Iskustva popisivača: „Velikogoričani su druželjubivi i gostoljubivi, čak su mi zasvirali harmoniku!”

Već više od mjesec dana građani otvaraju svoja vrata popisivačima stanovništva, a u obilasku Velike Gorice ih je dvjestotinjak. Dvoje popisivača odlučilo je s nama podijeliti svoja iskustva. Otkrili su nam brojne zanimljivosti i što je najvažnije, gostoljubivost Velikogoričana ocijenili ocjenom odličan.

Nakon što je provedena prva faza popisa stanovništva koja je obuhvaćala samostalno popisivanje stanovništva u elektroničkom sustavu e-Građani, na teren su izašli popisivači. Od 27. rujna do 14. studenog popisivači popisuju one jedinice koje se nisu samostalno popisale, a njihov je zadatak provesti osobni intervju sa stanovništvom te kontrola podataka prikupljenih u prvoj fazi provedbe popisa.

U Velikoj Gorici taj posao obavlja više od 200 osoba, a dvoje od njih odlučilo je s nama podijeliti vlastito iskustvo. Iz prve ruke smo saznali kako izgleda dan jednog popisivača te s kakvim situacijama se susreću. Popisivači, koji su za potrebe ovog intervjua ostali anonimni, prvi put su se prijavili za ovaj posao.

Popisivačica je bila zadužena za određeni dio Velike Gorice koji se nalazi u blizini njezinog mjesta prebivališta, a dodijeljeno joj je oko 60 adresa, uključujući stanove i kuće, dok je popisivač dobio 260 adresa u krugu sela gdje živi. Ono što nas je posebno zanimalo je reakcija Velikogoričana na popisivače.

-Ljudi su uglavnom bili susretljivi i većina me pozvala u stan te ponudila hranom i pićem, ali bilo je i onih koji nisu dozvolili ulazak pa je popisivanje u takvim slučajevima provedeno u hodniku. Čak mi se dogodilo da uopće nisu htjeli otvoriti vrata- prepričava popisivačica.

Popisivač je doživio gostoprimstvo, ali i obiteljske svađe. Često je morao objašnjavati da ne popisuje imovinu te ističe da su ljudi bili u strahu od poreza pa bi u odgovorima umanjivali količine obradive zemlje, broj životinja te kvadraturu kuće.

-Supružnici bi znali 5 minuta razgovarati kako bi se dogovorili oko odgovora, primjerice koliko ari zemlje obrađuju. Kod jednih sam nakon toga pitao imaju li barem jedno grlo goveda ili barem 10 peradi što je žena negirala, a muž joj je rekao: „Kako nemaš, imaš 25 pilića”, a ona je brzo odgovorila: „Šuti, to ću sutra zaklati, ne treba to pisati”. Počeo sam se smijati i objasnio da na to ne ide porez, a ona je rekla: „Nema veze, ja imam samo 9 kokoši, nemam više”- ispričao je popisivač.

Druženje, razgovor pa i pjesma

Ipak, doživjeli su puno lijepih trenutaka. Popisivačica nam kaže kako je upoznala brojne drage ljude pa se ponekad znala zadržati i razgovarati s njima. Osim razgovora, bilo je pjesme i veselja.

-Neki dan sam došla na popisivanje u stan, a domaćini su me odmah ponudili hranom i pićem što sam prihvatila s obzirom na to da sam tad bila pri kraju s poslom. Bili su jako pristupačni i dragi pa smo počeli razgovarati, između ostalog, o glazbi. Spomenula sam gospodinu da mi je harmonika najdraži instrument, a on je u jednom trenutku rekao da ima iznenađenje za mene te otišao iz dnevnog boravka, a vratio se s harmonikom i počeo svirati. Druženje je potrajalo dva sata i to je jedan od najdražih trenutaka ovog posla koji će mi sigurno ostati u jako lijepom sjećanju- uz osmijeh nam je ispričala popisivačica.

