Prosvjed socijalnih radnika i u Gorici: Prenatrpani smo, potkapacitirani i naš sustav se ignorira!

-Nisu nas čuli kad smo pričali i upozoravali, sada im odgovaramo na isti način, ŠUTNJOM, kao odgovorom na zanemarivanje i ignoriranje sustava-kažu djelatnici iz sustava socijalne skrbi.

Oni su, naime, danas diljem Hrvatske točno u podne održali miran polusatni prosvjed kao odgovor nadležnim institucijama za ignoriranje gorućih problema u sustavu i nespremnost da se sustav uredi na dobrobit radnika i korisnika. Prosvjed je organizirao Sindikat zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi, a održao se diljem zemlje ispred ustanova za socijalnu skrb, pa tako i u Velikoj Gorici.

-Nakon učestalih napada i prijetnji radnicima u sustavu socijalne skrbi izražavamo duboku zabrinutost za sigurnost nas zaposlenika u sustavu socijalne skrbi. Pravodobni izostanak odgovornih na govor mržnje i poziva na linč socijalnih radnika polučio je ogromnu i nenadoknadivu štetu svim radnicima u sustavu, a napadi i prijetnje postali su naša svakodnevica. Gotovo je nemoguće u našem humanom sustavu raditi ovaj izuzetno težak, kompleksan i zahtjevan posao u atmosferi straha od mogućih fizičkih i verbalnih napada. Takvo ponašanje korisnika, a i šire javnosti sasvim sigurno ne doprinosi kvaliteti profesionalnog rada nas zaposlenika u sustavu socijalne skrbi i kvaliteti pružanja socijalnih usluga našim korisnicima-ističu iz Centra za socijalnu skrb Velika Gorica.

Dodaju i kako kroz Sindikat godinama upozoravaju nadležne institucije na nedovoljnu zaštitu zaposlenika, na probleme potkapacitiranosti sustava, loše radne uvjete, međuresorsku nekoordiniranost, prekomjerne ovlasti i pretjerano administriranje, s nametnutim bezbrojnim ovlastima, a na što im nikad nije odgovoreno. Na isti način oni danas odgovaraju: ŠUTNJOM!

-Niti jedan ministar nije našao za shodno upustiti se u rješavanje navedenih problema i svaka najava reforme sustava ima deklaratorni karakter bez stvarnih rezultata. Stoga je Sindikat zaposlenika u socijalnoj skrbi pozvao sve zaposlenike u sustavu socijalne skrbi na ovakav prosvjed ispred naših ustanova, gdje šutnjom želimo dati odgovor nadležnim institucijama za ignoriranje gorućih problema u sustavu i nespremnost da se sustav uredi na dobrobit radnika i korisnika.

Djelatnici u sustavu socijalne skrbi iskreno vjeruju da bi promjene koje traže doprinijele smanjenju tragičnih događaja u tom sustavu.

Ljudima je teško šutjeti

Prosvjed se osim pred Centrom za socijalnu skrb održao i ispred dva objekta Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica, u Zagrebačkoj i Kolodvorskoj ulici.

Sindikalni povjerenik podružnice Nezavisnog sindikata djelatnika u sustavu socijalne skrbi Republike Hrvatske i socijalni pedagog Gordan Hosni kazao je da je ovaj prosvjed vrlo značajan što je vidljivo i iz njegovog naziva jer je ljudima teško šutjeti i tri minute, a ova njihova šutnja proistekla je iz razloga što kontinuirano na ministarstvo šalju apele i kao stručni djelatnici i kao sindikalni povjerenici i ravnatelji, ali oni ih, kako kaže, jednostavno ne slušaju.

-U sjeni nasilja nad socijalnim radnicima mi se kao djelatnici različitih profila: edukacijsko-rehabilitacijskih, socijalni pedagozi, socijalni radnici, njegovatelji, spremačice, kuharice- mi se sve više i sve intenzivnije susrećemo sa nasiljem naših korisnika koji su sa teškim psihičkim oštećenjima i bolestima u dobi od 8 do 17 godina i to postaje u jednu ruku pandemija. Samim time što je sada sve zatvoreno, posebno ova naša djeca koja su na stalnom smještaju i koji nemaju nikakvu roditeljsku skrb, a ne samo adekvatnu, ta djeca su već godinu dana u izolaciji. Mi s njima ne možemo u kino, slastičarnu i zapravo nigdje, a resorno ministarstvo izjednačava nas s domovima za starije i nemoćne osobe bez ikakvog stručnog mišljenja i obrazloženja. Drugi problem je što očigledno naše ministarstvo nema kapaciteta i resursa, pa ni znanja da bude samostalno ministarstvo. Stalno nas šetaju, malo smo zdravstvo, malo samostalni pa smo pod demografijom itd. Ali činjenica je da nama dolazi sve više djece s takvim stanjima koja su dosta agresivna i autoagresivna. Nas nema tko usmjeriti i pokazati nam kako se nositi s takvim situacijama. Mi takva znanja ne dobivamo na fakultetima- iznosi samo neke od problema Hosni dok nam pojašnjava kako zbog prirode posla prosvjedu mogu odazvati tek na nekoliko minuta i u smjenama jer vode stalnu brigu o djeci.

