Nakon što su prije dva tjedna svojim nastupom na državnom završnici u Poreču oduševile djevojke iz Udarnikove generacije 2008., sedma ekipa u Hrvatskoj, od ovog četvrtka red je došao i na dvije godine mlađu generaciju. Mlade rukometašice predvođene trenericom Martinom Vugrinović otišle su na završni turnir prilično suvereno, bez previše drame, a to je dalo za pravo svima u klubu nadati se da će i u Poreču ova ekipa biti vrlo konkurentna za ozbiljan rezultat.

– Ovo je jedna jako dobra ekipa i vjerujem da ćemo imati što za reći na završnici – govorila je već u tim trenucima trenerica Vugrinović, koja već nekoliko godina vodi ovu talentiranu generaciju.

Da to nisu bile prazne priče, da su to bile najave s jakim argumentima, potvrđeno je već prvoga dana turnira u Poreču. U prvoj utakmici dana djevojke su pobijedile vršnjakinje iz Gospića 16-9, a dobar posao za otvaranje državne završnice potvrdile su pobjedom i u drugoj utakmici. U sudaru s djevojčicama iz Trogira slavile su 12-8, što znači da su uzele maksimalna četiri boda, a time i osigurale prolazak u osminu finala. Međutim, daleko od toga da je posao završen, jer u skupini će odigrati još dvije utakmice…

U petak točno u podne na rasporedu je ogled s Kokom iz Varaždina, koja je također upisala obje pobjede prvoga dana, pa je za pretpostaviti da će to biti i izravni okršaj za prvo mjesto i izbjegavanje jednoga koraka u eliminacijskom dijelu turnira. Posljednja utakmica u skupini igrat će se od 18.15 sati, a protivnik će biti Petason-Vranjic, ekipa koja je prvog dana izgubila obje svoje utakmice.

S obzirom na rasplet tih dviju utakmica, trenerica Martina i njezine djevojke doznat će raspored za subotnji program.

Udarnik u Poreču predstavljaju ove mlade rukometašice: Ema Markov, Petra Sečenj, Iva Markov, Jana Jurkić, Gita Konjar, Ema Jagodić, Ana Vlašić, Gabrijela Černetić, Jana Turković, Paula Polić, Paula Bilić Prcić, Anabela Jug, Luana Bigec Sabljak, Karla Miličević, Lucija Bižić, Lana Novosel, Tena Slojšek i Nives Juratović.

Djelatnici Komunalnog redarstva Grada Velike Gorice danas su se našli u ne baš uobičajenoj situaciji. Zamijetivši kamion za koji su pretpostavili da služi za ilegalno odlaganje otpada krenuli su za njim.

Kada su shvatili da ih prati vozilo Komunalnog redarstva, vozač je zaustavio kamion na cesti, te zajedno sa suvozačem ostavio kamion i pobjegao.

Komunalno redarstvo provodi pojačane mjere nadzora na širem velikogoričkom području. Iako je broj ilegalnih odlagališta znatno smanjen zahvaljujući nizu poduzetih mjera još uvijek značajan problem predstavlja ilegalan dovoz otpada s područja Zagreba.

U tijeku je i postavljanje nadzornih kamera na više lokacija.

Kalendarsko je proljeće na izmaku, još malo pa će i službeno početi ljeto, a u svijetu nogometa to znači da je u tijeku famozna “sezona kiselih krastavaca”. Iz perspektive igrača i trenera, doba je to u kojem se treba odmoriti od prošle i pripremiti za novu sezone, a to je najbolje činiti u domaćem, obiteljskom okruženju. Takav tip predaha odabrao je i velikogorički trener Dean Klafurić (51), kojeg je uvijek lijepo sresti na ulicama njegova grada, a još je ljepše “privesti” ga na šalicu kave i čašicu razgovora.

Klaf je lokalna igračka legenda, nekoć plemeniti vezni sjajnog udarca, ali i tip koji će i godinama poslije priznati da bi “možda napravio i bolju igračku karijeru da već u to vrijeme nije razmišljao kao trener”. I sasvim je prirodno bilo da po završetku igrače priče sjedne na klupu, započne karijeru koja ga je u posljednja gotovo dva desetljeća vodila diljem Turopolja, Hrvatske, Europe i svijeta.

