Strongman iz Turopolja: Pradjed mu je digao generala na konju, a Petar uživa u guranju kamiona i dizanju kamenih gromada

Još su drevni Grci bili opčinjeni ljudskom snagom pa je tako nastao mit o Heraklu čija je snaga bila nestvarna i nadljudska, a kojeg su od njih preuzeli i stari Rimljani te ga nazvali Herkul. U obje verzije bio je polubog i sinonim za snagu.

Ni u našim krajevima nije nedostajalo priča o nadljudskoj snazi, doduše ne u razmjerima antičkih heroja, ali svejedno impresivnih. Među njima je najpoznatiji Marijan Matijević, za kojeg kažu da je znao savijati željezo kojeg neki nisu mogli ni podignuti, rukama je lomio konjske potkove, čupao noktima čavle iz hrastove daske, a na prsima su mu razbijali kamenje teško i do 150 kilograma. No, nije on jedini Ličanin koji se mogao pohvaliti neobičnim pothvatima. Na primjer, Jure Rajković iz Brinja jednom prilikom uspio je dignuti generala na konju, a nije mu problem bio prenijeti konja na leđima u štalu. Bio je prava ljudina koja je mogla dignuti motor iznad glave te je bio poznat po čeličnom stisku ruke. No, tu priča o snažnim ljudima ličkih korijena ne prestaje. Da jabuka ne pada daleko od stabla najbolji je dokaz i naš sugovornik, praunuk slavnog Jure.

Petar Rajković odlučio je krenuti stopama svog pradjeda i postati strongman. Ovaj skromni mladić vježbe u teretani kombinira s dizanjem kamenja teškog stotinu kilograma i vučom kamiona. To je samo dio disciplina u kojima se natječu najjači ljudi na svijetu.

- Od kad znam za sebe volio sam gledati strongman natjecanja. Ti ljudi podižu teške kugle iznad glave, vuku kamione i avione te bacaju teške bačve desetak metara u zrak. Sve to izgledalo mi je nestvarno i privlačno,  a sada želim postati dio te priče. Iako nemam sve potrebne rekvizite, snalazim se putem. Doma imam kamenje koje dižem i bacam, ponekad guram aute. U bivšoj teretani imao sam Log Press, imitaciju klade koja se diže iznad glave - rekao nam je Petar.

Obitelj ne gleda baš blagonaklono na njegovo bavljenje ovim ipak ekstremnim sportom. Strah ih je za njegovo zdravlje jer za dizanje velikih težina potrebna je i velika mišićna masa, koja pak nosi svoje rizike.

- Zahvaljujući treningu i specijalnoj prehrani popeo sam se na 125 kilograma i značajno povećao težine koje mogu dignuti. No, to puno košta. Odresci su skupi. U zadnje dvije tri godine počeo sam jesti junetinu i govedinu baš se vidi razlika. U početku sam jeo pola kile svinjske vratine dnevno, ali mi se zgadila i bila je masna. Kad sam prešao na odreske stvari su se počele jako mijenjati. Puno jedem i piletinu, puretinu, jaja i sir – dodao je naš sugovornik.

Kao i većina domaćih sportaša, pogotovo iz „nepopularnih“ sportova susreće se s problemima. U njegovom slučaju to su specifične sprave i rekviziti na kojima bi se spremao za natjecanja. No, par prijatelja ga podržava u njegovoj ambiciji da postane najjači Turopoljac i jednog dana odmjeri snage s najjačim ljudima svijeta. Među njima je i njegov trener Armin, zbog kojeg se i prebacio u Xshape fitness. U teretani je Petar poznat kao Brahma Bull, a njegovi podvizi visoko su pozicionirani na ploči na kojoj članovi upisuju svoje najbolje „liftove“.

- Armin je čovjek s velikim znanjem o utezima i powerliftingu. Njegovi rezultati najbolje govore o njemu, a podsjetit ću da je svojevremeno bio i prvak države. Trenutno je jači od mene, stariji je i veći te imam što od njega za naučiti. Sada sam se fokusirao na powerlifting jer želim pojačati svoju bazu statičke snage. Kad to dostignem počet ću odlaziti na amaterska natjecanja i napraviti rezultate koji jamče prelazak u profesionalce – objasnio je Petar.

Kroz godinu do godinu i pol naš sugovornik očekuje prve konkretne rezultate na strongman natjecanjima. Dobar je u bacanju i nošenju tereta, ali mora još raditi na statičnoj snazi. Dok drugi možda mogu dići veće težine, on može dići frižider i odnijeti ga na sedmi kat. No, i to treba uzeti s rezervom s obzirom na to da ovaj mladić iz čučnja diže 252,5 kilograma, na bench pressu 170 kilograma, na deadliftu 250 i 130 kilograma u potisku iznad glave.

Važno je napomenuti da je Petar star 24 godine i da natjecatelji u ovom sportu tek u 30-ima dostižu svoj vrhunac, a on iza sebe već ima uspješnu sportsku karijeru. Od četvrte do osme godine trenirao je tenis, zatim veslanje do 18 godine i šest puta bio prvak Hrvatske, da bi se onda prebacio u atletiku, točnije bacanje kugle gdje je također bio prvak države. U svom domu čuva zbirku od 50 medalja s raznih natjecanja.

Ponosan je na svoju dosadašnju sportsku karijeru i smatra kako mu je upravo sport pomogao da bostane bolji i uspješniji čovjek. Na treninge je svaki dan putovao autobusom iz Rakarja do savskog nasipa u Zagrebu, a ponekad i dva puta dnevno. Trebalo je sve to uskladiti, trening, školu i druge obaveze. Rekord mu je 13 treninga u tjedan dana, a tim tempom izdržao je dva tjedna. Kako kaže, zahvaljujući svemu tome postao je discipliniran, jer svakom se da trenirati kad je lijep i sunčan dan, a trenirati treba i kad je vani -5 °C i pada snijeg. Tu se vidi tko ima jaku volju, a tko ne.

I za kraj, upitali smo Petra što ga motivira da se bavi ovim izuzetno zahtjevnim sportom.

- Cijeli svoj život dižem utege. Stvoren sam za to. Nema ljepšeg osjećaja nego kad podignete neki veliki teret. Kad ne treniram i ne dižem teške stvari počne me boljeti tijelo – zaključio je kroz smijeh mladi strongman.