Stižete pred nekadašnju vojarnu, danas hostel u kojem ćete odsjesti jednu noć i diviti se svim tenkovima, transporterima i topovima koji ju okružuju. Nakon ručka odlazite u dvoranu u kojoj su vam održana predavanja o Domovinskom ratu i Borbi za Vukovar. Predavanje vam održava vojnik koji je rođen i živi u Vukovaru i borio se za svoj grad. Dok slušate brojke naoružanja vojske JNA čini vam se nemoguće da se Vukovar branio skoro 100 dana. Lovačke puške protiv automatskog oružja, vojnici protiv običnih građana. Nakon predavanja koje vam je pokazalo koliko je rat bio nepravedan krećete u spavaonice na kat ispod. Velike sobe s krevetima na kat i zaključanim prozorima daju dojam zatvora ali i jedinstva svih vojnika koji su spavali tamo prije vas. U popodnevnim satima krećete prema Muzeju vučedolske golubice gdje ste upoznati sa starom vučedolskom kulturom i načinom života ljudi u Vučedolu. Zatim dobivate slobodno vrijeme da prošećete gradom, vidite spomenik Jeanu Michelu Nicolieru, Francuzu koji je branio Vukovar, umro na Ovčari, a njegovi posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni. Prelazite most na rijeci Vuci i stižete do velikog bijelog križa na ušću rijeke Vuke u Dunav. Nakon obilaska grada krećete prema vojarni ili hostelu Dubrovnik i odlazite na večeru u restoran Istra. Zatim se spremate za disko na brodu na Dunavu i poslije zabave na počinak. Prva stvar sljedećeg jutra je odjava iz hostela i doručak u restoranu. Izlazite u dvorište Memorijalnog centra Domovinskog rata i razgledavate tenkove, transportere i topove koje ste vidjeli prethodnog dana pri dolasku. Nakon obilaska dvorišta spuštate se u podrum zgrade s oružjem u kojem je napravljena replika srpskih logora. Ulazite u uski hodnik na čije su obje strane deke i slama na kojima su spavali zatočenici tijekom rata. Deke manje i tanje od  bilo koje današnje deke, cipele koje se raspadaju. Pitate se kako su ti ljudi preživjeli jednu zimu, a kamoli više mjeseci tamo. Slušate priče vojnika koje u vama bude osjećaj suosjećanja i tuge te ljutnje prema ljudima koji su radili takve grozote drugim ljudima, plače vam se, a još niste čuli ni polovicu onoga što se događalo u logorima. Time počinje vaš obilazak memorijalnih lokacija u Vukovaru kao što su Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti poznatoj i kao Groblje tenkova. Zgrada ispred vas napravljena je u obliku čvrsto stisnute šake koja simbolizira snagu hrvatskih branitelja. Također posjećujete Spomen dom Ovčara koji je nekoć bio koncentracijski logor. Tamo slušate o nehumanim postupcima vojnika JNA, silovanje djece, žena i starica, psihičko maltretiranje i ostalim torturama koje nemožete ni zamisliti. Krećete prema masovnoj grobnici gdje je ubijeno i bagerom zakopano dvjestotinjak ljudi na mjestu na kojem su nekada seljaci odlagali mrtvu stoku. Stojite na mjestu na kojem su ubijeni obični ljudi kao vaši susjedi, stričevi, ujaci... Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata slušate nevjerojatno velike brojke poginulih i nestalih branitelja, polažete svijeće na njihove grobove i zahvaljujete im na svemu što su napravili za našu domovinu. Ulazite u Vukovarsku bolnicu i gledate dokumentarac snimljen za vrijeme rata. Prolazite hodnikom u podrumu u kojem su nekoć spavali ranjenici, trudnice i djeca. Kreveti jedan do drugoga, stisnuti kao srdele u konzervi. U stropu još uvijek vidite rupu koju je napravila bomba koja je pala srpskom ranjeniku među noge, što pokazuje kako su bolničari liječili svakoga, bez obzira na njegov spol, dob ili nacionalnost. Na vašoj lijevoj strani su bijele keramičke pločice na kojima je napisano što se dogodilo pojedinog dana, koliko je ljudi umrlo i ranjeno. Naposljetku posjećujete crkvu svetog Jakova i Filipa čiji je desni dio ostao neobnovljen u znak sjećanja na Domovinski rat. Na putu prema Školi mira gdje je održan kviz na temu Domovinskog rata stajete kod vodotornja koji je trenutno okružen skelama. Nakon kviza u Školi mira na kojem je, naravno, pobijedila vaša škola krećete kući.