FOTO Jasminko je orošavanjem uspio spasiti svoje voćke od mraza, ali ne i od ljudske zloće

Nevjerojatni ledeni prizori koje je fotoaparatom majstorski zabilježio Josip Škof na OPG-u Grgar nisu rezultat kakve siječanjske zimske fronte koja je sve što je dotakla okovala u led, već borbe malenog čovjeka sa svom silinom i nepredvidljivošću Majke prirode kako bi obranio svoje plodove, trud i rad od sigurne propasti.

Prošlotjedna hladna fronta koja je mnoge poljoprivrednike otjerala u očaj nije zaobišla ni voćnjake jabuka našeg sugrađanina Jasminka Grgara iz Ribnice koji je uz veliki angažman i trud te uz pomoć svog oca i tehnologije nastojao sačuvati svoj urod.

I išlo mu je sasvim dobro u tom okršaju s prirodom dok se u sve nije upetljala ljudska zloba zbog koje će Jasminko ove godine imati doslovce prepolovljen urod prvoklasnih jabuka.

Sve je započelo prošlog tjedna kada su nas nakon Uskrsa sve zatekle prave zimske (ne)prilike koje su tako u travnju donijele čak i snijeg, ali i minuse te mraz od kojega u ovo doba godine zazire svaki poljoprivrednik. No, obitelj Grgar na svojim voćnjacima koji se prostiru na četiri i pol hektra zemlje već neko vrijeme ima vrlo učinkovit sustav zahvaljujući kojem njihova stabla jabuka mogu preživjeti i u tim surovim uvjetima.

Tajna je, naime, u takozvanom antifrost sustavu, odnosno orošavanju voćki koje obitelj Grgar koristi posljednjih 5-6 godina te se u njihovom slučaju pokazalo vrlo efikasnim. Takva zaštita temelji se na fizikalnoj pojavi da se pri zaleđivanju vode oslobađa toplina koja tako održava temperaturu pri tlu iznad 0°C. Kontinuiranim prskanjem na površini voćaka stvara se mješavina vode i leda, a unutrašnje tkivo voćaka uslijed spomenute oslobođene topline nije ugroženo hladnoćom jer se u njemu ne događa smrzavanje.

-Priča s antifrost sustavom funkcionira provjereno. Prošle godine smo taj sustav testirali i do -10 stupnjeva. Kada smo je mjerili voda u zemlji konstantno je bila 12 stupnjeva. Mi na taj način kad padne temperatura na nulu palimo pumpe i dižemo tu vodu kroz specijalne prskalice kojima polijevamo kompletan nasad. Na taj način dižemo temperaturu atmosfere i tom vodom od 12 stupnjeva zagrijavamo voćke i unosimo na neki način energiju te sama biljka počne cirkulirati. Kada temperatura počne padati naglo to se zamrzava. Oko voćke, cvijeta, pupa i svega toga stvori se jedan ledeni pokrivač i vi konstantno cijele noći, bez stajanja, od pada na nulu, čekate da se sljedeći dan temperatura izjednači otprilike s vodom. Tom toplom vodom biljka je sama po sebi na neki način akumulirala tu energiju i kreće taj proces. Najlakše je to objasniti eskimom u igluu. On u led unese svoju energiju i njega na taj način energija štiti. I onda drugi dan kada se digne temperatura zraka počne se led otpadati, kada se led otapa mi stanemo špricati. I tako koliko dugo treba- ukratko nam je Jasminko objasnio sistem orošavanja voćki koji već godinama čuva njegove jabuke od potpunog smrzavanja.

Proces je to koji traje po 12 pa čak i 17 sati. Oko 20 sati pale se pumpe, a staje se tek u podne idućeg dana. Tri duge i neprospavane noći proveli su Jasminko i njegov otac pazeći da sve prođe u najboljem redu i na sve to utrošili na stotine tisuća kubika vode, no velikim dijelom uzalud. Jedne noći, dok su iscrpljeni odlučili zaklopiti oči na kratko vrijeme, nepoznati počinitelji ugasili su sve tri pumpe koje su bile raspoređene u krugu od 500 metara. Bilo je to dovoljno vremena da se temperatura voćki izjednači s nulom u okruženju u tako uništi pupove.

-Pumpe su u ovom slučaju stale na 15 do 20 minuta što je bilo dovoljno da se izjednači temperatura leda i temperatura zraka. Više ne možete nadoknaditi tu energiju. Da idete s puno većom temperaturom gore onda možda, međutim dovoljno je pola sata da ne dodajete vodu i u tom slučaju je kontraefekt i sve se duboko smrzava i čak ostavlja posljedice na samoj biljci i šokira ju puno više nego ovo sve- rekao nam je Jasminko.

Dalje nam priča kako otac i on pumpe obilaze vrlo često. Svakoj moraju nadolijevati gorivo svaka dva sata, međutim u noći se sve čuje s jedne lokacije jer se sve nalazi unutar 500 metara tako da s jednog položaja čuješ sve tri pumpe.

-Mi smo se postavili kao stražari, međutim ovo je bilo opasno organizirano jer je bilo više ljudi u pitanju da su u isto vrijeme ugasili sva tri stroja. Najbliže smo bili voćnjaku broj 1 i tu smo odmah reagirali unutar 5 minuta, ali do sljedeće lokacije već je prošlo 10-15 minuta, a do sljedeće još pet minuta. Sve se izdogađalo oko 3 sata, a u 20 do 4 već sam zvao policiju. Najstrašnije je to što su ti ljudi tamo bili cijelu noć. Jeza te lovi kada znaš da te netko promatra cijelu noć- ispričao nam je Jasminko.

Pritom su kao uzrok momentalno isključili tehnički kvar jer, kako nam priča, nije bilo vidljivih oštećenja niti kvarova na pumpama, a upravo zbog tih razloga i dežuraju u svojim voćnjacima.

