Nagrađena nastavnica plesa Mia Zalukar: U radu sa svojim učenicima pronalazim inspiraciju

Mia Zalukar, profesionalna plesačica, bacc. Menadžmenta u kulturi, nastavnica suvremenog plesa u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici, svoju ljubav prema plesu i umjetnosti svakodnevno nastoji prenijeti na svoje učenike, polaznike velikogoričke Umjetničke škole. Njezin predan rada u plesnom stvaralaštvu nedavno je potvrđen nagradom Strukovnih udruga suvremenog plesa za najbolju pojedinačnu izvedbu u plesnoj predstavi „Kill B“. Upravo ta nagrada bila nam je povod da kroz razgovor upoznamo Miu Zalukar, koja svoje plesno znanje usađuje našim mladim sugrađanima polaznicima Umjetničke škole Franje Lučića. U razgovoru za VGdanas otkriva da su upravo učenici njezina inspiracija za bavljenje plesom, što joj ples znači te kako plesati na pozornici u stanju trudnoće.

Mia se plesom bavi cijeli svoj život. Već kao mala djevojčica s tri godine započela je svoje prve plesne korake, a odabir da će se plesom profesionalno baviti u životu, kaže nam, dogodio se potpuno prirodno, bio je to samo nastavak njezina života. Završila je Školu za suvremeni ples Ane Maletić, potom stekla bakalaureat iz Menadžmenta u kulturi, nakon čega je iz rodnog Zagreba preselila u Salzburg gdje je pohađala i završila plesnu akademiju Salzburg experimental academy of dance. 2014.godine vraća se u Zagreb, a godinu dana nakon zapošljava se kao nastavnica suvremenog plesa u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.

Osim što je nastavnica, s kolegom plesačem Brunom Isakovićem vodi umjetničku organizaciju naziva „Malo sutra“ kroz koju nastaju plesne predstave i različiti projekti, osim toga, kao freelancer plesačica nastupa i u drugim plesnim projektima i predstavama. Tijekom svoje dosadašnje karijere Mia je bila nominirana za nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu u predstavama „Nečastive“ i „RaSkrivanja“, a bila je i dio ansambla koji je primio nagradu najboljeg od strane Strukovnih udruga za izvedbu koreografije Marijane Krajač.

Nakon nekoliko nominacija i nagrade koja joj je pripala u sklopu ansambla, Mia Zalukar, prošle je godine, za sezonu 2019./2020. osvojila Nagradu strukovnih udruga suvremenog plesa za najbolju pojedinačnu izvedbu u predstavi „Kill B“. Riječ je o nagradi koju dodjeljuju članovi plesnih udruga u različitim kategorijama, a nagrada koja je pripala Miji, potvrda je njezinom profesionalnom radu.

Predstava „Kill B“ koautorski je projekt Mie Zalukar i Brune Isakovića. Svjetla je radio Saša Fistrić, glazbu Hrvoje Nikšić, kostimografiju i scenografiju Zdravko Ivandija Kirikin, a dramaturgiju Vedrana Klepića. Predstava govori o ženi u patrijarhalnom društvu današnjice, prikazanom preko odnosa moći redatelja odnosno koreografa i glumice, plesačice.

-Inspiracija nam je bio kultni film Quentina Tarantina „Kill Bill“ te smo prilikom stvaranja predstave istraživali odnos glumice Ume Thurman i redatelja Tarantina tijekom snimanja tog filma. Napravili smo je kao probu, ja plešem i izvodim i na sceni je Bruno koji je koreograf redatelj. Predstava je napravljena tako da se odvija izvedba koju u jednom trenu redatelj zaustavlja, a radnja se prebacuje na probu-objasnila je naša sugovornica.

Za svoju izvedbu kroz koju je osim osnovnih plesnih tehnika morala upotrijebiti i glumu, glas, ali i elemente borilačkih vještina, nagrađena je prvom nagradom struke.

-Stvarno sam sretna što sam dobila tu nagradu jer mi je bilo jako izazovno iznijeti predstavu na scenu. Zbog scena iz kojih se moram mijenjati od borilačkih vještina, glume, glasa, pokreta, plesa, smatram da je predstava i sama izvedba slojevita. Znači mi nagrada puno, a sretna sam jer sam je dobila i jer sam izvodila predstavu u drugom stanju što mi je bilo dosta zahtjevno. Posebno pronalaziti načine i prilagođavati izvedbu u trudnoći-ističe.

Nastupala i u trudnoći

Sve do 6. mjeseca trudnoće Mia je, kaže nam, nastupala. Sjeća se i anegdote s gostovanja u Dubrovniku kad je usred predstave hitno morala na toalet. Srećom, improvizacija je nezaobilazni dio svakog profesionalnog performera, pa se, kaže nam, snašla.

-U jednoj izvedbi predstave u Dubrovniku morala sam otići na toalet jer sam shvatila da neću izdržati do kraja predstave. Na sreću to je u toj predstavi bilo moguće napraviti jer je cijela predstava sistem probe. Pa u jednom trenutku kad me kolega zaustavi ja sam rekla: „Samo sekundu moram otići do toaleta“. To nije ni on znao da će se desiti. Morali smo improvizirati. Poanta je da samo treba slušati svoje tijelo i vidjeti kolike su mu granice u kojem trenutku-priča nam Mia.

