"Čudovišne" legende Turopolja pobudile maštu mališanima vrtića Žirek
U starijoj/predškolskoj skupini Dječjeg vrtića Žirek u centralnom objektu Tomaševićeva vođene interesima djece odgojiteljice Martina Popec, Lidija Oljača i Mirjana Zado započele su projekt pod nazivom „Zaboravljene priče Turopolja”. Ugostile su tako u svojoj skupini Nikolu Pejaka osnivača Udruge za očuvanje kulturne baštine Mogut te sakupljača priča i legendi Turopolja, Pokuplja, Posavine i Vukomeričkih gorica.
-Cilj nam je kod djece razvijati svijest o vlastitoj kulturi življenja, očuvanju tradicije i tradicijske baštine, uvesti ih u čaroban svijet mitova i legendi našeg kraja te ih upoznati sa zavičajnim govorom-kazale su nam odgojiteljice.
Najprije su upitale djecu što je to legenda? A evo i njihovih odgovora:
-To su strašne priče – rekla je Vita.
-To su zanimljive priče – složio se Leon.
-Legende su čudovišne priče – „konkretniji“ je bio Roko.
Nikola Pejak je prije pripovijedanja upitao djecu tko su to div i vile:
-Div se postaje magijom kada običnog čovjeka vještica pretvori u diva-ispričao je Tin.
-Jaki čovjek – odlučno je rekla Lucija.
-Vile su male djevojčice koje lete – rekla je Mia M.
-Dobre su i pomažu ljudima – dodala je Sara
-To su sitni mali ljudi koji lete i imaju čaroliju – s puno mašte objasnio je Tin.
Da su legende uistinu čudovišne i čarobne priče dočarao nam je pripovjedač Nikola ispričavši im svima priču o divu Mogutu i vilama.
Njihovi dojmovi nakon ispričanih priča bili su posebni.
Roko je rekao: „ Gledali smo sliku Moguta koji je bio ljut, imao je kamen u ruci. Bio je ljut jer ga netko lovio.”
- Meni su se najviše svidjele vile jer su bile jako lijepe i imale su lijepu glazbu!-dodala je Mia.
Lucija je rekla: „Svidjela mi se priča o vilama koje su plesale u kolu i imale su bijelu kosu.”
A Tibor je zaključio: „U priči vile su bile na drvetu, onda su otišle na malo drvo i onda su potonule u vodu.”
-Ispričane priče za našu skupinu predstavljaju nepresušan izvor za poticanje dječje kreativnosti i mašte u aktivnostima koje promiču zajedničko igranje i izražavanje-istaknule su odgojiteljice.