"Potrebna je sinergija izvođača i publike": Kako je Muzej odbačenih predmeta postao prepoznatljivo ime u Hrvatskoj

Muzej odbačenih predmeta ušao je u 2023. godinu s novim gostovanjem u Splitu, gdje je u prostoru Culture Hub Croatia prikupljao predmete građana, a potom našao za njih i nove vlasnike. Ovo gostovanje došlo je tek mjesec dana nakon gostovanja u Rijeci gdje ih je ugostio Riperaj.

Ovaj putujući muzej konceptualno je počeo 2018. godine, kada su Irena Boćkai i Ana Katulić odlučile napraviti projekt vezan uz koncept održivosti i održivog razvoja, a koji istodobno povezuje i njihovu djelatnost – izvedbene umjetnosti.

Uz sufinanciranje Velike Gorice, Muzej odbačenih predmeta održao se prvi put u 2019. godini upravo u našem gradu, a potom se udaljio na putovanje diljem Hrvatske. Otada je posjetio još 10 gradova i postao prepoznatljivo ime u Hrvatskoj.

-  Naš muzej ima dva lica. S jedne strane je to putujući muzej, muzej beskućnik, koji dolazi do svoje publike u kojem ta ista publika može biti izlagač. S druge strane to je interdisciplinarni projekt koji povezuje suvremenu umjetnost s područjima ekološkog i društvenog djelovanja.  Mi smo spojile to lice i naličje i mislim da to uspješno tehniciramo. Time smo spojile i različite publike: publiku koja prati suvremene umjetnosti, te publiku koja nas prepoznaje preko aspekta održivog razvoja. Puno gradova nas ugošćava i puno publike dolazi jer vide iz aspekta da je to nešto održivo, pa donose svoje predmete, a nemaju u glavi još taj umjetnički aspekt koji mi ponudimo u drugom dijelu izložbe – objašnjava nam Ana Katulić.

Ovaj projekt funkcionira tako da u gradu u kojemu gostuju prikupljaju osobne predmete koje građani sami doniraju, a potom umjetnice stvore priču vezanu uz prikupljene predmete i izvode performans u kojem se uključuje i publika. Napokon, do kraja performansa, posjetitelji mogu sami uzeti predmet koji im se sviđa na toj izložbi.

Naravno, katkada zna doći i do konfuzije, pa neki posjetitelji donesu i cijelu vreću predmeta kojih se pokušavaju riješiti. Pa i u takvim situacijama pronađe se biser i posebna priča.

- U Ogulinu nam je jedna žena donijela četiri vreće starih stvari. Odabrale smo dva predmeta iz toga, a jednog od njih, stari opasač narodne nošnje, na kraju je udomio Zavičajni muzej kojemu je baš to nedostajalo – priča nam Katulić.

Neke stvari brzo nađu vlasnika, a druge pak vječno traže. N Tako je, na primjer, maska za lice odmah pronašla dom unatoč tomu što je podsjetnik na pandemiju, dok jedna majica s potpisima učenika s norijade već godinu i pol putuje s izložbom.

- To je ta čar neočekivanog. Nikada ne znamo što će doći, a što će otići. Ljudi kod udomljavanja imaju na početku mali zazor jer im je čudno da se dijeli nešto besplatno. Tek kada jedna osoba prva krene, onda krenu svi – kaže nam.

S lepezom različitih publika i suradnika, ovaj Muzej otkriva novi sloj povezanosti s lokalnom zajednicom i publikom, a ujedno educiraju ne samo o održivom razvoju, već i o samoj izvedbenoj umjetnosti.

- Često se ljudi šokiraju da nije samo prikupljanje stvari, nego da radimo izložbu i izvedbu. Ali uglavnom su pozitivne reakcije. Interesira ih što mi radimo, priđu nam da nas pitaju više o tomu, da nam kažu kako su oni to doživjeli. I to je nama veliko zadovoljstvo – komentira Katulić.

No nije lako održati putujući projekt na životu. Iako su dobile vjetar u leđa s državnim resursima, svjesne su da se ne mogu vječno na njih oslanjati.

- Moramo se osloniti na naše resurse i sposobnosti da namaknemo novac. Ako mi ne nađemo sredstva i ne odradimo marketing same, Muzej neće postojati. Sve ovisi o nama – objašnjava Katulić, a kao najizazovnije razdoblje navela je dvije godine pandemije, kada su mogle odraditi samo dvije izložbe godišnje.

Najteže razdoblje je iza njih, a Muzej je postao toliko prepoznatljiv da gradovi kontaktiraju njih, a ne suprotno. Ipak, tu ne staju. Ove godine planiraju turneju po unutrašnjoj Hrvatskoj, a potom se spremaju i u inozemstvo.

- Naravno tu ima administrativnog posla, ali ulazak u Schengen i eurozonu je zaista olakšalo stvari jer je lakše kretanje u zemlje kojima se planiramo javiti, a i razmišljamo i u istoj valuti. No za sve to moramo još napraviti strategiju – najavljuje Katulić.

To nije jedino što je u planu. Iako još u začetku, Ana Katulić krenula je s pripremama za novi projekt pod nazivom „Oglede“ koji bi bio čvrsto vezan uz Veliku Goricu.

- To bi bio festival kraćih izvedbenih formi na zadanu temu, a cilj je revitalizirati neke gradske zone i kvartove kroz  izvedbene umjetnosti – otkriva.

Izvedbena umjetnost nije svima laka za razumjeti, pogotovo ako se s njom susreće po prvi put, no uspjeh ovog projekta pokazuje da zainteresiranost itekako postoji.

- Potrebna je sinergija izvođača i publike, uključiti publiku u ono što radiš. To smo pokušale napraviti ovim Muzejem – ne samo da gledamo, nego i da sudjelujemo u stvaranju sadržaja. Na kraju, ako je nekomu dosadno i to je u redu. Onda se treba zapitati zašto mu je dosadno? Suvremena umjetnost postavlja pitanja i izaziva gledatelja da sam sebe preispita to što gleda – zaključuje Katulić.

Foto: Culture hub Croatia