažu da je to najbolji potez koji sam napravio – smije se skromni i javnoj promociji ne previše sklon, velečasni Kujavec.

 

Foto: Raskošni vrt vlč. Kujavca ispred župnog ureda crkve sv. Petra i Pavla

Foto: Ljubav prema zelenilu i okolišu vidljiva je u čitavoj zoni crkve sv.Petra i Pavla. Najviše u vrtu ispred župnog ureda

Priča nam kako ga od djetinjstva prati posebna sklonosti i ljubav prema bilju, pa otkriva i kako bi, da je imao mogućnosti uz teologoju studirati još nešto, to bi sigurno bila botanika.

– Meni je svaka biljka lijepa. Često puta sam se našao sam pred sobom s osjećajem da sam pomalo čudan, jer u rasadniku obavezno ne bih mogao da ne kupim bar jednu biljku, za koju sam već znao gdje bih ju mogao posaditi ovdje u vrtu. Sad već nisam u tolikoj snazi. Bambuse se neponovljivo ‘čuju’ dok puše vjetar ili pada kiša, ali dosta se šire i su neiskorjenjivi. U Japanu imaju i svetkovinu bambusa kao simbola postojanosti, izdržljivosti, prijateljstva i vjernosti – priča nam biranim riječima o svom i župnom biljnom bogatstvu velečasni Dragec.

Foto: Zelena oaza između crkve sv.Petra i Pavla i prve višekatnice

No, čini se kako je ta njegova ljubav prema biljnom svijetu ipak dio jedne puno šire unutarnje priče. Jer, takav postupak, kreditno se zadužiti da bi kupio zemlju za opće dobro zajednice, ne s ciljem da bi u ovo vrijeme ‘masno’ zaradio na samoj daljnjoj prodaji parcele, predstavlja itekakav izuzetak od pravila.

Svjestan je on i kako njegova crkva vapi za obnovom, no vjeruje kako mu je odluka bila ispravna.

– Vidite i sami da je potreba i za dovršenjem vanjskih stepenica, isto tako je dosta hitna i obnova stepenica na ulazu u crkvu, ali procijenio sam – to može stajati, stepenice mogu još pričekati. Možda uspijem još i za moje vrijeme to napraviti ili će se neki moj nasljednik primiti tog posla. Ali da sam propustio tu priliku za kupiti zemlju, vjerujem da se ta prilika više neće pojaviti. Zato sam još prije četiri godine tome dao prednost, sada je i dugovanje koje sam imao za tu kupnju poravnato i to je sad župna zemlja. Što će u budućnosti tu biti, nemam još jasnu viziju, ali vjerujem da će se iskoristiti na najbolji način – otkriva nam svećenik kojemu je ova, druga po starosti, velikogorička župa povjerena još 2002.godine.

Foto: Ljubav prema zelenilu i potrebi za ravnotežom svijeta ljudi i svijeta biljaka vidljiva je u čitavom okolišu crkve sv. Petra i Pavla

Kroz susrete s brojnim ljudima velečasni Kujavec itekako je upoznat s valovima naseljavanja u naš grad, jer njegovi su župljani došli s raznih strana. Osim župljana iz Turopolja i Vukomeričkih gorica, ovdje su prvo stizali mladi bračni parovi kojima su njihove tvrtke dodjeljivale stanove u Velikoj Gorici, a neke firme su čak i namjenski gradile zgrade za svoje radnike, pa su do danas ostali nazivi Pionirsko i Kromosovo naselje. Sjeća se velečasni i naseljavanja ljudi iz BiH, povratnika s rada u Njemačkoj, a zadnje veće naseljavanje bilo je tijekom Domovinskoga rata kada su brojni prognanici i izbjeglice upravo ovdje našli utočište od ratnih strahota.

Foto: Pravi zeleni ‘raj’ usred betonizirane Miošićeve okružuje crkvu sv. Petra i Pavla

Stoga ova, zbilja rijetko viđena, akcija spašavanja zelenila za korist šire zajednice, nosi i puno dublju i, nadamo se, dalekosežniju poruku. Baš poput priče o bambusima iz svećenikova vrta – koji su simbol postojanosti, izdržljivosti, prijateljstva i vjernosti.

Svi se danas tuže na ovom našem području gdje se najviše novih zgrada gradi, smeta im ta jako velika izgrađenost i nedostatak zelene površine. Eto, meni je stalo. Ponekad se pitam dijele li i drugi takvo mišljenje da smo mi u Hrvatskoj u jednoj situaciji koja nas čini bogatijima od mnogih drugih naroda, ali se ponašamo, evo kad gledamo tu gradnju, kao da smo neki Monako ili Hong Kong. Kao da nemamo dovoljno zemlje po glavi stanovnika, pa da ne bi mogli prostor predviđen za stanovanje i život ljudi mogli učiniti i lijepim i humanim. Ili tu možda nedostaje nekakvog urbanističkog autoriteta i plana koji bi to mogao provesti, ne znam. Nadam se da će taj prostor, kao dio prirode u ovoj sredini, koristiti mnogima. Meni je stalo do ravnoteže između svijeta prirode i svijeta ljudi – rekao nam je završno velečasni Dragutin Kujavec, župnik Župe sv.Petra i Pavla.

Foto: Vjerovali ili ne, ovako raskošan i raznolik arboretum usred gradskog asfalta čak je zasmetao pojedinim sugrađanima

Foto: Botanika je vlč. Dragecu hobi od djetinjstva, a i nove generacije veseli učenje o botanici kroz ‘praksu’/G.Kiš, Cityportal.hr

Foto: Svjestan je velečasni Dragec da i stepenice i još pokoja ‘sitnica’ na samoj crkvi također ‘vape’ za obnovom. No, i brojni župljani mu govore kako je kupnja zelene parcele najbolja odluka!

Foto: Baš u svakom kutku crkve sv.Petra i Pavla naići ćete na zelenu energiju prekrasnog bilja koje ublažavaju betonsko okruženje

Foto: Vlč. Dragutin Kujavec na djeliću 1200 ‘kvadrata’ zelenila, koje je sada u vlasništvu Župe sv.Petra i Pavla/G.Kiš, Cityportal.hr

 

Naslovna fotografija: Crkva sv.Petra i Pavla s vrha susjedne zgrade (uz dopuštenje autora, te našu veliku zahvalu)

Ostale fotografije u članku: G.Kiš, Cityportal.hr

 

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno