Ne tako davno, sve tamo do 24. veljače ove godine, gorička nogometna tvrđava bila je sve osim tvrđave. Bodove je s Gradskog stadiona u Velikoj Gorici odnosio tko god je pitao, zaključno sa Šibenikom 19 dana ranije, kao posljednim činom jedne rezultatske serije za zaborav.

Petoga dana veljače ove godine Šibenik je protutnjao Turopoljem uz tri laka komada i ogromnu dozu sreće što niti jedan jedini od brojnih goričkih pokušaja nije završio u njihovoj mreži. Bila je to ona najgora faza borbe za ostanak u ligi, koja se nakon tih 0-3 činila praktički izgubljenom. Iako je, pokazat će se kasnije, ostalo još sasvim dovoljno vremena za preokret, u tom trenutku izlaz su vidjeli samo i isključivo nepopravljivi optimisti.

Porazi su se nizali te jeseni i u gostima, ali ovi domaći posrtaji činilu su eru trenera Igora Angelevskog posebno depresivnom. I činilo se da svi protivnici vole doći u Goricu, odigrati utakmicu na jedinom stadionu s prirodnom travom u ligi, uzeti bodove i vratiti se kući. Prednost domaćeg terena ovdje definitivno nije bila nešto za što se moglo uhvatiti, na što se moglo računati…

Dvadeset i petog dana veljače ove godine, međutim, sve se preokrenulo. Tog je zimskog poslijepodneva na dokazano ranjivi Gradski stadion stigla Lokomotiva, uvijek opasna i rastrčana, ali i posljednja koja je uspjela izgubiti u Velikoj Gorici, netom uoči početka crne serije. I prva sljedeća.

Igrala se 87. minuta kad je Kristian Fućak krenuo u juriš prema gostujućem golu, putem otresao svježeg umirovljenika Josipa Pivarića poput nedoraslog klinca, namjestio se na ljevicu i donio Gorici prvu domaću pobjedu nakon više od šest mjeseci. Ispričana je već više puta priča o toj utakmici, o pobjedi koja je pokrenula lavinu, ali i otvorila novu seriju, kojoj ni dan danas nema kraja.

Četvrtog dana studenog na Gradski stadion, naime, točno 252 dana nakon te pobjedničke nedjelje u veljači, doći će Osijek. Zoran Zekić dovest će svoje trupe, s Kristijanom Lovrićem u raznolikim ulogama, ali i s jasnim ciljem: uzeti bodove. A Gorica će napraviti sve da i 15. put uzastopno ostane neporažena na svom stadionu. U posljednjih 14, na prirodnoj goričkoj travi nitko nije pobijedio Goricu.

Imao je naš prvoligaš u proljeće i jesen 2019., u eri Sergeja Jakirovića, deset uzastopnih domaćih utakmica bez poraza, a to je najbliže što se u prvoligaškoj povijesti kluba došlo aktualnom rekordu. I jedino je možda u tom razdoblju naš stadion poprimao obrise nogometne tvrđave, domaćeg terena koji to doista i jest, mjesto na koje protivnici baš ne vole dolaziti. Danas, kad ovaj lijepi niz traje, dojam je da je Gorica prvi put otkad je među elitom uspjela od svog stadiona stvoriti pravu pravcatu utvrdu, mjesto gdje se više nitko ne dolazi loptati, nego – patiti.

Devet pobjeda i pet remija skupila je Gorica u nizu koji traje, po dvaput su bez sva tri boda kući odlazili Dinamo, Hajduk, Lokomotiva, Slaven Belupo i Varaždin, po jedanput Istra, Rijeka i Osijek te križevački Radnik za kraj. Pobjedila je Gorica u nizu koji traje sva četiri komadića “velike četvorke” hrvatskog nogometa, jedni za drugima padali su Osijek i Rijeka na proljeće, pa Hajduk i Dinamo u posljednja dva prvenstvena domaćinstva.

Gorica je u posljednjih devet ogleda s Osijekom uspjela doći do samo jedne pobjede, one proljetne 2-0, uz dva gola Kristiana Fućka

Sljedeći na redu je, dakle, probuđeni Osijek, predvođen trenerom koji je donio novu energiju, ali i trenerom koji nikad u karijeri nije izgubio u Velikoj Gorici! Dolazio je Zoran Zekić kao trener Osijeka u naš grad, dolazio je poslije i kao vođa Slaven Belupa, sad se opet vratio u Osijek, a naš stadion je mjesto s kojeg nikad nije otišao praznih ruku. Vrijeme je, čini se, da se i to promijeni.

– Neće biti lako, Osijek je u dobrom ritmu s novim trenerom, izgleda puno bolje, ali i mi na svom terenu izgledamo bitno drukčije. I vjerujem da možemo nastaviti niz neporaženosti, svi vjerujemo u to – rekao je Ivan Banić, ponajbolji čovjek u goričkom rosteru ove sezone, nakon poraza na Rujevici u prošlom kolu.

Sva tri ovosezonska poraza Gorica je doživjela rezultatom 1-0, sva tri u gostima, a prvi među njima dogodio se baš u Osijeku. U onom susretu u kojem je Banić pojurio s loptom prema centru, u stilu Renea Higuite, pa izborio slobodnjak na 40-ak metara od osječkoga gola. To je, nažalost, bio i jedini trenutak koji ćemo pamtiti iz te utakmice, ali igrači Gorice sjetit će se i da taj susret baš i nisu morali izgubiti. I ove subote imat će priliku naplatiti dugove iz tih osječkih 90 minuta.

– Osijek je suparnik koji je u naletu s novim trenerom Zekićem, čeka nas izrazito zahtjevna utakmica i jednostavno ćemo morati biti u svom najboljem izdanju ako želimo uzeti bodove. S druge strane, i mi iz dana u dan radimo pomake, napredujemo, nekad to izgleda malo bolje, nekad nešto lošije, ali duboko sam uvjeren da ćemo protiv Osijeka biti u puno boljem izdanju nego što smo bili protiv Rijeke – kaže trener Dinko Jeličić prije nego što povede svoju momčad prema nastavku sjajnog domaćeg niza.

Prepoznala je to i publika, mnogima su neke od utakmica iza nas ostale u dugom sjećanju, poput onih ludih 5-4 sa Istrom, pa onih 5-2 protiv Varaždina za osiguravanje ostanka u ligi… A kad je tako, kad sa stadiona odeš sretan i zadovoljan, lakše ćeš se na njega i vratiti. I pomoći momčadi da tvrđava u turopoljskoj nizini to i ostane. Tribine će se napuniti i protiv Osijeka, a niz će, nadamo se, biti nastavljen.

Onaj gorički, ne onaj Zekićev.

Ova objava Gorička tvrđava: Ovdje protivnici dolaze – patiti! Neka se niz nastavi i dalje… se prvi puta pojavila na cityportal.hr.