Cijela priča počela je u Kurilovcu, kojeg će uvijek nazvati svojim, obiteljskim klubom, nakon toga u juniorima Radnika, pa Poletu iz Buševca, ženskoj reprezentaciji, Gradićima, Vrbovcu, pa onda i u omladinskoj školi Dinama, u kojoj je ostavio dubok trag. Radio je i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji, zatim poveo Goricu u posljednju drugoligašku sezonu pa preselio u veliku Legiju iz Varšave, s kojom je uzeo prvenstvo i kup. Imao je i kratku i nesretnu epizodu s Hrvatskim dragovoljcem, pa radio na Cipru, u Slaven Belupu i mađarskom Honvedu.

Posljednja, i dalje aktualna postaja Klafove trenerske priče smjestila se u Mostar, u kultni Velež, kojeg je preuzeo u kolovozu prošle godine. I napravio sjajan posao. Rođeni, kako je nadimak ovoga kluba, završili su sezonu na trećemu mjestu BiH Premijer lige, time su izborili i izlazak u Europu, a Dean Klafurić potvrdio je da je riječ o itekako ozbiljnom treneru.

– Kako je živjeti u Mostaru? Jako lijepo! – kaže uvodno, između dva srka espressa.

– Grad je prekrasan, okružen sam ljudima koji imaju toplinu, koji imaju vremena jedni za druge. Sve mi odgovara, od ljepote grada, prepunog drvoreda, od prirode, Neretve, staroga grada, Starog mosta, sve do mostarske raje, fantastične hrane… Ukratko, to je način života koji me podsjeća na život 80-ih kod nas. Kad se još na to nasloni i dobar rezultat, sve je još bolje i ljepše. Da nije dobar rezultat, sve bi bilo bitno drukčije, jasno mi je to, ali ovako je sjajno – govori sa smiješkom, pa nastavlja s dojmovima iz jedne specifične sredine.

– Mostarci imaju specifičan smisao za humor, koji sam imao priliku upoznati i ranije, budući da mi supruga ima rodbinu u Mostaru, tako da sam povremeno dolazio tamo zadnjih 20-ak godina. To mi je i olakšalo, ubrzalo adaptaciju. Ljudi su široke ruke, vole počastiti i ćevapima i kavom, malo kad uspijem nešto sam platiti. A kava je čudo… Ja sam mislio da mi pijemo najviše kave, ali oni su daleko ispred nas, ha, ha…

Grad je to podijeljen na dva dijela, istočni i zapadni, a nogometno se dijeli na Velež i Zrinjski.

– Nemam nikakvih problema s navijačima. To je rivalstvo kao i svako drugo, iako je to u ovom slučaju pojačano i nekim drugim stvarima, ali ja se bavim nogometom, ponašam se kao profesionalac i apsolutno nema nikakvih problema. Prošao sam sve tribine Dinamovog stadiona, znam kako funkcionira taj svijet, ali ja se bavim isključivo nogometom, samo to me zanima – objašnjava odnose Klaf.

Nije odradio baš cijelu prošlu sezonu na klupi, ali nije puno ni propustio.

– Došli smo krajem kolovoza, prvu utakmicu vodili smo u petom kolu. Kod dolaska s upravom kluba sam komunicirao kako je cilj biti četvrti, pokušati izboriti Europu, kako bi to bilo lijepo, a na kraju smo završili na trećemu mjestu. Dakle, sezona se može opisati jedino kao izuzetno uspješna u svakom segmentu – govori Dean i dodaje:

– Ne samo da smo napravili dobar rezultat, nego smo i prezentirali jako dobar, prepoznatljiv nogomet. Velež u tom smislu ima bogatu tradiciju, ono što je taj klub nekad predstavljao po pitanju stila nogometa velikim se dijelom poklapa s onim što ja želim od svojih momčadi. Sjećaju se stariji ljubitelji nogometa igrača kao što su Baka Slišković, Džemal Hadžiabdić, Enver Marić, Duško Bajević, Semir Tuce, Franjo Vladić, pa još i Predrag i Goca Jurić, Kajtaz, Tuce… Imali su strašne igrače, sjajne generacije, a svi oni igrali su prepoznatljiv nogomet. Ja sam se kao trener dobro uklopio u tu filozofiju i Velež je napravio stvarno dobar rezultat, svakako iznad očekivanja.

Cijene ga izuzetno u Mostaru, uživa veliki ugled među navijačima i u samom klupskom okruženju, a i on cijeni sve što se događa oko njega.

– Osim u rezultatima, klub je rastao i u drugim segmentima, prije svega na polju infrastrukture. Gradi se četvrta tribina, s kojom će se stadion zaokružiti i biti vjerojatno najljepši u Bosni i Hercegovini. I sad je atmofera na stadionu uvijek sjajna, imamo najbolji teren u ligi, a sad će se to i poboljšati. Na utakmicama bude između tri i četiri tisuće ljudi, ponekad i više, ovisno o protivniku, a ponekad i manje, ovisno o vremenu. Tu su te čuvene mostarske kiše, a budući da stadion nije natkriven, vremenske prilike znaju dosta utjecati na broj gledatelja. Trenutačno stadion prima 7.000 ljudi, a s novom tribinom primat će 10.000. Ispod nove tribine bit će i moderne svlačionice, s VIP salonom i svim ostalim, pa će stadion biti potpuno spreman za europske utakmice, ali i za utakmice reprezentacije. Trebalo bi sve skupa uskoro biti gotovo, a uz to je napravljen i novi pomoćni teren za treninge. Uprava se jako angažira, pa je sve nekako lakše – priča Klaf i nastavlja:

– Uz građenje igre i momčadi, radili smo i na sistematizaciji radnih mjesta, strukturi kluba, što često dovodi do pada u rezultatima, što se nama nije dogodilo. A to je velika stvar, veliki uspjeh za Velež ove sezone.

Velikogorički stručnjak u Veležu nije samo trener, budući da je ujedno i na funkciji sportskog direktora, što je poprilično zahtjevno. Iako…

– Trenerski posao traži radni dan od 24 sata. Uostalom, uvijek kažem da to nije posao nego poziv. Treneri su obično fanatici nogometa, mi smo ljudi koji živimo takav život, posvećeni smo poslu maksimalno, i kad spavamo razmišljamo o igračima, o klubu, o tome kako unaprijediti igru i rezultate… Teoretski je to vrlo zahtjevno, ali meni osobno zapravo i nije. Puno mi je teže kad sam bez posla, kad nemam klub, kad ne znam gdje pripadam. U tim se trenucima ne osjećam dobro. Iskreno, koliko god mi je lijepo biti s obitelji, odmarati se i opuštati, sretniji sam kad radim nego kad sam na odmoru – priznaje Klaf.

Posljednjih desetak mjeseci radi s vrlo dobrom, prilično iskusnom momčadi, s igračima koji su u stanju slijediti njegove ideje, a među njima je i jedan Velikogoričanin.

– Da, s nama je i Vito Čaić, naš dečko, iz Velike Gorice. On je 2005. godište, došao je kao kapetan juniora Dinama, s kojim ima profesionalni ugovor. Došao je na posudbu, koja će se i nastaviti u sljedećoj sezoni, u kojoj će nam sigurno dati još više. U sezoni iza nas imao je problema sa sinusima i alergijom, tako da nije dao koliko se možda očekivalo, koliko je i sam očekivao, ali u svemu tome je dao vrlo solidan doprinos momčadi. U trenucima kad je bio zdrav, kad je uspio riješiti te probleme, bio nam je jedan od najboljih igrača. Pred operacijom je nosa, otkriveno je što je problem s alergijom i siguran sam da će biti samo još bolji – govori trener Veleža, u kojem je i još nekoliko igrača koje smo upoznali na hrvatskim travnjacima.

– Imamo Dubrovčanina Antu Oreča, koji je došao iz Kustošije prošlog ljeta, tu je i Dino Halilović, Alenov brat, kojeg sam trenirao još u kadetima Dinama, pa onda i Mihael Mlinarić, kojeg sam vodio u Hrvatskom dragovoljcu i Slaven Belupu, zatim golman Tomislav Duka, nekoć u Hajduku, Splitu i Istri… A sad smo doveli i dosadašnjega kapetana Cibalije Karla Išasegija – nabrojio je Klaf.

Na terenu uvijek mora biti barem jedan BiH igrač mlađi od 21 godine, a dozvoljena su tri stranca, pri čemu se igrači s prostora bivše Jugoslavije ne smatraju strancima. U Veležu su prošle sezone stranci bili Gruzijac u napadu, Brazilac u veznom redu i Iranac u obrani, a sve skupa je bilo dovoljno za vrlo uspješnu sezonu u okruženju jedne sve bolje lige.

– BiH ligu pratio sam posljednjih godina, budući da sam bio u pregovorima s nekoliko klubova u tom razdoblju, i mogu reći da je liga u ekspanziji. Kvaliteta terena sve je veća, situacija je po tom pitanju puno bolja nego ranije, jer događa se nešto slično što se događalo u HNL-u prije nekoliko godina, stalno se rade novi tereni. S druge strane, odluka da igrači s prostora bivše države ne budu stranci povećala je i kvalitetu same lige – istaknuo je Klafurić, koji nije mogao izbjeći ni pitanje o usporedbi HNL-a i BiH lige.

– Jako je teško to uspoređivati, ali možda bi najbolja usporedba BiH lige bila sa slovenskom. To je otprilike ta razina. Najbolji klubovi iz BiH, recimo to tako, bili bi negdje u sredini HNL-a. Ali opet kažem, teško je to uspoređivati, praktički nemoguće, znam samo da je HNL svakako viša razina, u prvom redu po obučenosti mladih igrača – procjenjuje Klaf.

Pomaže mu i cijelom procesu i njegov dugogodišnji suradnik Damir Milanović, poznatiji kao Milka, još jedan izdanak uspješne goričke trenerske ekipe koja radi po cijeloj Europi.

– On mi puno znači. Uvijek sam imao dobre suradnike, a Milka je već dugo sa mnom. Bili smo i suigrači, ja sam ga uveo u trenerski posao i jako sam sretan što je definitivno izrastao u pravog trenera. Posao koji radim u Veležu puno mi je lakše raditi uz njega, budući da je sazrio kao trener, da imamo istu filozofiju, da smo radili zajedno i u Gorici, i na Cipru, i u Mađarskoj – priča Klafurić o svom suradniku, pa se okreće HNL-u, kojeg je pratio s distance, jednako kao i Goricu, jedan od svojih klubova.

– Bilo je zanimljivo pratiti HNL kroz prizmu borbe za naslov, a na kraju je Dinamo prvi došao do cilja zahvaljujući i iskustvu i kvaliteti. Kao dinamovcu, naravno da mi je drago što je tako završilo. Gledajući cijelu ligu, žao mi je jedino što je sezona bila malo “mliječna” zbog Rudeša, jer nije bilo pravih tenzija u donjem domu – govori Klaf, pa se okreće Gorici.

– Pratio sam, naravno, uvijek i svugdje pratim Goricu. Dinko Jeličić mi je prijatelj i kolega kojeg jako cijenim, pod njim je Gorica u prvom dijelu sezone igrala jako dobro i žao mi je što na proljeće to nije bio slučaj, što je sve skupa otišlo u krivom smjeru. U svakom slučaju, želim sve najbolje Gorici u svemu što slijedi, nema dvojbe da je čeka izazovna sezona, ali svaka je takva…

Izazovna sezona čeka i Velež, kako u prvenstvu, tako i europskim natjecanjima. Rođeni kreću od prvoga pretkola Konferencijske lige.

– Rezultat u nogometu često je varljiv. Najvažnije je zadržati mirnoću u lošim razdobljima, ostati strpljiv, što je jako teško. S druge strane, kad se dođe blizu maksimuma, vrlo lako se poleti i postane nerealan. To su trenuci kad klubovi pokazuju koliko su ozbiljni, tu se vidi razlika između većih i manjih klubova. Mi smo u toj situaciji, kad smo došli blizu maksimumu i naravno da su očekivanja velika – kaže Klafurić i nastavlja:

– Logično je da mi u stožeru, zajedno s igračima, želimo najviše moguće, da ćemo dati sve od sebe da budemo što bolji, ali definitivno neće biti lako. Nismo nositelji, među klubovima koji su nam mogući protivnici ima svega i svačega, pa je jako teško i pripremiti te utakmice. Puno je tu igrača i momčadi koje su nepoznanica, za koje je teško procijeniti koja su razina, a to je novost i za naš klub. Svima će nam to biti novo iskustvo, puno je tu zahtjeva, moguća su i daleka putovanja, čime se gubi i vrijeme za trening… Ali dobro, to Europa nosi, treba biti spreman na sve. Moramo napraviti što bolje pripreme, pokušati proći to prvo pretkolo, pa ćemo dalje vidjeti – s obje noge na zemlji stoji Klafurić.

