Povežite se s nama

Kultura

Glumica bez televizije: ‘Skupljam nagrade i čekam šansu u filmovima i serijama’

Dobila sam već drugu Nagradu hrvatskoga glumišta, ali tek čekam pravu šansu u filmovima i serijama. Iako, doduše, doma ni nemam televizor…, kaže Marija Kolb, nagrađivana velikogorička glumica. Priča o svojim snovima, strahovima, ambicijama…

Objavljeno

na

Samo su odabrani u ovih 27 godina uspjeli ugurati se među dobitnike Nagrada hrvatskoga glumišta, koje se dodjeljuju od 1992. Samo su se posebni na toj listi našli više od jedanput. Među takvima, dvostruko priznatima, od kraja studenog je i Marija Kolb. Glumica koja se školovala na osječkoj Akademiji, ali i djevojčica koja je odrastala ovdje, kod nas, u Velikoj Gorici, uspješna mlada žena koja se nakon studija vratila ondje gdje je dom.

– Da, ovdje sam odrasla, u Velikoj Gorici, išla sam u OŠ Eugena Kumičića, Umjetničku školu Franje Lučića, baletnu školu… Tu sam upisala i srednju školu, prva dva razreda išla sam u Opću gimnaziju, a onda smo se preselili u Utrine. Tamo sam završila treći i četvrti razred, u jezičnoj gimnaziji, a nakon toga sam otišla na studij u Osijek. Kad sam i to završila, vratila sam se ovdje, u Veliku Goricu. Odrasla sam na Galženici, a sad živim u ‘osmom martu’ – uvodi nas u svoju priču Marija.

Sjedimo i razgovaramo, prigodno, u kafiću par stotina metara od njezina stana. Stigla je s predavanja na fakultetu, na kojem je već godinama u ulozi umjetničke suradnice, a mjesto susreta odabrala je metodom koju će mnogi nazvati stereotipno ženskom.

– Ajmo tamo, tu mi se najlakše parkirati…

A opet, teško je reći da je Marija tipična djevojka, uobičajena mlada žena. Jer i ovoga je puta, kao i uvijek, bila naoružana neobičnom energijom, govorila je vrlo ekspresivno i malkice teatralno, kako valjda i mora biti kod glumica koje žive svoj poziv, a za početak je sama objasnila razlog jedne kasnoposlijepodnevne kave s novinarom.

– Dobila sam Nagradu hrvatskoga glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami. To je moja druga Nagrada hrvatskoga glumišta, prvu sam dobila 2009. za najbolju ulogu u predstavama za djecu i mlade, za predstavu ‘Pipi Duga Čarapa’, a radio drama za koju sam sad nagrađena zove se ‘Tuga’. Redateljica je Stephanie Jamnicky, a tema je obiteljska, u smislu gubitka voljene osobe. Brat nazove sestru kako bi joj priopćio da im je umro otac, što ona nikako ne može prihvatiti. Ostaje u tom svom balonu misli i emocija, bježi od istine i zatvara se u sebe, izgovara razne nebuloze, prestaje se javljati na telefon… – opisuje Marija.

I odmah će odbaciti priču koju često “prodaju” kolegice i kolege, onu kako nagrade nisu važne, kako je to samo još jedan predmet s kojeg treba brisati prašinu…

– Ma ne, puno mi znači ova nagrada. Pokazuje mi da sam na pravom putu, da je struka primjetila moj rad, da me se cijeni… Nije lako samostalnim umjetnicima, kad nisi dio ansambla teško se i rijetko dobivaju uloge, pogotovo glavne, vrijedne uloge. Glumice koje su dio nekog sustava imaju puno veće šanse za takve uloge, za velike komade s poznatim redateljima. Kao samostalni umjetnik sam si tražiš posao, a na nezavisnoj sceni dosta je teško izboriti se za prostor, kamoli za projekte i prilike koji nude šansu da budeš dio velikog ansambla. Naravno da mislim da je ona rezultat timskog rada, bez svih tih sjajnih kolega ovo ne bi bilo moguće.

Ova nagrada stigla je u kategoriji radio drame, umjetničke forme za koju je teško reći da je u svom najboljem trenutku. Još se teže, naime, mnogima od nas sjetiti kad smo posljednji put poslušali radio dramu…

– Jako volim tu formu, baš uživam u tome. Strašno mi je zanimljiva mogućnost da samo glasom pokažem cijeli spektar nečijih misli i osjećaja. To je i dosta zahtjevno, jer nemaš tijelo kao alat za izražavanje. Sve se radi uz pomoć mikrofona, što ima i svoja pravila, zadane okvire koje moraš jako dobro poznavati kako bi njima znao, možda je to ružno reći, ali manipulirati – objašnjava Marija, svjesna da se publika koja voli radio drame baš i ne broji u milijunima.

– Je, činjenica je da je to forma u izumiranju, ali s druge strane se javljaju naznake da se sprema veliki povratak audio knjiga. U inozemstvu se tržište totalno pomamilo za tim, ljudi žele slušati knjige, a sve to otvara i prostor za revitalizaciju radio drame. Ukratko, ima to svoju publiku, ali svjesna sam da ona nije velika.

Priča nam Marija dalje kako radio drame nastaju u specifičnim uvjetima, kako postoje prostorije koje simuliraju interijere i eksterijere, kako je mikrofon “partner” u igri i kako treba znati proizvoditi razne zvukove i pritom koristiti rekvizitu… Na prvu možda ne djeluje pretjerano zahtjevano, ali i ovoga puta prvi dojam vara.

– Događalo mi se da unutar jedne radio drame moram glumiti po četiri životinje i troje ljudi. E, to je urnebes! Jednom sam igrala Malu princezu, Gospođicu Neću, umišljenu Patku, Zmaja kričavca, Mamu koja se boji miševa, malo zaostalog Mirka i Kockicu šećera u jednoj priči… Sve to zahtjeva karakterističan glas i zvuk, a takve transformacije izazov su za glumca.

Iza nje je cijeli niz različitih uloga, no kad bi trebalo izdvojiti omiljenu, najdražu…

– Jako volim uloge heroina, junaka, u kojima se može prikazati cijeli spektar emocija. Često me takve uloge i zapadaju, poput Grete Meier u Unterstadtu, pa onda Pipi Duge Čarape… E, to je bila fizički i emotivno izuzetno zahtjevna uloga, ali mogu reći da sam puno naučila od te djevojčice, od najjače djevojčice na svijetu. Učim kroz sve uloge, tako se gradi i karakter – vjeruje Marija, pa već koju sekundu potom vraća priču na svoje same početke.

– Moram zahvaliti svojoj učiteljici Pavici Veselić iz OŠ Eugena Kumičića. Učitelji imaju važnu ulogu u prepoznavanju afiniteta i talenta kod djece, a ona je mene obilježila za cijeli život. To što me uzela u školsku predstavu, jednu, drugu pa treću, odredilo je moju karijeru. Za prvu predstavu odabrala me zato što sam već išla u glazbenu školu, prednost je bila što imam sluha, a jesam li joj s neke druge strane bila interesantna, scenična… Nemam pojma, bila sam premalena da bi to kužila. Išla sam u četvrti razred kad sam bila u prvoj predstavi, ‘Maloj princezi’. Bilo je tu i treme, a moram reći i da je učiteljica Pavica bila prilično stroga. Nismo to tek tako odrađivale, inzistirala je da sve to bude kako treba, od početka me ‘šarafila’ i ja sam joj na tome zahvalna. Zavoljela sam glumu već tad i ostala u tome do danas – prisjeća se Marija, dodajući kako se treme nije u potpunosti riješila sve do danas.

– Ma joj, svaki put imam tremu na sceni. To je više neki pozitivni adrenalin, ali moram priznati da na dan premijere uopće nisam svoja. Taj dan ne mogu jesti, ne javljam se nikome… Spavam do 15 sati, pa meditiram dva sata, jer sve to mi je jako veliki stres i moram se nekako smiriti. Nakon toga pojedem nešto, tek toliko da ne umrem, pa idu zadnje pripreme… Poslije predstave dugo ne mogu zaspati, iscrpi to, izmoriš se, a zapravo si i dalje jako budan. Po mojoj teoriji, to je i jedan od razloga zašto glumci vole popiti…

Ona, kaže, s tim nema problema, piće ili dva nakon stresne premijere ne spadaju u tu kategoriju, no postoje stvari koje su joj ipak problematične u svemu ovome. Kao, recimo, moguća golotinja na sceni…

– Ma joj, najrađe ne bih, ha, ha… – nasmijala se Marija pa pomalo sramežljivo nastavila:

– Bio bi mi to izazov, iako bih voljela da imam neku ‘escape’ tipku, da mogu prekinuti kad želim, ha, ha. Nisam baš toliko slobodna, koliko god sam svjesna da je to djelomično hendikep za glumicu. Ali sigurna sam da bih, da dođe do toga, hrabro pregrmila i takav izazov. Dosta je to zahtjevno, no moje tijelo i glas su moji alati, pa gledam na to kao na barikade u glavi koje se ruše tako da se s njima suočiš.

Igrala je u gotovo 30 predstava, radila predstave za djecu, briljira na radiju, sinkronizirala je i crtić… Jedino što joj zasad nedostaje su filmske i televizijske uloge.

– Iskreno, htjela bih se malo više okušati u filmu i na televiziji, jer dosad nisam imala puno prilika. Osječka akademija nema smjer režije i produkcije, zbog čega se nismo imali priliku upoznati s mladim ljudima koji kasnije postanu tvoji kolege, koji te zovu… Snimila sam jedan kratki film, glumila sam epizodnu ulogu u seriji ‘Luda kuća’ i to je to. A to me zanima, mislim da bih tu mogla puno dati. Sapunice? I one imaju svoje zakonitosti koje treba razumijeti i njima ovladati, mogla bih i to probati, zašto ne – kaže Marija.

Krenula je tu priča i na kvalitetu hrvatskih serija, filmova, ali tu je stiglo iznenađenje… Ona, naime, malo toga gleda.

– Ne, ne gledam baš… Iskreno, doma uopće nemam televizor – otkrila je Marija pa opisala kako je to živjeti bez TV-a…

– Odlično! Zadnji televizor mi je bila ona ‘kanta’, a kad je trebalo prijeći na tanke varijante, nikad ga nisam kupila. Ima već desetak godina, tu negdje, da sam bez TV-a. Skinem seriju na laptop, odem u kino, ali pažljivo selektiram sadržaj koji gledam.

Osim toga, nema Marija ni idole, uzore… Spomenut će Anthonyja Hopkinsa, Meryl Streep, a onda će i tu zastati. Omiljenoga glumca ili film ona nema.

– Ne, puno kolega cijenim i poštujem, ali teško mi je reći tko je najbolji. Nikad nisam ni lijepila postere po zidovima, nisam taj tip – kaže Marija, koja uživa živjeti u svome gradu.

– Volim Goricu zato što ima kilometre staza za rolanje, što ima bazen, na kojem sam triput tjedno… Grad je ugodan za život, miran, idealan za obitelj – misli Marija, koja je jedva dočekala pitanje je li i koliko glumila na goričkim daskama.

– Jesam, radila sam nešto, ali nadam se da ću u budućnosti raditi i više, i predstave za odrasle. Dosad sam radila dvije predstave za djecu, za šest uloga u predstavi ‘Dječak koji je tražio zmaja’ sam i nagrađena, a igrala sam i u ‘Uličnim skitačima’. Iako, šteta je da me nema u predstavama za odrasle, kad sam već tu, na dispoziciji, nema putnih troškova, ha, ha.

‘Joj, samo da se ne moram ljubiti…’

Ne mislim da sam manekenski tip ili seks bomba, ali smatram se ljepuškastom osobom, a nikad mi nisu dali da igram zavodnice! I hvala Bogu na tome, barem se nisam morala ljubiti na sceni, kroz smijeh kaže Marija, koja je svih ovih godina tek jednom bila blizu…
– Jednom sam se morala samo cmoknuti s Robertom Ugrinom na kraju predstave ‘Kroćenje goropadnice’, gdje sam igrala Katarinu, a on Petruccia, i to je to. Drago mi je što me to svo ovo vrijeme mimoilazi, ne znam kako bih to preživjela. Lijepo je na sceni vidjeti dvoje kako se vole, no ljubav i strast se mogu vidjeti i u pogledu, u oku – iskreno kaže Marija.

Pipi Duga Čarapa dubi na glavi i hoda na rukama…

Glumci moraju biti u jako dobroj fizičkoj kondiciji, jer to je jedini način kako se tijelo može odazvati na impulse koji mozak zamisli. Kad sam igrala Pipi Dugu Čarapu, morala sam tijekom predstave dubiti na glavi, hodati na rukama, napraviti špagu i premet, popeti se na kućicu visoku četiri metra u nekoliko sekundi… Ja se održavam kroz plivanje i rolanje, zasad mi je to dovoljno, priča nam Marija i dodaje:
– Općenito glumci moraju puno raditi na sebi, prije svega na glasu! Nije lako dobaciti do zadnjeg reda kazališta, to iziskuje posebnu razinu govora, nimalo sličnu običnom razgovoru kakav, recimo, mi sad vodimo. Za to te Akademija priprema, ali treba stalno raditi vježbe za glas, disanje i artikulaciju… I glas je mehanizam koji se bilda, koji mora biti u formi.

Kultura

FOTO Predstavljena Zbirka bajki učenika Gimnazije Velika Gorica

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gimnazija Velika Gorica i Pučko otvoreno učilište organizirali su predstavljanje Zbirke učeničkih bajki ”Notes from Fairytale Lands” i aplikacije za pisanje bajki danas (srijeda, 15. svibnja 2024., početak u 18 sati) u prostoru Regionalnog centra kompetentnosti (RCK). Na početku predstavljanja kratko su govorili Brankica Žugaj, ravnateljica GVG, Stipe Bilić, voditelj izdavačke djelatnosti POUVG-a i akademik Ratko Cvetnić.

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Vrhunac ovogodišnjeg Tjedna književnosti za nastavnike engleskog jezika i njihove učenike proizašao je iz ideje natjecanja učenika u pisanju bajki. Učenici GVG-a tijekom školske godine 2023./2024. su pisali marljivo svoje vlastite bajke uz pomoć aplikacije, koju je za njih pripremila njihova nastavnica engleskog jezika Iva Rožić, prof. Zbirku bajki (kompletno pisana na engleskom jeziku) učenika GVG-a predstavio je učenik Tin Kajganić.

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 15.05.2024. Predstavljena Zbirka bajki učenika GVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Glazbeni dio predstavljanja ispunili su Lorena Štancl na violini i Tin Kušen na klaviru. Voditelji programa bili su Paulina Šuštić i Luka Azinović.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Kultura

Sve ‘O štetnosti duhana’ u novoj predstavi Štoos teatra, a premijera je u petak u knjižnici Galženica

Ulaz je besplatan, a mjesto je potrebno rezervirati na e-mail: [email protected].

Objavljeno

na

Štoos teatar poziva u petak na premijeru nove predstave, predavanja, jedne šale u jednom činu prema tekstu Čehova ‘O štetnosti duhana’,

– Cigarete su nekad reklamirali liječnici, političari, pjevači i filmske zvijezde. U Kanadi je na svakoj cigareti ispisano upozorenje o štetnosti duhana, a u Kini ne znaju ni kako izgleda cigareta. Postavlja se očito pitanje, čemu slušati suhoparno znanstveno predavanje o štetnosti ove grozote. Ovog nekoć, neizostavnog modnog dodatka, ove strahovite pošasti. Nameće se i pitanje zašto gledati 1 547 glumca u 2 345. izvedbi ove znamenite Čehovljeve šale? Odgovor je jasan. Jer tolikim naivcima, jadnicima, izgubljenim dušama i sirotanima ovoga svijeta, još nije jasno zašto ne treba pušiti. Stoga pozivamo sve na jednu, friško svježu, organski iscijeđenu i novo novcatu lekciju – poručuje Luka Kuzmanović koji igra u glavnoj ulozi.

Premijera će u petak biti u 19:30 sati u prostorijama knjižnice Galženica. Ulaz je besplatan, a mjesto je potrebno rezervirati na e-mail: [email protected]

 

 

Nastavite čitati

Kultura

Festival Oglede ove godine uz Dihotomiju i svjetski poznatu umjetnicu Ljiljanu Mihaljević!

Cilj festivala je i ove godine isti: ‘U glavnoj ulozi je Grad. Odnos prema gradu, promatramo ga iz različitih perspektiva. Želimo biti i ogledalo tome gradu – kroz izvođače koje pozivamo i kroz one koji nam se javljaju na Javni poziv’, rekla nam je Ana Katulić, umjetnička voditeljica Festivala Oglede.

Objavljeno

na

Objavio/la

Oglede, prvi velikogorički festival izvedbenih umjetnosti i suvremenih praksi, u svom drugom izdanju, stiže u samo srce našeg grada početkom listopada. Nešto ostaje isto, nešto je novo, no ono što jest sigurno – bit će to trodnevna ‘fešta od suvremene umjetnosti’!