Za nju ples nije samo ples, već studija o pokretima i tijelu. Zato i nije važno koliko osoba ima talenta, važna je kaže, ljubav i predanost tom pozivu.

-Biti plesač, to je velika svijest o svom tijelu i netko tko nema ljubav prema umjetnosti, svom tijelu i plesu i želji za svjesnost o svom tijelu ne bi mogao biti plesač i ne bi izabrao tu profesiju. To treba biti poziv. Ja plešem od svoje 3. godine, to je dio mog života i u jednom trenu sam shvatila da ništa drugo ne može biti moj životni izbor ni profesija, to se desilo prirodno, samo sam nastavila dalje plesati-kaže nam.

Učenici kao inspiracija i dio sveprisutnog trokuta

Želja da budu plesači i plesačice tinja i u mladim Velikogoričanima, polaznicima Umjetničke škole Franje Lučića. Kao nastavnica suvremenog plesa, scenske prakse, suvremene plesne tehnike i ritmike, u svijet umjetnosti i plesa uvodi ih upravo Mia Zalukar.

Za svojih četrdesetak učenika, Mia ima samo riječi hvale, a kaže kako joj je najljepše što i sama od njih može puno naučiti i svakodnevno oplemenjivati svoj poziv – sveprisutni trokut njezina života koji čine koreografija, izvedba i pedagoški rad.

-Predivno je raditi s djecom, puno učim od njih i to mogu prenijeti i na svoje izvedbe i koreografski rad. To je neki trokut koji je stalno prisutan, koreografija, izvedba i pedagoški rad. Neraskidiva veza između te tri stvari. Od djece najviše učim kako pristupiti svakoj grupi pojedinačno i svakoj individui na svoj način-priča nam Mia.

Polaznici škole su djeca pretežito iz našeg grada, a ima učenika iz Novog Zagreba, Siska te velikogoričkih naselja. Više je djevojčica nego dječaka no iako su u manjini, nastavnica Zalukar kaže da im jako dobro ide, na kraju krajeva, ples je nešto na što ne bismo smjeli gledati kao isključivo namijenjeno ženama.

Ples je studija pokreta i tijela

- Djevojčica ima više, ali i dečki se bave plesom i imamo super dečke u školi. Ne treba gledati na ples pogotovo u obrazovanju kao nešto što je ženstveno nego kao studiranje pokreta i tijela, a to je neki interes koji mogu imati i dečki i cure. A što se tiče talenta, uvjeravam vas da se radom može sve postići, ali treba imati veliku želju za to-tvrdi nastavnica Mia.

Sa svojim učenicima svake godine sudjeluje na plesnim natjecanjima, a prije dvije godine učenica Tina Krmpotić osvojila je 1. mjesto u II.kategoriji za solo izvedbu na što je kao njena mentorica iznimno ponosna. Bavljenje plesom ili nekom drugom umjetnošću zahtjeva mnogo odricanja, posebno u vrijeme obrazovanja. Tako je i s učenicima koji pohađaju Umjetničku školu Franje Lučića.

-Učenici koji idu u našu školu jer im je to druga škola svi su tamo jer žele biti tamo i vole to što rade, nemamo problema za motivacijom, ali sigurno im je naporno. Teško je organizirati vrijeme za učenje i opće obrazovanje, treba puno odricanja, nema vikenda, nema odlazaka u kino, treba se odreći stvari koje volimo. Sada pogotovo im je teško što su im druženja uskraćena-tvrdi Mia i naglašava kako je organizacija nastave u doba korone i u njihovoj školi bila posebno zahtjevna pa i nastavnici, a i mladi plesači jedva čekaju da se što prije vrate plesnim dvoranama.
-Imali smo online nastavu dugo, na početku je bilo zanimljivo snimati videa i pronalaziti nove načine plesa i koreografije kroz video, ali s vremenom je padala motivacija i učenicima i nama jer ples i pokret je nešto što treba biti smješteno u dvoranu.

Umjetnost nas oplemenjuje

Nastavnica Mia Zalukar trenutno se nalazi na porodiljnom dopustu. Kaže kako joj je odmor od plesa dobro došao, no s radošću gleda na ponovni susret sa svojim učenicima kao i s kazališnim daskama jer bez plesa, kazališta, umjetnosti ne bi mogla živjeti. Umjetnost je, kaže nam, potrebna svima.

-Svoje učenike pokušavam usmjeriti da imaju mali jaz između škole i kazališta zato što i ja radim i jedno i drugo, pa ih pokušavam voditi na predstave, pričati o predstavama, približiti im to kako bi zavoljeli provoditi vrijeme u kazalištu kao publika, a onda i biti na sceni. No sama umjetnost je svakako bitna za sve nas jer to nas oplemenjuje kao ljude. Svaka umjetnost a ne samo ples-zaključila je Mia Zalukar.