Iz oporbe su Ačkaru došle optužbe o netransparentnosti pa im je on, kako navode lokalni mediji, na to odgovorio kolažem o proračunu Velike Gorice za 2021. Na privatnom Facebook profilu. To je nastavak medijske prakse Dražena Barišića koji je tako, također na svojem privatnom Facebook profilu, najavljivao gradske projekte. Obično uz rendering lijepih slikica. Sjetimo se samo novog autobusnog kolodvora. Izgleda da je Ačkar naslijedio istu PR ekipu koja nastavlja s istom praksom pa je tako on objavio i zamišljeni prikaz uređenja Tomašićeve ulice.

Gradonačelnik može imati svoje privatni profil za privatne stvari, ali za ono što se tiče njegove funkcije trebao bi imati službenu Facebook stranicu gradonačelnika Velike Gorice. I ta stranica bi trebala biti služiti gradonačelniku/ici. Kad bi se promijenila osoba koja obnaša tu funkciju stranica bi i dalje nastavljala služiti za javnu komunikaciju gradonačelnika/ice. Ima Facebook i upute za to (Vidi: Best practices for local government)

Bilo bi zanimljivo čuti odgovor na pitanje zašto se služe privatnim Facebook profilima. Možda je odgovor na to dao sam Ačkar kad se u jednom obraćanju predsjednike vijeća mjesnih odbora nazvao prijateljima. Nekako smo dojma da nositelji funkcije gradonačelnika istu doživljavaju kao svojinu, privatnu stvar i da nemaju nikakve obveze prema javnosti osim prema svojim prijateljima (i "prijateljima", ali to je već neka druga tema)?! A prijatelji nisu skloni postavljati pitanja koja bi mogla biti nezgodna, prijatelji su tu da samo lajkaju i podržavaju.

Transparentni proračun?

Ono što je Ačkar objavio nije nikakva tajna i dostupno je svakome tko se zna koristiti računalom. Druga je stvar što to nitko ne čini, čak ni oporba nije sklona tome da malo analizira taj proračun i da objasni što to nije dobro, što bi oni bolje napravili i kako bi bolje gospodarili.

Pa čak i da su samo malo analizirali ono što je objavljeno na kolažu već bi imali neka pitanja. Npr. navedeno je da su to glavni proračunski rashodi, a kad se zbroje sve navedene cifre dođemo do broja od 467 milijuna kuna. Proračun je 551 milijun kuna. Kako se troši ostatak novca? Razlika nije zanemariva. Već možemo zamisliti određene prijatelje kako se hvataju mobitela i tipkovnice i kako objašnjavaju da je to sitničarenje, inzistiranje na nevažnim detaljima. Kad je već riječ o detaljima - na kolažu je navedena cifra od 190 tisuća kuna za političke stranke, a 84 milijuna kuna je nevažni detalj?

Na kolažu piše kako je "predviđen najveći iznos za održavanje cesta u povijesti". Nije navedeno koji je to iznos, ali neke cifre daju naslutiti da taj najveći iznos ne mora značiti i veliku kilometražu. Rekonstrukcija 700 metara Odranske ulice u Lomnici vrijedna je 7,5 milijuna kuna. Sjetimo se kako smo prije 20 godina za te novce izgradili 5 km autoceste, a danas ne možemo ni kilometar obične ulice. Kad se uzmu u obzir i današnje cijene za metar asfalta i za pripremu ceste taj iznos bi trebao biti višestruko manji.

Zanimljivo je kako je oporbi to normalno, nije se našao nitko da pogledao javni natječaj, specifikacije i da zatraži informativnu ponudu na tržištu i pokaže koliko će skuplje građani Velike Gorice platiti tih 700 metara ceste. Jasno mi je da drijemaju kad su izbori daleko, ali ovo im je lopta na volej, a oni je nisu i pogledali.

Vrtić u Maloj Buni će građani Velike Gorice platiti 3,4 milijuna kuna. Da li ste možda vidjeli taj vrtić? Vjerojatno nije bilo odgovarajućeg 3d renderinga, ali može se vidjeti objekt u izgradnji. Riječ je o objektu koji se gradi iza društvenog doma i veličine je skromne obiteljske kućice. Kako može cijena takvog objekta biti 3,4 milijuna kuna? Ako se dobro sjećamo prije je predviđeni iznos bio manji od 2 milijuna kuna. Zašto je u međuvremenu povećan?

Neke druge lokalne samouprave za malo veću cijenu naprave kompletno novi objekt, za nekoliko vrtićkih skupina i na za to primjerenom mjestu. Ovakvi priručni vrtići nisu rješenje nego samo dodatni problem. Ali to je samo ilustracija načina na koji se rade gradski projekti - nešto se napravi samo da zadovolji formu, a izvedba je obično manjkava, problematična. U Maloj Buni je još jedan primjer za to - travnjak NK Bune je prošao rekonstrukciju koja je trajala godinu dana, a pola godine nakon korištenje teren je bio u gorem stanju nego prije rekonstrukcije. Svi to vide, svi znaju i svi šute. Prijatelji lajkaju.