Foto: Najavna konferencija za medije drugog izdanja Festivala Oglede u Galeriji Galženica i Javni poziv umjetnicima na sudjelovanje/ G.Kiš, Cityportal.hr

Baš kao i prošle, prve godine festivala, koji je donio neke nove umjetničke vjetrove u našu Veliku Goricu, sve kreće s Javnim pozivom umjetnicima na sudjelovanje u 2. Oglede festivalu, koji je upućen s najavne konferencije za medije koja je održana u Galeriji Galženica.

– Drugo izdanje Festivala Oglede ove će se godine održati od 3. do 5. listopada, na istim lokacijama, Trg kralja Tomislava i na lokaciji Parka plemenite opčine turopoljske. Novo je da će nam festivalska baza biti smještena u novom Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja, a to će ujedno biti i prilika za neformalna druženja, kako u unutarnjem dvorištu, tako i u prostorijama samog centra – rekla nam je Ana Katulić, umjetnička voditeljica festivala.

Foto: U listopadu stiže drugo izdanje Festivala izvedbenih umjetnost i suvremenih praksi, Oglede/ Oglede FB

Sjajan vjetar u leđa svim budućim izdanjima ovog festivala su zasigurno i prošlogodišnje brojke.

– Stvarno smo jako zadovoljni, u tri dana nastupilo je deset izvođača i deset izvedbenih kolektiva, a gostovanje svjetski poznatog umjetnika, Siniše Labrovića, dalo nam je i tu jednu međunarodnu dimenziju. U tom smjeru nastavljamo i ove godine, gostuje nam također svjetski priznata multimedijalna umjetnica Ljiljana Mihaljević.

Proizveli smo ukupno 16 sati festivalskog programa, stotinjak posjetitelja je jako dobra brojka za tu vrstu umjetnosti, a isto tako bih se posebno zahvalila volonterima goričke Srednje Ekonomske škole. Diljem Hrvatske smo odaslali i stotinjak razglednice Festivalske pošte, a poslane su i na razne strane svijeta, sve do daalekog Japana – otkrila nam je Ana Katulić.

Foto: Najavna konferencija za medije drugog izdanja festivala izvedbenih umjetnost i suvremenih praksi – Oglede,  u Galeriji Galženica/ G.Kiš, Cityportal.hr

Nositelji programa su Štoos teatar i Pučko otvoreno učilište VG, a nešto više o temi ovogodišnjih Ogleda otkrila nam je voditeljica i kustosica Galerije Galženica, Antonia Vodanović. 

– Ovogodišnja festivalska tema je ‘Dihotomija grada’, podijeljenost na dvoje, ali  Želimo sagledati naš Grad kao zrcalo tih podijeljenosti, odnos javni-provatni prostor, ruralni-urbani prostor,planirana-neplanirana gradnja.

Društvo u kojem živimo i prostor u kojem se krećemo obilježen je antagonističkim parovima, poput inferiornog i superiornog, individua naspram društva, razum naspram osjećaja i slično, a sve to se reflektira i u društvu.  Ali ne gledamo to na način crno/bijelo, već i sve što je između i promišljamo kako to približiti – istaknula je Vodanović.

Foto: Ljiljana Mihaljević, multimedijalna umjetnica, happeningom ‘Gozba’ otvara ovogodišnji Festival Oglede u V.Gorici /G.Kiš, Cityportal.hr

Ljiljana Mihaljević je multimedijalna umjetnica svjetskog glasa, koja je u našem gradu 80-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća ostavila veliki trag na kulturnoj i općenito urbanoj sceni Velike Gorice.

– Došla sam na poziv da svojim happeningom ‘Gozba’ otvorim ovaj Festival Oglede, što me silno obradovalo, jer je Gorica mjesto kojemu se uvijek vrlo rado vraćam. Taj moj rad je inače jedan od najizvođenijih u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, izveden je više od dvadesetak puta ne samo u našoj zemlji nego i diljem svijeta. Neću puno otkrivati, jer to bi bilo kao otvaranje poklona prije Božića, ali kako publika ovdje nije toliko u prilici vidjeti happening pojasnit ću ukratko formu.

Inače, moji svi radovi su dihotomija, uvijek su u suprotnostima, bogato-siromašno, racionalno-emocionalno. A happening, za razliku od performansa, ne kontrolira umjetnik, nego publika. Ja dajem ideju i input, a publika je ona druga strana cijele te priče, kreaciju prepuštam publici. I štogod se dogodi je happening, nemojte se samo tući i nemojte nikoga ubiti! Sve drugo je happening – pojasnila je multimedijalna umjetnica, Ljiljana Mihaljević.