Jedan odgajatelj na 12 korisnika

Rješenje vidi u ozbiljnoj decentralizaciji i deinstitucionalizaciji pa ističe kako umjesto ovako glomaznih ustanova treba postojati čitav niz malih specijaliziranih ustanova jer u ovakvim uvjetima dolazimo u situaciju da djecu s velikim teškoćama i djecu koja nemaju značajnih oštećenja stavljamo u iste razrede i odgojne skupine i onda su i ta djeca izložena, a sve skupa rezultira i nezadovoljstvom roditelja.

-Rješenje je u jednoj operativnoj transformaciji, a ne u pogledu mjera i zakonodavstva. Stalno se mijenjaju zakonodavstva. Koliko sustav ne štiti socijalne radnike tako ne štiti ni ustanove, a nakon napada na socijalne radnike, povećava se pritisak, što je logično i profesionalno, da će se sve više djece izdvajati iz neadekvatnih obitelji, a sustav nije spreman prihvatiti tu djecu, pa nam se događaju ekstremi. Recimo, u zadnjih 10 dana petero kolega je lakše i teže ozlijeđeno, od ugriza, čupanja kose, oštećenja kralježnice. Prenatrpani smo, potkapacitirani smo, nemamo dovoljno medicinskih sestara, njegovatelja, asistenata i potpore. Ovo jedno dijete zahtijeva najmanje troje ljudi da radi s njime. Po pravilnicima ministarstva jedan odgajatelj za osobe s intelektualnim teškoćama može imati 12 korisnika. Pa da su oni najbolji i najdivniji jedan čovjek tu ne može ništa puno napraviti- upozorava Gordan.

Nema područja u kojem promjene nisu potrebne

Voditeljica dislocirane jedinice Centra za odgoj i obrazovanje Velika Gorica u Kolodvorskoj ulici, Dubravka Nemanjić, poručila je da današnjim prosvjedom žele poslati poruku da su im važne i nužne promjene na koje se ukazuje već godinama i da zapravo ovim malim i diskretnim načinima komunikacije prema vanjskom svijetu očekuju da ih netko uoči.

Na upit gdje su problemi najveći i u kojim poljima u promjene najpotrebnije, Nemanjić ukratko odgovora da jednostavno nema područja u kojem promjene nisu potrebne.

-Mi smo nakon potresa stisnuti na ovoj lokaciji u uvjetima koji nisu adekvatni ni za funkcioniranje djece niti za radnike, a kada nemate uvjete za rad, onda je taj rad upitan. Moram ovdje reći da je ravnateljice Centra vrlo domišljato i sposobno organizirala rad na ovoj lokaciji međutim zidovi su nam pretijesni. Napravila je sve da se usluge i sve ono što smo mi dužni pružiti našim korisnicima i pruži, ali u svakom slučaju to ipak ide nauštrb i korisnika i radnika- kaže Nemanjić.

Govoreći o pritiscima ističe da su i oni u svakodnevnom radu posebno izloženi raznim situacijama.

-Uvijek postoje oblici pritisaka. Dijapazon korisnika smještenih u našoj ustanovi je izuzetno različit. Dolazi i do verbalne i do fizičke agresije, znači naši radnici su također izloženim različitim oblicima pritisaka, a s druge strane i pritiscima roditelja ili skrbnika. Mi razumijemo da svaki roditelj gleda svoje dijete iz prizme da ga je dužan zaštititi, ali mi ih opet s ove druge, profesionalne strane štitimo  na najbolji mogući način. Ponekad nije moguće udovoljiti tim željama jer su nekada one u realitetu i srcu jedne majke, ali nisu moguće u provedbi- zaključuje voditeljica.