U režiji Velikogoričanke Lucije Oroz nastaju animirani filmovi inspirirani prolaznošću vremena

Da je Velika Gorica rasadnik talenata i kreativaca pokazuje svojim primjerom mlada animatorica, Velikogoričanka Lucija Oroz. Njezini autorski filmovi već su prikazivani na domaćim i stranim festivalima, a ovom prilikom predstavila ih je i našim čitateljima.

Svatko od nas je bar u jednom periodu svoga života volio gledati crtiće. Neki u animiranim filmovima vole guštati čitav život, dok druge oni podsjećaju na djetinjstvo. Koji god tip osobe bili, animirani filmovi uvijek će biti jedan mali dio nas. Za našu sugrađanku Luciju Oroz, oni pak predstavljaju životni poziv, način izražavanja kreativnosti, ideja, traganja i propitkivanja različitih tema. Odlučila se tako baviti animacijom te je prošle godine završila magistarski studij na Likovnoj akademiji u Zagrebu, a tijekom cijelog studija bila je i stipendistica Grada Velike Gorice.

Već tijekom samog studija nastaju njezini prvi autorski radovi s kojima se predstavlja i na međunarodnim festivalima.

-Moj prvi animirani film koji je nastao još na preddiplomskom studiju, naziva „O djedu, maci i proljeću“ („A Grandpa, a Kitten and Springtime“), prikazivan je na festivalima u Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji i Californiji. Tijekom studija svoje radove izlagala sam na nekoliko grupnih izložbi, te sudjelovala na raznim europskim i domaćim projektima. Bila sam organizator i voditelj na vlastitom međunarodnom EU projektu „In the steps of our ancestors“ koji je bio dio programa razmjene Erazmus+. Sudjelovala sam na raznim radionicama, a 2019. sam vodila radionicu „Stop-motion“ animacije u sklopu sajma igara u Potsdamu-predstavila je za početak svoj rad Lucija.

Ljubav prema animaciji i želja da se baš time bavi došla je, kaže spontano i prirodno, kao svojevrstan nastavak djetinjstva ispunjenim voljenim crtanim filmovima.

-Svi mi smo odrasli uz animirane filmove pa tako niti ja nisam izuzetak. Nisam jedna od onih koja je oduvijek znala da se želi baš time baviti, sve mi je to nekako došlo prirodno. S obzirom na to da nisam upisala fakultet odmah po završetku srednje škole, imala sam i više nego dovoljno vremena da razmislim što bi me moglo zanimati. Tako sam došla do akademije. Volim crtati i volim film, pa rekoh zašto ne? Nekako je to i bio logičan izbor nakon završetka škole za primijenjenu umjetnost i dizajn-rekla nam je Lucija.

Kroz dva filma propituje prolaznost vremena

Iza sebe za sada ima dva autorska animirana filma te je režirala jedan edukativni film za djecu. Već spomenuti Lucijin prvijenac „O djedu, maci i proljeću“ topla je priča koja nas sve može podsjetiti na djetinjstvo.

-Prvi film "O djedu, maci i proljeću", bio je inspiriran uspomenom na djetinjstvo, na vrijeme koje je prošlo možda prebrzo. Baš kao i djevojčici u filmu, kojoj se ledena siga pred očima rastopila-objašnjava Lucija.

I njezin drugi film „45''“ s kojim je i magistrirala na studiju animacije Likovne akademije u Zagrebu, također se bavi pitanjem vremena. No, posve je različit od prvog filma što pokazuje veliki raspon mogućnosti i interesa ove mlade animatorice.

-Film 45'' na neki način zadržava slične elemente kao prvi film, a to je vrijeme. Za razliku od prethodnog filma, ovdje nema klasične naracije, već je naglasak na ilustraciji emocija i psihogenih somatskih reakcija s kojima smo se svi susreli-kaže Lucija i dodaje:

-Inspiraciju za filmove pronalazim svugdje pomalo, teško je reći, ponekad je to neki događaj, ponekad je to tema koja me u tom trenutku interesira ili je to nešto o čemu čitam.

Sljedeću temu koju bi Lucija kroz animirani film željela obraditi jest tema Alzheimerove bolesti. Upravo zbog specifičnosti vezanih uz tu bolest koja briše čovjekova sjećanja nastala za vremena života, Lucija je smatra zanimljivom.

-Alzheimerova bolest je također povezana s temom vremena koju sam do sada na neki način obrađivala. Zanimljivo je kako se kroz vrijeme naša memorija može promijeniti ili u potpunosti nestati-objasnila je mlada Velikogoričanka.

Iako se teme o kojima kroz svoje animirane filmove progovara mogu smatrati ozbiljnima i teškima, autorica smatra da njeni filmovi ne moraju biti namijenjeni isključivo za odraslu publiku, već za svakoga tko voli animirane filmove, a to su i djeca i odrasli.

Kreativnost kao posao

Posao animatora, kao i svaki umjetnički posao zahtjeva mnogo odricanja i truda, a za mlade tu je i dodatan zadatak u pronalasku načina kako se probiti na scenu. Većina njih, kaže nam naša velikogorička animatorica, uz svoje kreativno stvaralaštvo radi i dodatan posao. Lucija tako trenutno radi kao game developer na igri „The Hand of Merlin“, a u slobodno vrijeme koristi za stvaranje novih djela.

-Nekako se sve svodi na to kako se snađeš, nekim animatorima je super, a vjerujem da nekima i nije. Uglavnom većina nas radi poslove od 8 sati dnevno pa onda u svoje slobodno vrijeme pokušavamo realizirati svoje kreacije-rekla nam je Lucija.

Vjerujemo da je pred ovom našom mladom umjetnicom, animatoricom, blistava karijera u svijetu animiranog filma, a nakon što i vi pogledate njene autorske radove također nećete sumnjati u to.

Filmove velikogoričke animatorice Lucije Oroz možete pogledati na njenom YouTube kanalu te Instagram profilu.