Pola stoljeća književnog stvaralaštva Božidara Prosenjaka

Više od 50 godina piše, objavljuje i stvara književna djela Božidar Prosenjak, pisac iz koprivničkog kraja s goričkom adresom. Povodom ovog jubileja rada predstavnici Grada Velike Gorice zahvalili su mu se na njegovom doprinosu u kulturi i promociji grada.

U gradskim prostorijama književnika su ovog tjedna ugostili gradonačelnik Dražen Barišić , njegov zamjenik Krešimir Ačkar i pročelnik Zvonko Kunić naglasivši da su odlučili ovakve prigode obilježiti malim prijemom i simboličnim poklonom u znak zahvale pojedincima.

-Što čini grad, što čini posebno neka mjesta- čine ljudi. Boško Prosenjak je čovjek koji je definitivno u pozitivnom smislu začinio ovaj naš grad nečime što daje posebni okus i miris, ne samo u intelektualnom, nego i u onom rodoljubnom smislu. Znam ga kao čovjeka koji je radio kod nas u Narodnom sveučilištu Juraj Kokot na radiju Velika Gorica, kao novinar, kao spiker, a onda značajnije nakon toga kao hrvatski pisac, književnik. Doprinio je da naša Velika Gorica postane prepoznatljiva na karti ne samo Hrvatske nego i šire. Teško da o književnom radu mogu sažeti doprinos svega onog što je napravio. Sasvim sigurno je je tu veliki doprinos Velikoj Gorici i mladima, ne samo Velikogoričanima. Grad ovakvim ljudima treba dati određeni pijetet, odnosno treba se pokloniti i reći hvala i idemo dalje. Na ovakvim ljudima i na njihovim djelima zapravo stojimo svi mi kao zajednica-poručio je u svom obraćanju gradonačelnik Dražen Barišić.

Riječima zahvale obratio se poznatom književniku i pročelnik Zvonko Kunić koji s njim u okviru društvenih djelatnosti surađuje dvadesetak godina.

-Htio bih  se zahvaliti što je Gorica na neki način kroz njegova djela dobivala jednu planetarnu prepoznatljivost jer se djela našeg gospodina Prosenjaka prevodila na mnogo jezika, od japanskog pa do ostalih egzotičnih jezika. Divlji konj je primjerice preveden na svim kontinentima. Gospodin Prosenjak je doista bio plodonosan u svakom smislu i njegove aktivnosti nisu bile samo pisanje, utemeljio je nagradu Albatros čiji je predsjednik žirija-dodao je pročelnik Kunić.

I sam Prosenjak na kraju se zahvalio na ovom priznanju.

-Nisam imao namjeru dati u javnost ovaj zaokruženi niz godina života i stvaranja. Oko sebe vidim mnoge ljude koji zaslužuju osobito poštovanje i čiji je rad dobar primjer za mlade ljude. Ne bih sebe izdvajao, nego mi čini radost ako se, unatoč svojim manjkavostima, smijem smatrati jednim od vas, vaših suradnika, ljudi koje sam ovdje zavolio. I osjećati se pripadnikom svoga drugog zavičaja, koji sam našao u velikogoričkoj sredini. Tako ovo shvaćam i na tome vam neizmjerno hvala-poručio je Božidar Prosenjak dodavši u kratkom obraćanju čime se sve bavio otkako je svoje mjesto pod suncem našao u Velikoj Gorici, te da se domaćim ovdje osjetio kroz jedno spontano sportsko druženje.

–Moj život nikad nije bio osuda drugih, nego borba da budem bolji čovjek. Kad sam se konačno doselio u Veliku Goricu, po mene su dolazili mjesecima, jer sam bio urednik u novinama i na radiju. Osnovao sam biblioteku, uredio brošure i knjige, pisao prateće tekstove mnogim velikogoričkim autorima, nastupne govore direktorima tvrtki, gradonačelnicima, predsjedniku države, pogrebne govore, bio u raznim žirijima, ali Velikogoričaninom sam se u pravom smislu riječi osjetio onog dana kad su po mene dotrčali jer im je falio jedan u ekipi za nogomet. To je bio trenutak kad sam se osjetio kao domaći-kazao je u svom stilu gorički književnik i pritom nasmijao okupljene.

U razgovoru s novinarima otkrio je da se i on sam čudio kako je postao pisac, no ističe čovjek kroz cijeli život prenosi ono što je sam primio u djetinjstvu i upravo sretno djetinjstvo na selu temelj je ovog pisca iza kojeg stoje brojne nagrade, knjige, višebrojna izdanja i popriličan životopis čije se stranice još uvijek ispisuju. Svoje prve korake u objavi priča, pjesama  i knjige podijelio je s nama, a više o svemu možete pročitati u posljednjem ovogodišnjem broju VGdanas novina.