Neće još dugo uživati u Miru svoga grada, pripreme kreću već 17. lipnja, a dva dana prije toga trebat će odraditi i veliku feštu. Ženi se sin Marko, najstariji od trojice sinova, a samo dva dana poslije tata ide za svojim poslom.

– Sva tri sina su u nogometu, uživam s njima ovih dana. Supruga Maja često dolazi u Mostar, to je ok, a dečki su više dolazili u Budimpeštu, budući da je dosta bliže. Problem su i njihove obaveze, jer osim što igraju nogomet, Marko i Ivan rade i kao treneri, tako da su im vikendi ispunjeni. Marko ima 25 godina, Ivan 23, obojica igraju za NK Kralj Tomislav, a tamo i treniraju mlađe, odnosno i starije pionire. Bacili su se u trenerski posao, vole to, posvećeni su, već se vidi da je to i njihov poziv. Ne pitaju previše, ali te stvari su nam svakodnevna komunikacija. Idu svojim putem, što mi je jako drago, ali naravno da imamo sličan pogled na nogomet. Tu je i najmlađi Luka, on ima 17 godina i igra za kadete NK Kurilovca – završio je Klaf.

Telefon je tijekom razgovora zazvonio više od nekoliko puta, obaveza je koliko hoćeš, jer tako to ide kod ljudi s dvije funkcije. Ali dobro, za tipove poput njega, za nogometne fanatike ove kategorije, dvije funkcije puno su bolje od nijedne. Pogotovo kad ide ovako dobro, kad se kući na odmor vraća sretan, zadovoljan i ispunjen. Neka se tako i nastavi…

Jezero Bobovica kod Samobora jučer je bilo okupljalište ljubitelja leptira. Naime, Javna ustanova Zeleni prsten Zagrebačke županije organizirala je ‘Noć noćnih leptira’ u kojoj su posjetitelji imali jedinstvenu priliku promatrati šarene noćne leptire. Za tu prigodu postavljeno je i 10 svjetlosnih piramida čije je ultraljubičasto svjetlo privuklo velik broj leptira.

– Od 140 tisuća vrsta leptira koliko ih je zabilježeno u svijetu, Zagrebačka županija broji 1100 vrsta, što je znak da su im staništa očuvana i raznovrsna. Želimo ukazati na važnost leptira koji su, nakon pčela, najbolji oprašivači, a oprašivači su bitni za bioraznolikost i, osim toga, jako su dobri indikatori ako se nešto u okolišu promijeni. Zato je važno očuvati ove divne kukce i njihova staništa kako bismo očuvali ravnotežu u prirodi – istaknula je ravnateljica ustanove, Tatjana Masten Milek.

Leptiri privlače pažnju svojim jedinstvenim karakteristikama te pripadaju kukcima, najbrojnijoj skupini životinja na svijetu. Njihovu posebnost, način prehrane, način pronalaženja partnera i mnoge druge zanimljivosti otkrio posjetiteljima vrsni stručnjak i lepidopterolog, Stanislav Gomboc.

– Leptiri imaju tri para nogu i dva para krila. Krila su im prekrivena sitnim ljuskama koje reflektiraju svjetlost i daju im karakteristične boje i uzorke. Odrasli leptiri u prosjeku žive oko pet dana, a postoje i vrste leptira koje žive svega nekoliko sati. Imaju složene oči, ukupno pet, koje im omogućuju da vide u širokom spektru boja, uključujući ultraljubičasto svjetlo. Također mogu osjetiti vibracije s pomoću ticala i nogu. Pojedine vrste leptira mogu letjeti vrlo brzo, brzinom od 70 km/h uz pomoć vjetrova – istaknuo je Gomboc te dodao kako leptiri jedni druge pronalaze noću s pomoću feromona.