-Mi smo zato tamo. Upravo smo tamo zbog tehničkog kvara ako primjerice pukne crijevo ili stane prskalica. Zato kraj stroja moraš biti cijelu noć. Isključivo smo tamo iz tehničkih razloga s alatom, rezervnim remenom, gorivom itd. Na pumpama je sve štimalo zato što smo mi drugi dan isto to radili, orošavali i sve je funkcioniralo. Što se tiče strojeva, može se desiti tehnički kvar, ali onda znamo što je- kazao nam je Jasminko.

Sumnji uvijek ima, ali je teško o tome govoriti, kaže Jasminko. Najviše bi volio da policija radi svoj posao i da im ne radi pomutnju, a cijeli slučaj preuzela je krim policija. Stoga ni u koga ne želi upirati prstom bez dokaza, a može samo nagađati je li nekome zasmetala buka ili se radi o nekoj vrsti zavisti pa čak i osvete.

-Noć je, buka traktora smeta. Mi jesmo udaljeni od prve kuće 150 do 200 metara, ali ja gledam na to da ako čovjek živi od toga izdržat ću da je u pitanju mjesec dana ako treba. Moja prva reakcija bi ti bila da bi ti došao tamo ujutro s dvije rakije i kave i rekao ti da cijelu noć nisam spavao itd., ali da ću izdržati koliko treba samo da sačuvaš voćnjak. Ovo je bio netko tko je morao sprintati 150-200 metara u gumenim čizmama u vodi skoro do koljena jer je sve smrznuto- uvjeren je Jasminko koji je imao i nekih neugodnih susreta s pojedincima.

Tako je jednom prilikom najurio čovjeka koji je često bacao sadržaj septičke jame na njihovu livadu, to jest u jedan šumarak koji su nedavno u sklopu svog projekta Avanturopolje o kojemu smo pisali uredili za paintball. I nije to jedini eksces kojemu je svjedočio. Ulazeći u svoj voćnjak znao je pronalaziti razbacane cijevi za navodnjavanje po podu, odrezane borove, a prošle godine imali su sličan slučaj s gašenjem pumpi kada je počinitelj ušao kroz razrezanu ogradu.

-Prošle godine su ušli kroz ogradu koju su prerezali, vidjeli smo tragove na rosi i tada su ugasili traktor. Tu zadnju smjenu smo otišli nešto pojesti otac i ja pa se vratili prije svitanja. Taj koji to radi zna kad treba ići, u gluho doba noći, kada je čovjek umoran i kada je najhladnije- kaže nam Jasminko ističući da ljudskoj zlobi i gluposti očito jednostavno nema kraja.

Ovog puta prošli su puno gore. Šteta iznosi preko 50.000 tisuća eura jer je propalo više od polovice uroda, odnosno čak 50 tona kvalitetne sorte jabuka. Otkako je njegov OPG uložio u mrežu koja štiti od tuče i ptica, a potom i u antifrost sustav kojim ujedno i navodnjavaju stabla, jednostavno nije bilo razloga da osigurava svoje voćnjake, pa mu sada preostaje da pronađe rješenje kako bi ubuduće spriječio ovakve scenarije, jer kaže, boji se svega što bi se moglo dogoditi kada bi uspio uhvatiti onoga tko je u stanju činiti takva djela.

-Kako organizirati čuvanje, jesu li to zaštitarske službe ili nešto drugo? Ne možeš ni od koga očekivati da će noćiti umjesto tebe, a ne možeš ni ostaviti tamo nekoga tko ne zna s tim strojevima raditi. I ne možeš biti na tri lokacije odjednom jer smo otac i ja sami. U svakom slučaju nećemo stari, ne smijemo stati, ali evo sada imamo jedan zadatak više uz tuču, mraz i suđu- poručio je Jasminko dodavši da će vrlo vjerojatno ubuduće angažirati upravo zaštitarsku službu kako bi spriječio takva djela.

Pritom naglašava da ni tuče ni mrazovi nisu bili tako učestale do sada. Klima se definitivno promijenila, svoje voćke polijevali su po snijegu na proljeće, iza Uskrsa, a to ni oni najstariji ljudi ne pamte. Kaže.

Kao čovječanstvo pronašli smo način za borbu protiv elementarnih nepogoda i protiv sila prirode, ali protiv ljudske prirode očito još nismo, a vjerojatno nikad niti nećemo.

-Na neki način živimo s prirodom, da kažem „varamo“ tu prirodu tehnologijom ili smo se stopili s njome, ali kada su u pitanju ljudska zloba i zloća očito nema lijeka. Takvi ljudi mirno ne spavaju. Ne vjerujem da je sretan onaj tko je to napravio- zaključuje Jasminko kojega usprkos svemu dobra volja i optimizam ne napuštaju.

-Ne opterećuješ se toliko time i ideš dalje. Grebeš rukama i nogama. Znate onu- što te ne ubije, ojača te. A kaj da ti se sad žalim? Svi mi imamo problema u životu i nema koristi od kukanja- poručio je.

A da ova priča nema isključivo tužan i tmuran završetak pobrinuo se Josip Škof koji je ovjekovječio te jedinstvene prizore u Jasminkovim voćnjacima i tako omogućio i vama da uživate u njima.

Kako je kazao Škof, napornim radom i neprespavanim noćima Jasminko ne samo da je akumulirao toplinu voćki u cvatnji, nego je uz to stvorio snježno kraljevstvo, prizore od kojih zastaje dah, ravnih samo onima u crtiću “Frozen” gdje princeza Elsa iz Arendella posjeduje svoje natprirodne moći i stvara dvorce od leda.

Foto: Josip Škof