FOTO Kurilovec dobio neobičnog stanovnika: Pripada zvijerima koje se noću jezivo glasaju, a kod nas nemaju prirodnog neprijatelja

Navikli su stanari Ulice Franje Kirinčića, Horvatove ulice, Ulice Ivana Gorana Kovačića te okolnih kurilovečkih puteljaka viđati jata fazana, divlje zečeve, lisice pa čak i srndaće, no ovog puta u susjedstvo im je doselilo jedno neobično, do sada u tom kraju neviđeno stvorenje.

Sav taj spomenuti životinjski svijet, naime, nerijetko obitava na području velikogoričkog sajmišta i susjedne parcele, a zahvaljujući nemaru i nebrizi odgovornih, zaraslo je u pravi šumski gaj u 1. komunalnoj zoni koji tako pruža utočište brojnim divljim bićima. Doduše, ne pravi čisti šumski gaj koji plijeni ljepotom, već smećem zatrovan šumarak, dobrim dijelom zarastao u ambroziju, ali i takav je, eto, postao domom divljim životinjama.

Novog stanara prvi su primijetili mještani Horvatove ulice iako na prvu nisu znali o kakvoj je životinji riječ.

-Izašla sam prošetati psa i u jednom momentu okrenula glavu i ugledala nešto za što sam prvo pomislila da je pas ili lisica, no nakon par trenutaka shvatila sam da je riječ o nekoj drugoj životinji. Ubrzo je nestala u šikari, a ja sam požurila „izguglati“ ono što sam vidjela i tada shvatila da bi mogla biti riječ o čaglju- prepričala nam je svoj susret sa „zvijeri iz Kurilovca“ jedna mještanka.

Susjedi su čaglja uskoro počeli viđati svaki dan o čemu su nas informirali, no gotovo je nemoguće bilo uhvatiti ga fotoaparatom i na taj način pokušati utvrditi o kakvoj se životinji točno radi. U jeku „sezone kiselih krastavaca“ i nešto entuzijazma da pokušamo vidjeti nešto što do sada još nismo, odlučili smo se osobno zaputiti u taj kurilovečki šumarak ne bi li ga uspjeli uhvatiti fotoaparatom.

I odmah da prijeđemo na stvar, vjerujte nam da to nije niti malo jednostavan zadatak. U tri navrata neuspješno smo obilazili lokaciju, a posljednji puta vratili smo se u nedjelju u sumrak, i to na savjet susjeda koji su nam kazali da je životinja koju tražimo najaktivnija u tom periodu. I to se pokazalo točnim. Nakon što smo već odustali od potrage i zastali uz dva malena napuštena štenca koja su plijenila svojom slatkoćom, „zvijer“ je izašla u pozadini, a taj trenutak konačno smo uspjeli zabilježiti.

S dokazom u rukama pohitali smo provjeriti što smo to uhvatili na snimci, a da je zaista riječ o čaglju potvrdio nam je iskusni lovac i predsjednik LD "Srna", Josip Jančić-Babriga.

-Ovdje je 100 % riječ o čaglju. Koliko vidim na fotografiji koju ste snimili ima takav kratki rep, to je sigurno njegova boja i glava. Postoje tri vrste čagljeva, a kod nas u Hrvatskoj rasprostranjen je taj zlatni čagalj koji je, evo, sada stigao i u Kurilovec- kaže nam Babriga.

"Čistači prirode"

Čaglja možete pronaći doslovce po čitavom svijetu, a i kod nas u Hrvatskoj ima ga posvuda. Stigli su iz Afrike i Azije, tri su prave vrste te oko 13 podvrsta. Mahom su poznati kao „čistači prirode“ jer čiste leševe i sve ostatke strvina na koje naiđu, pa zapravo nije niti čudno što obitava na području sajmišta gdje se hrani smećem i ostatcima hrane.

-Moja teorija je da su se širili kroz Hrvatsku i da ih danas ima u svim dijelovima naše lijepe domovine. Jednostavno su se približili čovjeku. Gdje ima vukova, tamo nema čaglja, no tamo gdje dođe čagalj, on istjera lisicu s tog područja jer je jači. Vuk mu je jedini prirodni neprijatelj, a vuka kod nas tu još u principu nema iako se prešutno može vidjeti poneki. Vuk mu je u svakom slučaju neprijatelj broj 1- otkrio nam je Babriga.