Začudilo ih pitanje: „Imate li zahod?”

Iako su doživjeli razne reakcije na određena pitanja, nijednom od naših sugovornika nije se dogodilo da osoba odbija odgovoriti na pojedino pitanje. Popisivačica kaže kako značajnije negativno iskustvo nije doživjela, a kao nešto najbliže neugodnoj situaciji ističe iščuđavanje na neka pitanja.

-Oni koji žive u zgradi znali bi se načuditi ili nasmijati kod pitanja o zahodu gdje su ponuđeni odgovori za vodokotlić, za zahod bez ispiranja te odgovor da u stanu nema zahoda, ali uglavnom su odgovarali na sva pitanja bez ikakve pretjerane reakcije- kazala je naša sugovornica.

Popisivač je, osim kod pitanja o zemlji i životinjama, poteškoće imao i kod pitanja o najvišem postignutom obrazovanju.

-Ljudi bi počeli pričati kako su 5 godina išli na fakultet, a nakon toga slijedi pitanje o zanimanju po diplomi i tek onda bi rekli da nisu završili fakultet- kazao je popisivač.

Strah od prevaranata

Prisutan je bio i strah zbog lažnih predstavljanja pojedinaca kao popisivača s ciljem ulaska o dom. Naša sugovornica je u nekoliko navrata osjetila strah starijih Velikogoričana od prevaranata, no nastojala im je pristupiti s razumijevanjem i objasniti im da je ona prava popisivačica.

-Čak mogu priznati da me to malo iznenadilo s obzirom na to da sam imala sve od opreme: majicu, masku, akreditaciju i laptop, a znalo se dogoditi da pregledavaju imam li sve od navedenog. Sasvim razumljivo je da ljudi neće svakoga pustiti u stan, ali svejedno sam se začudila koliko puta su ljudi bili u strahu– objašnjava naša popisivačica.

Također, nekoliko puta se dogodilo da ju domaćini traže na uvid valjanu COVID potvrdu, a nekad su i oni nosili masku tijekom popisivanja. S druge strane, popisivača nitko nije tražio dokumente ili COVID putovnicu, ponajviše jer je „domaći” i većina ljudi ga na tom području poznaje.

-Jedino loše iskustvo mi je bilo kada je čovjek pokušao strgati akreditaciju s izgovorom da sam ga legitimirao pa je htio vidjeti tko sam ja. Na to sam rekao da uopće nije problem i da slobodno može pogledati akreditaciju- priča popisivač.

Puno lijepih trenutaka

Brojne Velikogoričane naša sugovornica nije popisala osobno jer su se građani na dodijeljenim adresama samostalno popisali, no oni koji su je dočekali ostavili su prilično pozitivan dojam.

-U 99% slučajeva ljudi su bili za komunikaciju, jako pristupačni i gostoljubivi. Ima ljudi s kojima sam puno razgovarala, čak i pjevala i družila se. Sve to me stvarno iznenadilo i nadmašilo moja očekivanja. Rekla bih da je bilo jako malo neugodnih situacija, a jako puno veselih i pozitivnih i zato će mi ovo popisivanje ostati u lijepom sjećanju. Građani od mene zaslužuju peticu!- zaključila je popisivačica.

Popisivač kaže da je nakon svakog radnog dana bio sretan i zadovoljan, a tome su doprinijeli komunikativni i gostoljubivi građani koji su bili spremni na suradnju.

-Primijetio sam da su ljudi željni druženja i razgovora. U nekim kućama sam bio pojava, kao da je predsjednik došao. Dočekali bi me kavom, sokom, ručkom, kolačima i slično, samo je crveni tepih nedostajao. Znao sam razgovarati s kolegama kojima je od 10 kuća dnevno njih 9 bilo užasno, ali osobno nisam imao nijedan takav dan. Doživljaji su mi u potpunosti pozitivni- rekao je naš sugovornik.

(foto: ilustracija/popis2021.hr)