Uz promatranje noćnih leptira, postavljena je i izložba leptira, a kroz lupu su posjetitelji mogli detaljno vidjeti morfologiju tijela leptira te provjeriti svoje znanje u nagradnom kvizu.

Leptirima su bili posebno fascinirani učenici Osnovne škole Vladimir Deščak, pogotovo leptirima koji su im sletjeli na ruku i koje su mogli vidjeti izbliza.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Točno 18 dana prije nego što je zakazano prvo okupljanje, na početku priprema za novu sezonu, samo četiri dana nakon što je postalo jasno da će Rudeš u najvišem rangu hrvatskog nogometa zamijeniti Šibenik, objavljen je raspored prvoga kruga prvenstva. Time je, naravno, objavljen i kompletan raspored za sezonu u kojoj odgoda više neće biti, koja će se i ovoga puta igrati u četverokružnom sustavu.

Širu sportsku javnost prvo je, sasvim logično, zanimalo vidjeti kad nas čeka prvi derbi u sezoni, ogled Dinama i Hajduka. Prema aktualnom rasporedu, u kojem su kao termini svih utakmica okvirno određene subote, doznali smo da će “modri” i “bili” prvi put ukrstiti koplja sredinom rujna, u šestom kolu, i to na Maksimiru.

Što se Gorice tiče, ostanemo li i dalje kod dvaju najvećih hrvatskih klubova, doznali smo da će naši nogometaši gostovati na Maksimiru u četvrtom kolu, okvirno 24. kolovoza, a u gostima će igrati i prvi ogled s Hajdukom u novoj sezoni, i to okvirno 21. rujna, u sedmom kolu prvenstva.

Prva utakmica u novoj sezoni na rasporedu je 2. kolovoza i nije nemoguće da to bude utakmica u kojoj će sudjelovati upravo Gorica. Na otvaranju prvenstva, naime, Goričani će ugostiti Varaždin, što se, govoreći po iskustvima iz prošlih sezona, nameće kao najozbiljnija opcija za utakmicu kojoj će se otvoriti kolo, odnosno nova prvenstvena kampanja.

Na prvo gostovanje Gorica će ići u Pulu, u špici turističke sezone, što bi moglo biti problematično po pitanju transporta, ali i smještaja, dok će prvi okršaj s nekim iz “velike četvorke” biti domaća utakmica s Osijekom u trećem kolu. Odmah potom slijedi i taj gostujući sudar s Dinamom, nakon čega će se odigrati nova runda rivalstva stvorenog u onom čudesnom “Sopićevom proljeću”. U Veliku Goricu, naime, dolazi Šibenik…

Bit će to i prvi dio sezone u kojem Gorica povezuje dva domaćinstva, budući da u šestome kolu u grad stiže Rijeka, nakon čega se ide u Split, pa dočekuje Slaven Belupo na svom stadionu. Za kraj prvoga kruga na rasporedu je gostovanje kod Lokomotive u Kranjčevićevoj.

Identičan raspored bit će i u trećem krugu prvenstva, dok će domaćinstva i gostovanja biti zamijenjena u drugom i četvrtom krugu. U prijevodu, sezonu će Gorica zatvoriti doma protiv “lokosa”.

Sad, dakle, znamo i to. Znamo i da će pripreme krenuti 24. lipnja, a jedino što ostaje nepoznato je s kakvim će kadrom Gorica krenuti u sezonu pred nama. A to je, bez obzira na raspored i na protivnike, ipak najvažnije.

1. kolo, 3. kolovoza
Gorica – Varaždin

2. kolo, 10. kolovoza
Istra 1961 – Gorica

3. kolo, 17. kolovoza
Gorica – Osijek

4. kolo, 24. kolovoza
Dinamo – Gorica

5. kolo, 31. kolovoza
Gorica – Šibenik

6. kolo, 14. rujna
Gorica – Rijeka

7. kolo, 21. rujna
Hajduk – Gorica

8. kolo, 28. rujna
Gorica – Slaven

9. kolo, 5. listopada
Lokomotiva – Gorica