Jezivo glasanje

Čagalj je divljač na kojeg nema lovostaja, osim u slučaju kada ženka ima mlade, pojašnjava nam lovac Babriga. Poštuje se etika i kodeks da se ne puca na mamu kad ima mladunčad.

Riječ je o životinjama-lovcima koji obično love ujutro i noću, a upravo kada padne mrak puštaju posebne, zastrašujuće zvukove, koji kod mnogih ljudi izazivaju veliku nelagodu. Našeg čaglja, prema dosadašnjim iskustvima susjeda, baš se ne može čuti, najvjerojatnije jer je na tom području sam i okružen kućama u kojima borave psi, pa se nastoji što više pritajiti. 

-To zvuči kao cviljenje i plač djeteta što izaziva jezu kod mnogih ljudi ako ne znaju o čemu je riječ. Zvuči zaista nadnaravno- potvrdio nam je Babriga.

Čagalj, priča nam ovaj iskusni kurilovečki lovac, dođe i traži hranu, pa eventualno može biti opasan po manje domaće životinje poput kokoši itd., no to nije jedini način na koji može prouzročiti veliku štetu.

-Radi štetu i u lovištu gdje lovi divljač, od zeca preko fazana do mladih srni. Kada su u čoporu oni su izvrsni lovci, prepredeni fajteri. Viđali smo ih sve od Čičkog gaja, Vukovinskog polja, Gradićkog polja, Mraclina, Okuja, Šiljakovečke Dubrave, a o Posavini da ne govorim, tamo ih ima zaista puno. Imamo ih u velikom broju- kaže Babriga o inače plahoj životinji, no ako je dovoljno dugo u kontaktu s ljudima, s vremenom postane opušteniji i hrabriji.

Novitet na turopoljskom području

A čagljevi na našem velikogoričkom području zaista jesu novitet. Kako se mijenja klima, kaže nam Babriga, tako se mijenjaju i kretanja i staništa divljih životinja. Konkretno, čagalj se na našim prostorima pojavio tek prije 4-5 godina, a očito je da ih je sve više.

Prema izjavama susjeda i onoga što smo i sami vidjeli, ovaj domaći „kurilovečki čagalj“ na tom prostoru obitava sam, no to nije ništa neobično, pojašnjava nam Babriga jer se čagljevi kreću i u čoporu i van čopora, a i pojedinačno se hrane, pogotovo ovi naši „hrvatski“.

Neobično prijateljstvo

Sjećate se gore spomenuta dva šteneta koja smo zastali pomaziti? E tu priča postaje još čudnija. Naime, čini se da je čagalj iz Kurilovca razvio jedan oblik suživota s napuštenim psićima i da skupa preživljavaju na području sajmišta i parcele u kojoj je smješteno jedno privatno skladište. S obzirom da vlasnici parcele za sada brinu o napuštenoj štenadi i daju im hranu i vodu, čini se da je svoje mjesto u tom neobičnom malom čoporu sada pronašao i čagalj.

-Moguće da se združio s njima. Čagljevi imaju naviku da se pare sa svim vrstama pasa, no najvjerojatnije je da su se zbližili jer su i psi u ovom slučaju napušteni. On je divlji iz prirode i naišao je na dva psa koja su napuštena i nije čudno da se razvilo prijateljstvo. U istom su problemu, možemo kazati- tvrdi nam Babriga koji je dodao da će poslati nekoga iz lovačkog društva da izvidi situaciju i da se čaglja eventualno potjera prema poljima u smjeru nekadašnjeg radara s obzirom da se 300 metara od oznake za naselje ne smije pucati.

Poručuje pritom da se ljudi čaglja ne trebaju pribojavati jer živimo među životinjama i mi smo ti koji njima ulazimo u prirodna staništa, a kao primjer navodi novoizgrađeni sortirni centar Hrvatske pošte u Velikoj Gorici.

- Ljudi su od tamo često zvali zbog lisica, pa onda i zbog lisica iza Kauflanda, a ja se samo nasmijem i kažem im gospodo, pa vi morate znati da je tu naše stanište lisica, kao i iza pruge gdje se također prostiru polja. Tamo su njihova staništa i lisica se s vremenom stopila s gradom i čovjekom i tu nema više nikakvih čudnih priča. Ista priča je i s našom kunom zlaticom, pun je grad tih životinja. Ušli smo u njihove teritorije i toga moramo biti svjesni- zaključio je Babriga.