Kupio kuću, a s njom dobio i vinograd: „Kupio sam si posao. Bilo mi je žao posjeći 300 čokota koje sam tu dobio pa sam posadio još 30, a to nastavljam i dalje, svake godine par novih čokota“

Dolazak kišnog vremena označio je i kraj radova u vinogradima Vukomeričkih gorica. Berbe su krenule početkom rujna branjem ranijih sorti i manje više završile kasnijim sortama, većinom prije pogoršanja vremenskih prilika koje su nas zadesile početkom druge polovice mjeseca. Aktivnost se iz vinograda preselila u podrume pa smo tim povodom odlučili posjetiti dvojicu vinogradara i vinara s Brega.

Jedan je poznat u cijelom kraju i dobitnik je brojnih nagrada za svoja vina, a drugi je amater koji se igrom slučaja našao u ovoj priči. No, ono što ih obojicu povezuje je entuzijazam kad su u pitanju vinogradi i dobra kapljica, kao i želja za održanjem tradicionalne sorte grožđa turopoljskog škrleta.

- Ja sam penzioner već pet godina. Stjecajem okolnosti sam otišao u prijevremenu mirovinu jer je moja struka se ugasila, televizore i satelitske antene više nitko ne popravlja. Moram priznati kako me je rad u vinogradu spasio, pruža mi veliko zadovoljstvo pa mogu slobodno reći da sam sretan čovjek. Uspio sam postići zapažene uspjehe u vinogradarstvu – rekao nam je Vlado Mikulčić, predsjednik Udruge vinogradara i vinara Grozd.

Naš drugi sugovornik do vinograda je došao sasvim slučajno. Naime, uz kuću koju je kupio prije par godina dobio je i vinograd, s kojim na početku nije znao što će, ali ga nije htio posjeći. Bivšeg vlasnika „zamolio“ je da mu ostavi posuđe, prešu, muljaču, sve što mu je potrebno za preradu grožđa. To je bio uvjet da kupi kuću.

- Kupio sam si posao. Bilo mi je žao posjeći 300 čokota koje sam tu dobio pa sam posadio još 30, a to nastavljam i dalje, svake godine par novih čokota. Nisam ga znao obrezati, niti što drugo. Pitao sam za savjet tatu i par poznanika i svako mi je dao poneki zlata vrijedan savjet. Mentor mi je bio Marijan Belošević, on dugo godina radi vino i zahvaljujući njegovim savjetima vino je odlično ima dobar miris, okus i aromu - objasnio nam je Danijel Šneler iz Velike Bune.

Vina Vukomeričkih gorica sve su bolja, a tome značajno doprinose stručna predavanja koje redovito održava „Grozd“. Naglasak je na primjeni enoloških preparata u procesu proizvodnje, koji jamče bolju kvalitetu finalnog proizvoda.

- Mnogi misle da će dodavanjem kvasaca i enzima prilikom proizvodnje vina pokvariti aromu, ali griješe. Kvaliteta vina prvenstveno ovisi o brizi i radovima u samom vinogradu. Važno je sve radnje u vinogradu napraviti na vrijeme. Poštovati upute i propise kod tretiranja vinograda, kositi ga, vršikati ga (podštucati) – otkrio nam je Mikulčić.

Znanje koje su usvojili članovi „Grozda“ kapilarno se širi i do drugih vinara, što u konačnici utječe na podizanje kvalitete vina u ovom kraju.

- Botritis, pepelnica, peronospora, siva plijesan, to moraš doživjeti, na listu vidjeti, a kad vidiš već je kasno. Zanimljivo je to. Moraš koristiti preparate, jer cijep nije otporan. Da ga ne špricam ne bih imao ništa. Prilikom obrade vina koristim kvasce i hranu za kvasce te postupak taloženja, tak rade manje-više svi. Nakon četiri berbe, sad mogu reći da nešto znam. Moraš u vinogradu biti svaki dan. On traži puno rada i puno truda, a u periodu od četiri godine pogodio nas je dvaput mraz, a jedne godine i tuča. Ove godine urod je bio dobar, što se osjeti i na količini vina. Ove godine dobio sam 350 litara vina, za razliku od prethodnih godina kad su se brojke kretale između 100 i 200 litara vina – istaknuo je Danijel.

Postupak prerade grožđa uopće nije jednostavan i važno je sve elemente postupka uskladiti: od berbe, transporta, muljanja i prešanja grožđa pa do procesa taloženja, sumporenja, odvajanja mošta od taloga, dodavanje kvasaca i hrane, vrenja mošta, dolijevanja, bistrenja, filtriranja, stabilizacije, te njege i čuvanja vina.

- Kod berbe ja važno grožđe brati što ranije, po mogućnosti u jutro dok je svježije. Period od kad je odrezana peteljka grozda do muljanja u kojem će ona biti odvojena od bobica mora biti što kraći da se tijekom maseracije (četiri do šest sati) kožice ne bi povukle gorčinu. Zatim je važno u masulj staviti enzime, kako bi se kožice odvojile i omekšale, a okus i aroma kasnije bili izražajniji – kazao nam je predsjednik Udruge „Grozd“.

Pristup je izrazito važan kod proizvodnje vina, ide li se na kvalitetu ili kvantitetu. Najbolje vina dobivaju se od samotoka. Riječ je o moštu koji se otaložio na masulju i nije nastao prešanjem.

- Neki odmah idu na prešanje, a moj je postupak takav da nakon 4-5 sati odvajam samotok s masulja i poslije toga ostatak prešam hidrauličnom prešom. Samotok posebno, preševina posebno.
To dvoje se može poslije miješati, ali sve ove zlatne diplome koje sam dobio bile su za vina koja sam radio iz samotoka – dodao je Mikulčić.

Osim o kvaliteti svojih vina, vinari bi trebali voditi računa i vlastitoj sigurnosti jer ponekad proizvodnja vina zna doći glave proizvođače tijekom procesa vrenja.

- Pri boravku u podrumima i tijekom radova treba biti veoma oprezan. Svjedoci smo tragičnih slučajeva kad vinari amateri stradaju. Ljudi znaju smetnuti s uma da se pri fermentaciji stvaraju otrovni plinovi i ugljični monoksid pa treba biti jako oprezan i držati prostorije prozračenima – upozorio je naš sugovornik.

Vinogradi po Vukomeričkim goricama većinom su zapušteni i zarasli, moderni način života učinio je da vino nije više važan prihod u kućnom proračunu pa ljudi imaju sve manje vremena za njih. Sve je ostalo na zaljubljenicima koji tvrdoglavo čuvaju tradiciju ovog kraja, poput dvojice entuzijasta iz naše priče.