Foto: Ana Katulić, umjetnička voditeljica Festivala Oglede pustila je video poruku i Javni poziv umjetnicima za sudjelovanje koji im je uputio međ.priznati umjetnik, Siniša Labrović/G.Kiš, Cityportal.hr

Cilj Festivala Oglede i ove godine ostaje isti.

– U glavnoj ulozi je Grad. Odnos prema gradu, promatramo ga iz različitih perspektiva. Želimo biti i ogledalo tome gradu – kroz izvođače koje pozivamo i kroz one koji nam se javljaju na Javni poziv. Želimo promatrati grad i kroz vrijeme, stanovništvo, njegovu kulturu i baštinu – rekla nam je Katulić.

Potencijalnim izvođačima ovogodišnjeg Festivala Oglede video poruku je uputio umjetnik Siniša Labrović, te pozvao izvedbene i interdisciplinarne umjetnike koji stvaraju u polju performansa, fizičkog, neverbalnog kazališta ili vizualnih umjetnosti da svoje prijave radove prijave do 21.lipnja.

Foto: Antonia Vodanović, Ana Katulić i Ljiljana Mihaljević/G.Kiš, Cityportal.hr

Najbolji rad osvaja i novčanu nagradu od 400 eura, a sve detalje pronađite na festivalskoj web stranici www.oglede.com i njihovim društvenim mrežama.

Umjetnička voditeljica prvog velikogoričkog festivala izvedbenih umjetnosti i suvremenih praksi, Ana Katulić na kraju se zahvalila svim sponzorima koji podupiru festival i potporama koje su i ove godine osigurali Grad Velika Gorica, Zagrebačka županija i TZ Velike Gorice.

 

Nastavite čitati

Kultura

Hrvatski jezik glavna tema predavanja u goričkoj knjižnici

Hrvatski jezikoslovac Marko Alerić govorit će o jeziku kao općem, javnom i zajedničkom dobru.

Objavljeno

na

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zavod za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Velikoj Gorici u suradnji s Gradskom knjižnicom Velika Gorica organizira u četvrtak, 16. svibnja u 18 sati, predavanje na temu hrvatskoga jezika – Jezik kao opće, javno i zajedničko dobro.

Predavanje će održati prof. dr. sc. Marko Alerić, hrvatski jezikoslovac i predstojnik Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

– Pitanje o hrvatskom jeziku bilo je u žiži interesa protekle godine kada je i donesen, po prvi puta, Zakon o hrvatskom jeziku. No, pitanje o jeziku ostaje uvijek aktualno. Bez jezika kao instrumenta komunikacije gotovo ne bi bilo ni čovjeka, ni ljudskog društva kakvo poznajemo. Pravo na jezik podrazumijeva pravo svake i uže i šire društvene zajednice na to da svoj komunikacijski sustav oblikuju u skladu sa svojim potrebama, da ga nazivaju svojim imenom, da njime oblikuju i prenose svoj identitet i svoje posebnosti, da svoje jezične sustave mijenjaju i preoblikuju, kao i da ih nastoje sačuvati od raznih utjecaja i naposljetku prenesu svojim potomcima – ističu organizatori.

Ulogu moderatorice preuzet će Katja Matković Mikulčić, inače upraviteljica Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Velikoj Gorici.

 

 

Nastavite čitati

Kultura

Večeras u Zavičajnoj zbirci na Ključićkom poslušajte o tradiciji i običajima brega

Saznajte kako su se obilježavali blagdani, ženidbe, sprovodi, kakva je bila narodna medicina, tko su to barberi…

Objavljeno

na

Nastavlja se serija predavanja o Vukomeričkim goricama. Nakon iznimno posječenog i od publike aktivnog prvog predavanja, Nikola Pejak večeras će vas odvesti na put kroz tradiciju i običaje brega. Imat ćete priliku saznati kako su se na Vukomeričkim goricama obilježavali blagdani, ženidbe, sprovodi, kakva je bila narodna medicina, tko su to barberi, zašto su se stare bake molile mladomu mjesecu i još mnogo toga.

Predavanje počinje u 19 sati u Zavičajnoj zbirci u Ključić Brdu. Treće predavanje bit će 20. svibnja na istom mjestu u isto vrijeme, a tema će biti narodne legende Vukomeričkih gorica.

Foto: Cityportal.hr

Nastavite čitati

Reporter 436 - 11.04.2024.

Facebook

Izdvojeno